Luksemburg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Veliko Vojvodstvo Luksemburg
Groussherzogtum Lëtzebuerg  (luksemburški)
Großherzogtum Luxemburg  (nemački)
Grand-Duché de Luxembourg  (francuski)
Krilatica: Желимо да останемо оно што јесмо
(luks. Mir wëlle bleiwe wat mir sinn)
(nem. Wir wollen bleiben, was wir sind)
(franc. Nous voulons rester ce que nous sommes)
Himna: Наша отаџбина
(luks. Ons Hémécht)
(nem. Unsere Heimat)
(franc. Notre patrie)
Položaj Luksemburga
Glavni gradLuksemburg
Službeni jezikluksemburški, nemački, francuski
Vladavina
 — Veliki vojvodaAnri
 — PremijerGzavije Betel
 — Potpredsednik VladeFransoa Boš
 — Potpredsednik VladeDen Kerš
Istorija
Nezavisnost1839. i 1867.
Geografija
Površina
 — ukupno2.586,4 km2(168)
 — voda (%)0,60%
Stanovništvo
 — 2021.[1]Rast 643.941(163)
 — gustina255 st./km2
Ekonomija
BDP / PKM≈ 2023
 — ukupnoRast 94,152 mlrd. $(98)
 — po stanovnikuRast 143,303$(3)
BDP / nominalni≈ 2023
 — ukupnoRast 89,095 mlrd. $(71)
 — po stanovnikuRast 135,605$(1)
IHR (2021)Rast 0,930(17) — veoma visok
ValutaEvro1
 — stoti deo valuteцент
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +1, +2 (CET, CEST)
Internet domen.lu
Pozivni broj+352

1 pre 2002. Luksemburški franak

Luksemburg (luks. Lëtzebuerg, nem. Luxemburg, franc. Luxembourg),[2] ili zvanično Veliko Vojvodstvo Luksemburg (luks. Groussherzogtum Lëtzebuerg, nem. Großherzogtum Luxemburg, franc. Grand-Duché de Luxembourg) je država na zapadu Evrope sa istoimenim glavnim gradom.[3] Ime Luksemburg potiče od tvrđave Lucilinburhuk, oko koje se razvio glavni grad. Luksemburg je jedino Veliko vojvodstvo na svetu.

Po državnom uređenju je parlamentarna monarhija na čelu sa velikim vojvodom Anrijem. Graniči se sa Francuskom (dužina granice 73 km), Belgijom (148 km) i Nemačkom (138 km). Luksemburg je s površinom od 2586 km² druga najmanja zemlja Evropske unije.

Luksemburg je jedna od zemalja osnivača Evropske ekonomske zajednice, organizacije koja je prethodnik današnje Evropske unije,[4][5] a zajedno sa Belgijom i Holandijom čini zemlje Beneluksa. Od marta 1970. godine, Luksemburg je članica „Organisation internationale de la Francophonie” (Međunarodne organizacije frankofonskih zemalja). Jedan je od osnivača NATO saveza.

Poreklo imena[uredi | uredi izvor]

Naziv Luksemburg potiče od dvorca Lucilinburhuk, kasnije poznatog i kao Lützelburg. To je mali dvorac, oko kojeg je izgrađen današnji grad Luksemburg. Luksemburg je nastao u nekadašnjem Svetom rimskom carstvu kao grofovija, a danas je poslednje veliko vojvodstvo na svetu.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Mapa Luksemburga
Mapa Luksemburga

Luksemburg je jedna od najmanjih država u Evropi. Rangiran je kao 167. država u svetu po veličini. Pokriva oko 2.586 km². Na zapadu se graniči sa belgijskom provincijom Luksemburg, koji je (sa 4.443 km²) skoro dvostruko veći od države Luksemburg.

Po državnom uređenju je parlamentarna monarhija na čelu sa Velikim Vojvodom Henrijem. Graniči se sa Francuskom (dužina granice 73 km), Belgijom (148 km) i Nemačkom (138 km). Luksemburg je s površinom od 2.586 km² druga najmanja zemlja Evropske unije. Luksemburg je jedna od zemalja osnivača Evropske Ekonomske Zajednice, organizacije koja je prethodnik današnje Evropske unije, i zajedno sa Belgijom i Holandijom čini zemlje Beneluksa. Od marta 1970. godine, Luksemburg je članica Međunarodne organizacije frankofonih zemalja). Jedan je od osnivača NATO saveza.

Istočnu granicu Luksemburga čine tri reke, Mozel, Sauer i Our.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Države sa kojima se Luksemburg graniči su: Nemačka, Francuska i Belgija. Površina države iznosi 2.586,4 km².

Geologija i reljef[uredi | uredi izvor]

Severnim delom države dominiraju brda i niske planine. Najviši vrh je Knajf, visok 560 metara. Burgplac je drugi po visini sa 559 metara.

Vode[uredi | uredi izvor]

Granicu sa Nemačkom čine tri reke: Mozel, Zauer i Our. Ostale veće reke su Alzet, Atert, Klerf i Vilc.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Luksemburg ima okeansku klimu sa velikom količinom padavina, najčešće krajem leta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija Luksemburga počinje sa izgradnjom Luksemburškog zamka godine 963. Grad se razvio oko ove tvrđave, koja je postala središte male, ali strateški važne države. Vladajuća dinastija Luksemburga je ušla u krizu 1437, jer nije imala muškog naslednika. Tokom vekova, Luksemburška tvrđava je dograđivana i proširivana. Njeni gospodari bili su Burboni, Habzburzi, Hoencolerni, i republikanski Francuzi. Posle poraza Napoleona, Ugovorom u Parizu 1815, Luksemburg je ostao kao sporna teritorija između Pruske i Holandije. Na Bečkom kongresu, Luksemburgu je dat status Velikog vojvodstva u personalnoj uniji sa Holandijom. Luksemburg je takođe postao član Nemačke konfederacije, a pruske trupe su bile stacionirane u tvrđavi.

Belgijska revolucija iz 18301839. znatno je smanjila teritoriju Luksemburga, jer je frankofonski zapadni deo vojvodstva postao Provincija Luksemburg u Belgiji. Luksemburška nezavisnost je potvrđena nizom međunarodnih ugovora u 19. veku.

Holandski kralj je ostao suveren Velikog Vojvodstva Luksemburg, tj. Luksemburg i Holandija su bili u personalnoj uniji, sve do 1890. Tada je umro kralj Viljem III, i holandski presto je nasledila njegova kći Vilhelmina, dok je Veliki Vojvoda Luksemburga postao Adolf od Nasau-Vajlburga (pravo nasleđa u Luksemburgu je imao samo muški potomak, po Salijskom zakonu).

Luksemburg je okupirala Nemačka u toku Prvog svetskog rata, ali je država zadržala svoje političke mehanizme. U Drugom svetskom ratu, Luksemburg je formalno postao deo Trećeg rajha 1942.

Vlada Luksemburga u izbeglištvu je prekinula tradiciju neutralnosti, i pridružila se saveznicima u borbi protiv nacističke Nemačke. Mala grupa luksemburških dobrovoljaca se borila u bici za Normandiju. Luksemburg je bio jedan od osnivača Ujedinjenih nacija, 1946, NATO-a, 1949, i Evropske ekonomske zajednice (današnja Evropska unija), 1957. Godine 1999, Luksemburg je prihvatio evro kao svoju valutu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Etnička pripadnost[uredi | uredi izvor]

Oko 52% populacije se izjašnjava kao Luksemburžani po podacima iz 2023.

Populacija Luksemburga naglo se povećava zbog masovnog dolaska migranata. 2013. godine, u Luksemburgu je živelo 537.039 ljudi. Od tog broja, 44,5% bili su imigranti. 16,4% se izjasnilo kao Portugalci, 6,6% kao Francuzi, 3,4% kao Italijani, 3,3% kao Belgijanci, 2,3% kao Nemci. Ostalih 6,4% došlo je sa prostora EU, dok 6,1% nije bilo sa prostora EU.

Raspadom Jugoslavije, veliki broj ljudi iz BiH, Crne Gore i Srbije došao je u Luksemburg. U Luksemburg godišnje dođe oko 10.000 novih imigranata.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Luksemburški je nacionalni jezik Luksemburga i maternji je za 52% stanovništva. Francuski i nemački su takođe službeni jezici. Francuski je maternji za 16% stanovništva, a nemački za 2%. Iako je maternji za samo 16% staovništva, francuskim jezikom zna da govori 98% stanovništva Luksemburga. 16,4% stanovništva se izjasnilo da im je maternji jezik portugalski, dok je za 13,6% populacije maternji jezik bio italijanski, španski, engleski itd.

Religija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 2010. godine, 70,4% stanovništva izjasnilo se kao hrišćani, 2,3% kao muslimani, 26,8% nije izrazilo pripadnost nijednoj religiji, dok je 0,5% pripadalo nekoj drugoj religiji.

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Gradovi u Luksemburgu

Luksemburg danas ima dvanaest zvanično priznatih gradskih naselja. Uprkos status gradova oni nisu urbanizovana područja. Oni su slični opštinama, ali imaju drugačiji pravni status.

Grb Ime Kanton Okruzi Površina
(km²)
Stanovništvo

(2023)

Dikirh
Diekirch
Dikrech
Dikirh Dikirh 12,42 7.295
Diferdanž
Differdange
Déifferdeng
Eš-sur-Alzet Luksemburg 22,18 29.536
Didelanž
Dudelange
Diddeleng
Eš-sur-Alzet Luksemburg 21,38 21.953
Ehternah
Echternach
Iechternach
Ehternah Grevenmaher 20,49 5.870
Eš sir Alzet
Esch-sur-Alzette
Esch-Uelzecht
Eš-sur-Alzet Luksemburg 14,35 36.218
Etelbrek
Ettelbruck
Ettelbréck
Dikirh Dikirh 15,18 9.688
Grevenmaher
Grevenmacher
Gréiwemaacher
Grevenmaher Grevenmaher 16,48 5.092
Luksemburg (grad)
Luxembourg
Lëtzebuerg
Luksemburg Luksemburg 51,46 132.778
Rejmeh
Remich
Réimech
Rejmeh Grevenmaher 5,29 4.015
Rumelanž
Rumelange
Rëmeleng
Eš-sur-Alzet Luksemburg 6,83 5.692
Vijanden
Vianden
Veianen
Vianden Dikirh 9,67 2.203
Vilc
Wiltz
Wolz
Vilc Dikirh 19,37 7.939

Privreda[uredi | uredi izvor]

Luksemburg je među najbogatijim zemljama na svetu (po glavi stanovnika), sedmi po veličini bankarski centar u svetu i treći u Evropi posle Londona i Frankfurta. Poljoprivreda. Luksemburg ima 23,8% oranica, 25,1% livada i pašnjaka. Najvažnija grana je mlečno-mesno stočarstvo. Proizvode jam, pšenicu, krompir i raž. Na padinama iznad doline Mozela uzgajaju se jabuke, šljive, kruške, a imaju i 1300 ha vinograda. Luksemburg ima 34,2% listopadnih šuma.rudarstvo i energetika. Eksploatacija gvozdene rude.Industrija. Razvijena crna metalurgija. Razvijene su i druge industrije: automobilska industrija (fabrika automobila General Motors, fabrika automobilskih guma Goodiear). Od svega najboljeg razvile su se metalna, hemijska, tekstilna, staklena, keramička i prehrambena industrija. Turizam. Preovlađuje jednodnevni turizam, uglavnom iz Nemačke. Saobraćaj. Razvijen drumski, železnički, vodni i vazdušni saobraćaj (Međunarodni aerodrom Luksemburg). [6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nacionalna agencija za statistiku”. Arhivirano iz originala 18. 01. 2018. g. Pristupljeno 10. 01. 2018. 
  2. ^ „Luxembourg”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Boston: Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  3. ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 10. 04. 2014. 
  4. ^ „Decision of the Representatives of the Governments of the Member States on the location of the seats of the institutions (12 December 1992)”. Centre virtuel de la connaissance sur l'Europe . Arhivirano iz originala 13. 10. 2019. g. Pristupljeno 13. 10. 2019. 
  5. ^ History: The Definitive Visual Guide. New York, New York: Dorling Kindersley Limited. 2010. str. 452—453. ISBN 978-0-7566-7456-4. 
  6. ^ „PRIVREDA - ZEMLJE BENELUKSA”. Arhivirano iz originala 28. 02. 2022. g. Pristupljeno 28. 02. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]