Londonsko oko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Londonsko oko i okruženje

Londonsko oko (engl. London Eye), poznato i pod nazivima Milenijumski točak (engl. Millenium Wheel) i pod zvaničnim nazivom The British Airways London Eye, najveća je panoramska vrteška na svetu. Nalazi se na južnoj obali Temze nedaleko od Vestminsterskog mosta.

Izgradnja[uredi | uredi izvor]

U sklopu priprema za doček novog milenijuma, London je bio poprište izgradnje mnogih kapitalnih objekata među kojima Milenijumski most, Milenijumska kupola pa i Milenijumski točak. Dizajn za panoramsku vrtešku koja bi tada bila najveća na svetu dala je grupa arhitekata i plan izgradnje je bio takav da bi pojedini delovi bili na baržama dovezeni do mesta gde bi vrteška bila sklopljena.

Nakon sastavljanja pristupilo se podizanju masivne čelične konstrukcije ukupne težine od 1.700 tona. Prvog dana podizanja konstrukcija je povezana za kran koji bi je brzinom od 2° na sat podigao do ugla od 65° pre pripreme za sledeću fazu. Međutim, neposredno posle početka dizanja broj sajli koje su povezivale konstrukciju sa kranom je popucalo čime je operacija morala biti obustavljena. Celom događaju je prisustvovalo par hiljada posmatrača. Drugi pokušaj je bio uspešan. Konstrukcija je stajala u tom poluuspravljenom položaju nekoliko nedelja pre početka sledeće faze.

Završena konstrukcija delimično leži na pontonima ali je većim delom podržavaju dva masivna čelična stuba ukopana duboko u obalu. Njen oblik podseća upravo na točak. Visine je 135 metara. Na konstrukciju je zakačeno 32 klimatizovane kapsule koje su (osim poda) u potpunosti od stakla radi dobrog pogleda i mogu da prime oko 30-tak osoba svaka. Konstrukcija rotira brzinom od 0,26 m/s tako da prosečna vožnja traje oko 30 minuta, koliko točku treba za potpunu rotaciju. Točak konstantno rotira osim u slučaju da u kapsulu treba da se ukrca osoba sa invaliditetom.

Cena karte za odraslu osobu je trenutno 13 funti. Moguće je zakupiti celu kapsulu na određen period, u njoj organizovati ručak ili večeru, ili rezervisati novogodišnji aranžman za jednu od kapsula.

Sudbina “Oka”[uredi | uredi izvor]

Londonsko oko u sumrak

“Oko” je otvorio britanski premijer Toni Bler 31. decembra 1999. Međutim, otvaranje je bilo ceremonijalnog karaktera (uoči Nove godine) jer je ono stvarno počelo da u potpunosti funkcioniše tek u martu 2000.

Popularnost ove nove turističke atrakcije u Londonu bila je ogromna kako među stranim tako i među domaćim turistima. Do jula 2002. čak 8,5 miliona ljudi se provozalo Okom. Okom upravlja Tiso grupa, koja poseduje niz turističkih atrakcija u Londonu, ali je glavni dobrotvor Oka bio Britiš ervejz.

Međutim, uprkos velikoj posećenosti, sudbina Oka je dovedena pod veliki znak pitanja maja 2005. Naime, zakup zemljišta na kojem se nalaze učvršćeni dva čelična stuba inicijalno je bio na 5 godina. Grupa koja poseduje to zemljište je 2005. po glasinama koje su izbile tražila od zakupaca da se godišnji najam sa prvobitnih 65.000 funti poveća na 2,5 miliona funti. Tiso grupa i Britiš ervejz su ovo morali da odbiju jer je projekat već poslovao sa gubicima.

Nakon ove glasine, u uzburkanoj javnosti Londona zabrinutoj za svoj najnoviji simbol grada pojavile su se glasine da će Oko možda biti izmešteno u Hajd park ili da će čak biti prodato Parizu. Međutim, nekoliko dana posle početnih glasina, londonski gradonačelnik Ken Livingston se obratio građanima Londona sa obećanjem da Oko nikuda ne ide. Ovo je potkrepio i time da će on, koristeći se svojim ovlašćenjima, izdati prisilnu naredbu ukoliko dve strane ne uspeju da postignu dogovor.

Budući da je grupa koja je vlasnik zemljišta isto platila samo milion funti, nakon odlaska na sud, dve strane su na kraju postigle dogovor o 25-o godišnjem zakupu s tim da spomenuta grupa dobija od Oka ne manje od pola miliona funti godišnje. Time je sudbina Oka bar privremeno osigurana. Međutim, atrakcija je sredinom 2005. imala 150 miliona funti u dugovima sa trendom povećanja zaduženja od oko 25 miliona funti godišnje.

Londonsko oko je još uvek zavedeno u Ginisovoj knjizi rekorda kao najviši objekat te vrste na svetu. Međutim, nakon narudžbi Las Vegasa za 170 metarski i Šangaja za 200 metarski objekat iste vrste, Oko će ovu titulu zadržati veoma kratak vremenski rok.

Od 2006. nalazi se u potpunom vlasništvu Tiso grupe (ova grupa poseduje niz londonskih turističkih atrakcija, uključujući i Muzej voštanih figura madam Tiso), ali brend Britiš ervejza još uvek ostaje integralan deo naziva Oka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]