Dubine - Enciklopedija podvodnog života by Gordana Zdjelar - Issuu

Dubine - Enciklopedija podvodnog života

Page 1

Gordana Zdjelar

Dubine ENCIKLOPEDIJA PODVODNOG @IVOTA

Dubine

3


Naslovna strana: obi~an delfin (Delphinus delphis, Common Dolphin)

Sve fotografije i ilustracije, osim druga~ije potpisanih: Gordana Zdjelar Dizajn i prelom: Gordana Zdjelar Stru~ni konsultant: Natalija Nedeljkovi}, biolog

4

Dubine


Dubine

5


S A D R @ A J: •Uvod - 10 Mora i okeani - 12 Kako su nastali okeani - 13 Temperaturni pojasevi - 14 Struje i Koriolisov efekat - 17 Morske mene: plima i oseka - 20 Vetrovi - 21 Dubinske zone - 24 Salinitet i biljni svet - 25 Kako identifikovati morske `ivotinje - 27 Morski sisari - 30 Sivi delfin - 42 Risov delfin - 48 Morski reptili - 50 Prava kornja~a - 55 Ko{ljoribe - 62 murina, jegulja - 65 ugor ba{tovan - 71 gu{ter - 73 grdobina, `aba peca~, nogatica - 75 holocentride - 77 {ilo, morski konjic - 79 iglica, truba~, kornet riba - 83 {karpina, kamenjarka, riba lav - 86 riba krokodil - 91 iverak, poklopac - 93 kernja - 95 kraja, antias - 99 lutjanide, hemulide, cesionide, sparide - 101 epifidi - riba {i{mi{ - 108 ~ista~ pe}inar - 111 barbun, cipal - 113 riba an|eo - 116 riba leptir - 119 ~e{ljousta, crnelj, riba klovn - 123 labride - 127 veliki napoleon - 131 riba papagaj - 135 barakuda - 139 gobide, blenide - 142

6

Dubine


jednorog, hirurg ribe - 144 riba zec - 150 gof, {njurac - 153 kostorog - 156 morski kov~eg - 160 riba balon, je`inka - 162 Ribe sa hrskavi~avim skeletom - 168 ajkula beloperka - 177 atlantska / indijska gata - 181 zebra ajkula - 183 odontaspis - 186 manta - 189 ra`a, {iba, drhtulja - 193 Beski~menjaci - 198 sun|eri - 202 morska sasa - 206 meduza - 211 korali - 215 pu`evi gola}i, nudibrank - 221 bivalvie - 227 glavono{ci - 231 zglavkari - 239 ehinodermate - 246 morski cevasti crvi - 252 Neobi~na bi}a iz mra~nih dubina - 256 Ronilac - najmla|a morska vrsta - 266 Komprimovani vazduh i dekompresiona bolest - 269 Pritisak - 272 Neobi~na sredina - 274 Opremanje za zaron - 276 Plovnost - 279 Kako postati ronilac - 280 Ronjenje na olupinama i podvodna arheologija - 282 Neobi~na ronjenja - senote - 292 Obala - 300 [ta se mo`e na}i na obali? - 328 Ekolo{ka kriza i ronila~ki bon-ton - 336 101 morska zanimljivost - 346 Literatura - 361 Dubine

7


8

Dubine


Nova mora mo`emo otkriti tek kad skupimo hrabrosti da se otisnemo od obale. Andre @id

Dubine

9


UVOD Tek 29% povr{ine zemljine kugle prekriva ~vrsto tlo. Ostatak je pod vodom. Na prvi pogled tih 71% ponekad mirne a ponekad uzburkane povr{ine mora i okeana deluje jednoli~no i nezanimljivo. Me|utim, dubine kriju svet koji je potpuno ~aroban i, na `alost, obi~nom ~oveku uglavnom nepoznat. Neznanje ~esto ra|a strah i zablude, pa se tako misli da }e nas ajkula, ~im na nju nai|emo, odmah rastrgnuti, da }e nas velika manta progutati ili da kornja~e vole kad ih dr`imo za oklop i “mazimo”. Mnoge morske `ivotinje koje deluju zastra{uju}e, na primer murine i ve}ina pripadnika porodice ajkula, za ~oveka su gotovo potpuno bezopasne (pod uslovom da ih ne provociramo), dok ubod nekih koje deluju male, {arene ili simpati~ne (kao, recimo, riba-lav, {karpina ili neke vrste pu`eva –- smatra se da postoji oko 1.200 vrsta otrovnih riba) mo`e biti veoma bolan pa i fatalan. Ipak, to nije razlog da se ne upustimo u istra`ivanje morskih dubina, do onih granica koje su ~oveku dostupne -– do ~etrdesetak metara pomo}u klasi~ne “SCUBA” opreme i obi~nog komprimovanog vazduha, vi{e stotina metara pomo}u posebne opreme i gasnih me{avina ili par hiljada pomo}u posebnih malih istra`iva~kih podmornica. Najbitnije ~ime je potrebno da se naoru`amo, pored ronila~ke opreme, ve{tine i spremnosti, jeste znanje i lepo pona{anje. Osnovno pravilo podvodnog bon-tona ka`e da treba suzbiti klasi~an ljudski instinkt da se dodirne sve {to vidimo i {to nas privu~e. Dakle, prsti k sebi, o~i {irom otvorene i dobar balans omogu}i}e nam ne samo potpuni u`itak nego i ne{to mnogo bitnije –- o~uvanje `ivotne sredine. A svako ko more voli shvati}e za{to je to va`no. Autorka ove knjige nije biolog niti okeanolog, ve} zaljubljenik u svet mora i okeana, ronjenja i podvodne fotografije. Ova knjiga je rezultat iskustva, radoznalosti i ljubavi prema prirodi pre nego ozbiljnog nau~nog istra`ivanja. Ve}ina `ivotinja koje se ovde nalaze 10

Dubine


vi|ene su okom i kamerom autorke koja je po`elela da sa`me svoje mnogobrojne impresije i podeli ih sa drugima. Zbog toga se unapred izvinjavam stru~noj publici koja ovde sigurno mo`e na}i propuste. Ova knjiga je osmi{ljena kao lako nau~no-popularno {tivo koje ima nameru pre svega da zabavi i pru`i zanimljive informacije, kao i da zainteresuje publiku za ronjenje, podvodni svet i ekologiju. Iako se morfologija i sistematika `ivotinja uvek predstavlja od prostijih organizama ka slo`enijim, u ovoj knjizi redosled je obrnut - podvodnu avanturu ipak zapo~inju morski sisari, {to ne umanjuje zna~aj meku{aca u ekosistemu. Kako je danas engleski jezik rasprostranjen i {irom sveta priha}en, pored latinskog i srpskog, imena `ivotinja su navedena i na ovom jeziku. Imena na engleskom ~itaocima }e omogu}iti lak{e snala`enje u ronila~kim centrima i u najudaljenijim krajevima sveta, kao i prilikom pretra`ivanja Interneta koji je dragoceni izvor podataka iz ove oblasti. A kako za mnoge egzoti~ne vrste ime na srpskom jeziku i ne postoji, imena koja su data u kosim zagradama (na primer /ribaan|eo/ za pomacanthidae, angelfish) u uvodu poglavlja o odre|enoj vrsti ili jedinki, vi{e su opisna i data radi lak{eg snala`enja, naro~ito osoba koje ne vladaju engleskim jezikom. Tako|e su kori{}ena i dalmatinska imena koja su u upotrebi i na crnogorskom primorju za one vrste koje tu `ive. Isto tako, s obzirom da je morski svet toliko brojan i nedovoljno istra`en, ova knjiga predstavlja bukvalno tek kap u okeanu. Bilo da ste ronilac, pliva~ ili nepliva~, patite od akvafobije ili tek volite da sedite kraj morske obale, ova knjiga ima {ta da vam ponudi, ako ni{ta drugo onda spoznaju o tome koliko je ~udesna planeta na kojoj `ivimo. Pa hajde onda da to zajedno otkrijemo! Gordana Zdjelar

Dubine

11


MORA I OKEANI Svi okeani sveta zauzimaju povr{inu od 361 milion km² i zapremaju preko 1.340 miliona km³. Prose~na dubina okeana je 3.720 metara, a skoro polovina svih okeana je dublja od 3.000 metara. Najdublja ta~ka nalazi se u Marijanskoj brazdi (poznatoj i pod imenom Marijanin usek) na zapadu Tihog okeana, i iznosi 11.033 metara.

Fotografija: NASA

Vodena povr{ina na planeti Zemlji deli se na Tihi, Atlantski, Indijski, Arkti~ki, a po novim podelama iz 2000. godine i Ju`ni okean. Oni zajedno ~ine ve}i deo na{e planete, dok kopno zauzima tek oko 29% povr{ine. Me|utim, iako im je povr{ina glatka i jednoli~na, okeani imaju veoma nagla{en reljef. Ispod povr{ine kriju se planinski masivi, vulkani, {iroke ravnice, grotla, duboke provalije i brazde sa najdu12

Dubine


bljim delovima okeana. I pored ~injenice da danas nauka raspola`e najmodernijim sonarima za merenje dubine mora, samo je 5% povr{ine dna okeana istra`eno i preneto na mape, tako da ~ovek od mora bolje poznaje povr{inu meseca. Tako|e, nau~nici su procenili da postoji izme|u 500.000 i 10 miliona morskih vrsta koje jo{ uvek nisu otkrivene. Morske dubine stoga predstavljaju neiscrpan izvor znanja i informacija i idealan teren za ljude avanturisti~kog i istra`iva~kog duha. Kako su nastali okeani? Pre mnogo miliona godina na na{oj planeti nije bilo vode. Ona je bila u`arena lopta na kojoj su dominirali vulkani. Kako su vulkani u atmosferu izbacivali ogromne koli~ine pare, ona se kondenzovala i vra}ala na zemlju u obliku ki{e, da bi ponovo isparavala. Taj proces trajao je hiljadama godina, dok je voda lagano punila sve {upljine i procepe na Zemlji, i nije ni danas zavr{en. On se zove hidrolo{ki ciklus. Pod uticajem sunca i vetra voda iz okeana isparava, penje se u atmosferu gde se na hladnom vazduhu ~estice pare grupi{u u kapljice, formiraju oblake i potom padaju nazad u okean. Od ukupnih padavina na Zemlji, 77% zavr{ava direktno u morima. Povr{ina Zemlje je poput glinene lopte koju oblikuje mno{tvo faktora, od onih ispod njene kore, do povr{inskih. Smatra se da su pre nekih 200 miliona godina svi kontinenti bili zbijeni i raspore|eni na mnogo manjem prostoru nego danas. Taj “superkontinent� nau~nici su nazvali Pangea. Ostatak planete zauzimao je jedan okean po imenu Pantalasa. Tokom miliona godina, kopnene mase su se razdvajale i udaljavale jedna od druge pod uticajem jakog talasanja ispod Zemljine kore. Pre 35 miliona godina, kontinenti su vi{e ili manje nalikovali dana{njim, me|utim proces njihovog pomeranja i dalje traje. Svake godine Atlantski i Indijski okean postaju ve}i za par centimetara nau{trb povr{ine Tihog okeana. Na severoistoku Afrike polako nastaje novi okean. Crveno more se pro{iruje, i ako nastavi istim tempom, za 200 miliona godina bi}e {iroko koliko i dana{nji Atlantik. Dubine

13


Temperaturni pojasevi Postoje ~etiri temperaturna pojasa na planeti: tropski, koji se prostire oko Ekvatora i u kom temperatura mora ne pada ispod 20 stepeni, suptropski, sa temperaturama oko 20 stepeni, umereno hladni, sa temperaturama izme|u 10 i 20 stepeni, i polarni, sa veoma hladnim vodama (oko 0˚˚C) prekrivenim ledom. Iako su tropska mora najprijatnija za ronjenje, vode koje bujaju od `ivota i privla~e najve}e ribe i sisare su umerene. Ovo su vode u kojima plankton najbolje uspeva i “cveta”, a gde ima mno{tva planktona, ima i krupnih zveri. Tropska mora su topla i bistra, upravo zbog manje koli~ine planktona. Kako je voda topla i na velikim dubinama, nema toliko jakih struja koje nastaju usled me{anja hladne i tople vode, a samim tim ni hranljive materije se ne podi`u iz dubina na povr{inu. Stoga u ove vode 14

Dubine

Tropska mora nude najprimamljivije predele i za odmor i za ronjenje


krupne `ivotinje navra}aju tek povremeno. Me|utim, tropska mora imaju jedno neprocenjivo bogatstvo: koralne grebene. Najbogatiji koralni grebeni prostiru se u Indijskom i Tihom okeanu Mediteran spada u suptropska mora i pravi su raj za ronioce. Bistra voda, velika vidljivost i veoma prijatna temperatura mora, u kombinaciji sa `ivopisnim i veoma raznolikim morskim svetom pru`aju izuzetan ronila~ki do`ivljaj. Suptropska mora, u koja spadaju i Sredozemno i Jadransko, nalaze se na prelazu izme|u toplog ka hladnom i suvi{e su hladna za zna~ajniji razvoj korala, ali i suvi{e topla za cvetanje fitoplanktona ve}ih razmera. U Jadranu se, recimo, “cvetanje mora� de{ava uglavnom na severu, gde je hladnije i dok su struje u kasno prole}e manjeg intenziteta. Zato je u ovim morima morski `ivot oskudniji nego severnije ili ju`nije, ali ipak dovoljno interesantan da bi se u`ivalo u ronjenju. Ovde struje mogu biti ja~e, a krupnije ribe nastanjuju dublje vode. Najbrojniji stanovnici ovih morskih predela su kernje, gofovi, murine, hobotnice, manje ajkule i sitnije ribe. Umereno hladna mora imaju veoma bogate morske ekosisteme. U ovom pojasu ~e{}e su promene temperature usled promene godi{njih doba, a i koli~ina svetlosti koja prodire kroz vodu drasti~no se razlikuje zimi i leti. Tokom hladnih zimskih dana dolazi do jakog me{anja dubinske, hladne vode bogate hranljivim materijama sa povr{inskom, pa je na prole}e kada se dani produ`e i ima vi{e sunca ovo idealno Dubine

15


Morske trave bujaju u umereno hladnim morima

tle za razvoj planktona. Njih tada ima u ogromnim koli~inama, {to privla~i krupne `ivotinje. Tako se, na primer, u blizini {kotske ili norve{ke obale mogu sresti kitovi rorkvali, delfini, orke, ogromna ajkula Cetorhinus maximus koja se hrani planktonom, mno{tvo foka i morskih lavova kao i najraznovrsnijih morskih ptica. U leto, iako je temperatura za razvoj planktona i dalje povoljna, dolazi do smanjenog me{anja dubinske vode sa povr{inskom, pa je produktivnost ipak manja. Ronjenje u ovim vodama nije tako prijatno kao u tropskim, pre svega zato {to je voda hladna i mutna pa je potrebno specijalno, suvo odelo, ali je izuzetno uzbudljivo zbog obilja morskog `ivota. Osim krupnih `ivotinja i foka koje se mogu sresti ve} uz obalu, ovde ima {uma kelpa, duga~ke sme|e alge koja nastanjuje priobalje, koja je pogodno stani{te za brojne vrste, izme|u ostalih i morske vidre. Kelpa ima dve vrste –- Macrocystis i Nereocystis, 16

Dubine


koje zahtevaju relativno bistru vodu, umerene struje i plodno tle u koje pu{taju korenje. Temperatura vode ne sme prelaziti 20 stepeni, pa je kelp najbrojniji na zapadnoj obali SAD i Kanade, u ju`noj Africi i ju`noj Australiji, du` zapadne obale ju`ne Amerike i Novog Zelanda i u ju`nom Japanu, a veoma je ~est i na severu Evrope. Najve}i primerak je Macrocystis pyrifera koji dosti`e 50 metara du`ine. Polarna mora najhladniji su morski predeli i ve}im delom su prekriveni ledom. Iako je ronjenje u ovakvim uslovima ekstremno i zahteva izuzetne pripreme, vredi truda jer se ispod leda krije obilje `ivota. Temperatura vode je oko nule, a morska voda se ledi na -1,8˚˚C. Arktik i Antarktik se poprili~no razlikuju po pitanju geografije i morskih ekosistema: dok je Antarktik odvojeni kontinent uglavnom prekriven ledom oko koga kru`i morska struja, Arktik je deo okeana prekriven debelim slojem leda koji se grani~i sa severnim delovima Amerike, Evrope i Azije. Na~in da opstanu u ovako ekstremnim uslovima `ivotinje su na{le u masi: {to je telo ve}e i {to je sloj sala deblji, to se manje gubi toplota kroz ko`u. Ribe ovde imaju veliki procenat masti, dok sisari imaju salo koje slu`i kao izolacija. Najhladniji periodi tokom zime izbegavaju se tako {to se migrira u toplije krajeve, a neke ribe su se toliko adaptirale da imaju prirodni “antifriz”, tj. poseban protein koji spre~ava da se krv zamrzne na jako niskim temperaturama. Najzanimljiviji stanovnici polarnih voda su kitovi beluge i brojne vrste foka. Jedno od interesantnijih mesta za ronjenje pod ledom je Belo more u Rusiji, u kom se mogu videti “gorgonine glave”, posebne vrste morskih zvezda, nudibrank pu`evi, pet vrsta foka, si}u{ne meduze kao i beluge, orke i grenlandske ajkule. Struje i Koriolisov efekat Okeani su `ive mase koje se neprekidno kre}u. Njihove prirodne putanje nazivaju se struje. One nastaju usled pritiska atmosfere, vetrova, ali i kao posledica rotacije Zemljine kugle. Severno od Ekvatora struje skre}u na istok, dok na ju`noj polulopti idu ka zapadu. Ova prirodna pojava naziva se Koriolisov efekat, i nju poznaje dobro svaDubine

17


Glavne okeanske struje

Ilustracija: Science Learning Network

ki pomorac jer mora obavezno da je uzme u obzir prilikom navigacije kako ga struja ne bi odvukla sa kursa. Koriolisov efekat (nazvan po francuskom nau~niku Gasparu Gistavu Koriolisu koji je ovu pojavu objasnio 1835. godine) direktna je posledica rotacije Zemlje i razlog specifi~nog pona{anja Fukoovog klatna, kao i ciklona. Sva tela koja se kre}u Zemljinom povr{inom na severnoj hemisferi pod uticajem ovog efekta skre}u na istok (iako te`e da se kre}u pravolinijski), dok je na ju`noj hemisferi suprotno. Pod istim uticajem, vetrovi oko sredi{ta ciklona rotiraju suprotno od kazaljke na satu na severnoj, i u pravcu kazaljke na satu na ju`noj hemisferi. Dugo vremena se mislilo da Koriolisov efekat tako|e ima uticaj na pravac kru`enja vode prilikom izlivanja iz kade kroz slivnik ali je ta teorija definitivno pobijena. Na struje uti~e i sun~eva toplota. Kako se voda oko Ekvatora vi{e zagreva nego drugde na planeti, na mestima gde se hladne i tople struje sre}u hladna voda tone i gura toplu ka povr{ini. Struje su poput `ivih bi}a i svaka ima poseban salinitet, gustinu i temperaturu. Najpoznatija i najsna`nija je Golfska struja (koju je prvi u mape ucrtao Bend`amin Franklin), koja nastaje u Meksi~kom zalivu, prolazi pored Floridskog tesnaca i prati isto~nu obalu SAD i 18

Dubine


Njufaundlenda, a potom prelazi Atlantski okean, da bi se u jednom trenutku rascepila na dva dela od kojih jedan ide ka severnoj Evropi, ~ak do Barencovog mora, a drugi ka zapadnoj Africi. Ova topla struja {iroka je oko 60 km, duboka oko 800 metara i mo`e da pre|e preko 100 km u jednom danu. Golfska struja izuzetno uti~e na klimu svih oblasti kroz koje prolazi i bez nje bi se mnogi predeli drasti~no

Struje u Jadranu

Ilustracija: Mala internet {kola oceanografije

promenili. Zapadna i severna Evropa zbog nje imaju mnogo topliju klimu, zime su blage a leta prijatna. Na primer, zapadni delovi Irske, Velike Britanije i Francuske u`ivaju mnogo prijatniju klimu od ostalih delova tih zemalja, a u Kornvolu i Ajls of Scili uspevaju palme. Smatra se da bi bez Golfske struje prose~na temperatura u Velikoj Britaniji bila bar 5 stepeni ni`a. U poslednje vreme postoji bojazan da se snaga Golfske struje drasti~no smanjuje usled globalnog zagrevanja. Dubine

19


U Jadranu, usled specifi~nog geografskog polo`aja i okru`enosti kopnom sa svih strana osim ju`ne, struje ulaze iz Sredozemnog mora kroz Otrantska vrata na koja i izlaze po{to se “pro{etaju� celim morem. Jadran ima tri glavne struje: isto~nu, zapadnu i zapadnu dubinsku (pridnenu). Ulazna struja je zimi vi{e izra`ena uz isto~nu, a izlazna struja leti uz zapadnu obalu. Na ovakvu podelu uticaja imaju i vetrovi zato {to leti vi{e duva severozapadnjak (maestral), a zimi severoisto~ni vetar (jugo). Osim ovih glavnih struja, u Jadranu ima i nekoliko vrtloga od kojih je najsna`niji ju`nojadranski ciklonalni vrtlog. Vrtlozi, kao i struje, zavise i od topografije, vetrova i temperature vode. Osim na ~oveka, struje imaju ogroman uticaj na sva morska bi}a jer donose minerale i hranljive materije koje pospe{uju bujanje planktona, kojima se, potom, hrane druge `ivotinje u veoma kompleksnom lancu ishrane. Pored toga struje mnogo uti~u i na temperaturu vode. Morske mene: plima i oseka

@ive i mrtve morske mene

Ilustracija: Science Learning Network

Morske struje, pored svega ve} navedenog, izazivaju i plima i oseka. Morske mene su pojava cikli~nog podizanja i spu{tanja povr{ine mora i okeana koja nastaje, izme|u ostalog, zbog dejstva sile gravitacije Meseca i Sunca, kao i centrifugalne sile. Na na{u planetu deluju sile Sunca i Meseca, me|utim, s obzirom da je 20

Dubine


Mesec znatno bli`i Zemlji, njegov uticaj je ve}i, pa je tako plimotvorna sila Meseca ~ak 2,2 puta ve}a od Sun~eve. Kako Mesec rotira oko Zemlje, on povla~i vodenu povr{inu sa one strane Zemljine kugle koja mu je suo~ena. Sa druge strane Zemlje stvara se sli~na “izbo~ina� od vode usled rotiranja Zemlje. Ovakve dve izbo~ine svakodnevno obilaze oko na{e planete stvaraju}i plimu i oseku. U vreme mladog i punog Meseca, kada su Sunce i Mesec u istoj ravni u odnosu na Zemlju (tzv. sizigija), njihove gravitacione sile stvaraju `ive morske mene, tj. plimu i oseku najvi{eg intenziteta. Nasuprot tome, u vreme kada su Mesec i Sunce pod pravim uglom u odnosu na Zemlju a mesec u prvoj ili poslednjoj ~etvrti (tzv. mese~eve kvadrature), plima i oseka su najmanjeg intenziteta i zovu se mrtve morske mene. Najve}e amplitude plime i oseke zabele`ene su u zalivu Fandi u Kanadi, ~ak 19,6 metara, dok su u Sredozemnom moru minimalne (na francuskoj obali oko 20 cm, kod Al`ira oko 60 cm, a na Jadranu od 110 cm na severu do 28 cm na jugu). Vetrovi [to su struje pod morem, to su vetrovi u atmosferi. Vetrovi su horizontalna kretanja vazduha koja nastaju usled nejednakog zagrevanja povr{ine Zemlje. Osim vetrova koji nastaju na maloj povr{ini i ~ine deo mikroklime nekog mesta, postoje i globalni vetrovi koji nastaju usled Sun~evog zagrevanja koje je razli~ito na Ekvatoru i polovima, kao i usled rotacije Zemlje i ve} pomenutog Koriolisovog efekta. Vetar obi~no nastaje izme|u dve vazdu{ne mase razli~itog pritiska (visokog i niskog) i duva dok se one ne izjedna~e. Usled Koriolisovog efekta vetrovi na severnoj hemisferi uvek duvaju u pravcu kazaljke na satu oko oblasti visokog vazdu{nog pritiska i suprotno od kazaljke na satu oko oblasti niskog vazdu{nog pritiska, dok je na ju`noj hemisferi situacija obrnuta. Tako|e, vetrovi uvek duvaju od oblasti visokog vazdu{nog pritiska ka oblasti niskog pritiska. Usled centripetalne sile, pored Koriolisovog efekta, nastaju sna`ni vetrovi –- uragan, tornado i tajfun. Dubine

21


IMENA LOKALNIH VETROVA [IROM SVETA ABROHOLOS - vetar koji duva na brazilskoj obali izme|u maja i avgusta ALIZÉ - severoisto~ni vetar koji duva u centralnoj Africi i na Karibima AMIHAN - severoisto~ni vetar koji duva na Filipinima BAYAMO - sna`an vetar sa kubanske ju`ne obale BURA - severoisto~ni vetar koji duva od isto~ne Evrope do Italije CHINOOK - topao suv zapadni vetar na ameri~kim planinama Rocky Mountains ETESIAN - (gr~ki naziv) ili MELTEMI (turski naziv) severni vetar koji duva u Gr~koj i Turskoj FÖEN - topli suvi ju`ni vetar koji duva na severnoj strani Alpa i na severu Italije FREMANTLE DOCTOR - popodnevni lagani vetar koji duva sa Indijskog okeana ka Pertu u zapadnoj Australiji tokom leta GILAVAR - ju`ni vetar na Ab{eronskom poluostrvu GREGALE - severoisto~ni vetar koji duva u Gr~koj HABAGAT - severozapadni vetar sa Filipina HARMATTAN - suvi severnjak iz centralne Afrike HALNY - vetar sa severnih Karpata KHAMSIN - jugoisto~ni vetar koji duva od severa Afrike do zapadnog Sredozemlja KHAZRI - hladni severnjak sa Ab{ernonskog poluostrva KO[AVA - jak i hladan jugozapadni vetar iz Srbije LEVANTER ili SOLANO - isto~njak koji duva kroz Gibraltar LIBECCIO - jugozapadni vetar koji duva prema Italiji MARIN - jugoisto~ni vetar koji duva od Sredozemlja ka Francuskoj MISTRAL - hladni severnjak koji duva od centralne Francuske i Alpa do Sredozemlja NOR’EASTER - severnjak koji duva u SAD NOR’WESTER - vetar koji donosi ki{u na zapadnu obalu Novog Zelanda, kao i topli hladni vetar na njegovoj isto~noj obali SANTA ANA - vetar koji duva u ju`noj Kaliforniji SIMOOM - jak, suv pustinjski vetar koji duva u Sahari, Palestini, Jordanu, Siriji i Arabijskoj pustinji SIROCCO - ju`njak koji duva sa severa Afrike ka ju`noj Evropi (na Jadranu poznatiji kao jugo) SOUTHERLY BUSTER - iznenadni vetar koji leti rashla|uje Sidnej u Australiji TRAMONTANE - hladan severozapadni vetar s koji duva s Pirineja ili sa Alpa ka Sredozemlju, sli~an Mistralu VENDAVEL - zapadnjak koji duva kroz Gibraltar ZONDA - vetar koji duva na isto~noj padini Anda u Argentini

22

Dubine


Vetrovi koji duvaju na morima i u priobalju uslovljeni su i zagrevanjem kopna i mora tokom dana i njihovim hla|enjem tokom no}i, kao i godi{njim dobima. Tako na Jadranu duvaju bura - hladni severoisto~njak, jugo - topao i vla`an jugoisto~ni vetar koji dolazi iz Afrike (u svetu je poznatiji kao {iroko), maestral - severozapadnjak koji leti ubla`ava vru}ine i tramontana - hladna i suva, koja uglavnom duva na ju`nom Jadranu. 0 - 200 m - epipelagi~na ili eufoti~na zona 200 - 1.000 m - disfoti~na ili mezopelagi~na zona (zona sumraka)

1.000 - 4.000 m - batipelagi~na zona

4.000 - 6.000 m - zora ambisa

6.000 - 11.000 m - hadalna zona

DUBINSKE ZONE

Dubine

23


Dubinske zone Iako postoje `iva bi}a koja nastanjuju neverovatne dubine za koje bi se na prvi pogled reklo da su potpuno be`ivotne, ve}ina morskih biljaka i `ivotinja `ivi u povr{inskoj, epipelagi~noj ili eufoti~noj zoni (od gr~kih re~i ˝‘ “na povr{ini mora˝“” i ˝“ “dobro osvetljenoj˝“”). Veli~ina ove zone varira i zavisi od vidljivosti. [to je voda prozra~nija i sun~eva svetlost mo`e dublje da prodre, to je ona i ve}a. U proseku, epipelagi~na zona zauzima prvih 200 metara od povr{ine, mada u nekim mutnim morima mo`e da se suzi na samo pedesetak metara. Ispod ove zone nalazi se disfoti~na ili mezopelagi~na zona (od gr~kog ˝“ “slabo osvetljena”˝“), tj. zona sumraka, u kojoj ima malo svetlosti, ali nedovoljno da fitoplankton i zooplankton uspeva, i ona mo`e po~eti u bistrim vodama na 600, ili u mutnim ve} na 50 m dubine. Ovde je voda hladna a hrana vrlo oskudna. Pritisak je izuzetno veliki, a procenat kiseonika manji nego na povr{ini. U takvoj sredini mogu da opstanu samo dobro prilago|ene `ivotinje. One imaju krupne o~i, male su i prozirne kako bi se lak{e kamuflirale, i ve}ina njih poseduje mo} bioluminiscencije -– mogu da proizvedu svetlost, bilo pomo}u posebne hemijske reakcije, bilo pomo}u bakterija koje na njima `ive. Organi zaslu`ni za ovu izuzetnu prirodnu pojavu nazivaju se fotopore, koje proizvode avetinjsku zelenkastu svetlost. Pomo}u nje `ivotinje lak{e privuku plen, zavaraju predatore ali i nalaze pripadnike suprotnog pola radi mre{}enja. Nakon zone sumraka slede vrlo mra~ne batipelagi~na ili zona pono}i, gde uop{te nema svetlosti (kako kit ulje{ura roni i do 2.000 metara, on dobro zalazi i u ovu zonu), zona ambisa gde, osim {to je potpuno mra~no je i ekstremno hladno, a pritisak je ogroman, i hadalna zona koja se nalazi u najdubljim brazdama okeana. 24

Dubine


[kotski “�loh koji je zapravo, u ve}ini slu~ajeva, morski rukavac koji duboko zalazi u kopno, primer je velikog saliniteta usled izolovanosti ove vodene povr{ine

Salinitet i biljni svet Okeani se osim preko padavina napajaju iz pritoka. Dok voda te~e rekama, ona nosi izvesne koli~ine mineralnih soli koje skuplja sa dna. Koli~ine soli koju reke daruju moru su minimalne, me|utim, kako voda stalno isparava iz mora a soli ostaju, voda je vremenom sve slanija i slanija. Salinitet vode odre|uje se na osnovu procenta soli. Slatka voda ima do 0,05%, a slana izme|u 0,05 i 5%. Prose~an salinitet mora je oko 3,5%, dok neka, naro~ito manja mora izolovana ve}om kopnenom masom imaju znatno ve}i procenat. Mrtvo more Dubine

25


ima 15% soli, zbog ~ega u njemu nema `ivota. Ribe koje reka Jordan donese u ovo more odmah umiru, a voda je toliko gusta da ~ak i nepliva~i mogu bez problema da plutaju na povr{ini. Salinitet igra veliku ulogu u ekologiji mora, jer od procenta soli zavisi koje }e biljke u njemu uspevati, a na njih se dalje nadovezuje ~itav lanac ishrane. Biljke koje su uspele da se prilagode `ivotu u slanoj vodi zovu se halofite. Morske biljke se dele na dve vrste: one koje su korenom prika~ene za dno, i one koje slobodno plutaju. Kako je biljkama neophodna sun~eva svetlost radi fotosinteze, biljke sa korenom mogu da uspevaju samo u plitkim priobalnim vodama. Na otvorenom moru dominiraju plutaju}e biljke koje u sebi nose ~itav mali ekosistem: one su idealno uto~i{te za larve i mlade ribe i ~esto brojnost jedne `ivotinjske vrste direktno zavisi od broja plutaju}ih algi. Najobilnije morske biljke su fitoplanktoni. To su jedno}elijske si}u{ne biljke koje okeanom nose struje. Samo jedna kanta morske vode sadr`i oko milion ovih biljaka. Fitoplankton se hrani hranljivim materijama iz mora i sun~evom svetlo{}u. Kako su hranljive materije ~e{}e u hladnijim nego u tropskim morima, tako }e tamo biti i vi{e fitoplanktona, a stoga i zelenkasta boja ovih mora, za razliku od intenzivno plave boje u tropima. Bez fitoplanktona ne bi bilo korala koji `ivi s njim u simbiozi, a bez korala i koralnih grebena ne bi bilo ni morskog `ivota. Osim toga, najve}i procenat kiseonika u morima poti~e upravo od fitoplanktona. Tako ~itav kompleksni morski `ivot po~iva na maju{noj jedno}elijskoj biljci. Osim fitoplanktona, u moru bujaju i plutaju}e alge koje se dele na crvene (Rhodophyta), zelene (Chlorophyta) i sme|e (Phaeophyta), kao i morske trave i mangrovi, drve}e ~iji je koren u plitkoj morskoj vodi, dok im je kro{nja iznad povr{ine. Morski svet je izuzetno raznovrstan i jo{ uvek nedovoljno poznat ~oveku. U slede}im poglavljima zaroni}emo i upoznati jedan njegov deo. A kada shvatimo koliko bogatstvo more krije, shvati}emo i za{to je neophodno da ga sa~uvamo. 26

Dubine


Bujno rastinje na veoma razu|enoj obali dalekog Istoka

Kako identifikovati morske `ivotinje? Neke morske `ivotinje je veoma lako prepoznati –- na primer delfina, kornja~u ili murinu. Me|utim, ima vrsta koje su veoma sli~ne, kao i predstavnika roda unutar jedne familije koji se razlikuju tek po nekom sitnom detalju. Postoji preko 29.000 riba koje su identifikovane, i taj broj se iz dana u dan pove}ava. Nau~na klasifikacija (taksonomija) koja se i danas koristi poti~e iz 1758. kada je {vedski prirodnjak Dubine

27


Kamenjarke i {karpine su prepoznatljive po mno{tvu bodlji na le|nim i bo~nim perajima i velikoj sposobnosti mimikrije

Carolus Linnaeus podelio `iva bi}a po vrstama i dao im latinska imena koja ~esto u sebi nose opis `ivotinje ili biljke, njen oblik, boju ili neku uo~ljivu karakteristiku (na primer tetraodontidae, ~etvorozupke ili ribe-baloni, zovu se tako jer imaju ~etiri zuba –- tetra-~etiri, odontiszub). Ono na {ta je potrebno obratiti pa`nju prilikom identifikacije neke `ivotinje je slede}e: •

BOJA -– neke ribe mogu na prvi pogled delovati sive, ali kada se malo bolje pogleda mogu se primetiti mnoge nijanse; po boji zako|e znamo gde ribica provodi najvi{e vremena -– one prozirne ili bledunjave `ive ili zakopane u pesku ili u mraku pe}ina. Veoma {arene su obi~no tropske, sivkasto-srebrne vi{e vole hladnija mora. Tako|e, treba biti oprezan sa ribicama vrlo jarkih boja jer nas pomo}u njih na ne{to upozoravaju –- otrov, bodlje, itd.; • [ARE –- treba imati u vidu da mladunci mogu imati potpuno 28

Dubine


razli~ite {are od odraslih primeraka, na primer pegavi plektorhinkus je u ranoj mladosti prugast; neke vrste je mogu}e identifikovati samo na osnovu {are, ili ~ak i jedne jedine tufne; • VELI^INA -– me|u labridama ima riba najrazli~itijih veli~ina. Sigurno ne}emo pome{ati malog kneza-~ista~a koji ima tek desetak centimetara sa velikim napoleonom koji prelazi dva metra; • OBLIK -– da li je riba oblog, ovalnog, romboidnog oblika, zmijolika, pljosnata, izdu`ena…, koliko je visoka, kakve su joj proporcije tela; • PERAJA -– koliko peraja ima na le|ima, koliko na stomaku; kakva su bo~na peraja (obla, {picasta, velika, mala), da li su le|na peraja spojena i kakvog su oblika, da li su „lepezasta“ ({to ukazuje na prisustvo bodlji); • REP –- mo`e biti ra~vast, kao na primer kod gofa (u obliku latini~nog slova V); neke ajkule imaju ra~vast rep, a neke imaju gornji krak mnogo izra`eniji od donjeg koji li~i na se~ivo no`a (na primer atlantska gata); murine imaju zmijolik rep na ~ijem vrhu se zavr{ava dugo le|no peraje; rep mo`e biti mali i zaobljen, kao kod nekih vrsta leptira i an|ela; ribe-papagaji imaju rep sa izra`enim gornjim i donjim krakom, u obliku polumeseca. Kernje i labride (na primer veliki napoleon) imaju rep u obliku metlice... • USTA –- mogu biti u donjem delu glave, kao kod ajkula, na sredini glave, kao kod kostoroga, povijena na dole, kao kod kamenjarke ili kernje, ili sa “br~i}ima” kao kod barbuna; bitno je i prisustvo ili odsustvo zuba (ribe-papagaji imaju sekuti}e u obliku kljuna, kostorozi imaju isturena ~etiri zuba, murine niz sitnih o{trih zuba, gu{ter ima zube ~ak i na jeziku…); • GDE @IVE -– neke vrste ceo `ivot provedu u dubini do petnaestak metara, pa recimo ako sretnemo ribicu koja nam li~i na narand`astoglavog leptira (Orangehead butterflyfish, Chaetodon larvatus) na dubini od trideset metara, zna}emo da smo se pre{li u identifikaciji jer pomenuta riba nastanjuje vode izme|u 3 i 12 metara dubine. Tako|e, bitno je da li `ivotinja `ivi oko koralnih grebena, stena, ili u otvorenom moru. Ako u pe}ini nai|emo na malu trouglastu ribicu gotovo sa sigurno{}u mo`emo tvrditi da se radi o ~ista~u pe}ina (Cave sweeper, Pempheris vanicolensis). Dubine

29


MORSKI SISARI Classis: MAMALIA Subclassis: THERIA Infraclassis: EUTHERIA Cohort: MUTICA Ordo: CETACEA

Subordo: MYSTICETI (kitovi plo~ani) FAMILIA: BALAENIDAE –- GLATKI KITOVI - grenlandski glatki kit (Bowhead whale, Balaena mysticetus), pravi kit (Right whale, Balaena glacialis) NEOBALAENIDAE –- PATULJASTI GLATKI KITOVI - pigmejski glatki kit (Pygmy right whale, Caperea marginata) ESCHRICHTIIDAE -– SIVI KITOVI - sivi kit (Gray whale, Eschrichtius robustus) BALAENOPTERIDAE –- BRAZDENI ILI BRAZDASTI KITOVI brazdeni kitovi, rorkvali (Rorquals, Balaenoptera physalus, Balaenoptera edeni), u koje spadaju i plavi kit (Blue whale, Balaenoptera musculus) i grbavi kit (Humpback whale, Megaptera novaeangliae)

30

Dubine


Subordo: ODOCENTI (kitovi zubani) FAMILIA: PHYSETERIDAE – - ULJE[URA - (Sperm whale, Physeter macrocephalus) KOGIIDAE - pigmejska ulje{ura (Pygmy sperm whale, Kogia breviceps) MONODONTIDAE -– BELI KITOVI - beluga (Beluga, Delphinapterusleucas) i narval (Narwhal, Monodon monoceros) ZIPHIIDAE - KLJUNASTI KITOVI (Beaked whales) – postoje 22 vrste, na pr. Hyperoodon ampullatus, Berardius bairdii… DELPHINIDAE – - OKEANSKI DELFINI (Dolphins and small toothed whales), na pr. sivi delfin (Bottlenose dolphin, Tursiops truncatus), orka (Orca, Orcinus orca), risov delfin (Risso’'s dolphin, Grampus griseus) PHOCOENIDAE –- PLISKAVICE (Porpoises, Australophocoena dioptrica, phocoena phocoena…) PLATANISTIDAE - INDIJSKI RE^NI DELFINI - delfini iz reka Ind i Gang (Ganges and Indus river dolphins, Platanista gangetica) INIIDAE I LIPOTIDAE –- AMAZONSKI I KINESKI JEZERSKI DELFINI - delfin iz reke Amazon (Amazon river dolphin, Inia geoffrensis), delfin boto PONTOPORIIDAE –- LA PLATA RE^NI DELFINI - ugro`eni delfini, Baiji i Franciscana (Lipotes vexillifer i Pontoporia blainvillei)

Dubine

31


Morski sisari su `ivotinje koje `ive u moru a pritom imaju plu}a i udi{u vazduh, za razliku od riba koje imaju {krge a kiseonik preuzimaju iz vode; imaju srce koje je podeljeno na vi{e komora, zahvaljuju}i kom se kiseonik iz krvi {alje u sve delove tela; toplokrvne su `ivotinje i ra|aju `ive mladunce koje doje mlekom. U sisare koji `ive u vodi spadaju cetaceae - kitovi i delfini, carnivora - foke, morski lavovi i mor`evi, i simpati~na vrsta sa nau~nim imenom sirenia –- morske krave ili morske sirene. Me|u morskim sisarima je i najve}a `ivotinja na planeti, plavi kit, koji dosti`e oko 33 metra i 190 tona, dok je kit ulje{ura najve}i meso`der. Cetaceae se odlikuju izuzetnim pliva~kim

Foto: Cetacea

Ostaci protocetusa

sposobnostima, eholokacijom, posebno razvijenim saznajnim sposobnostima, i izrazito slo`enim dru{tvenim pona{anjem. 32

Dubine


Najraniji otkriveni fosil sivog kita datira od pre malo vi{e od 100.000 godina. Smatra se da su prvi morski sisari potekli od kopitara, a nauka je dokazala da su jeleni, ovce i ~ak i nilski konji bliski ro|aci kitova. Analiziraju}i morske i kopnene sisare, mo`e se pretpostaviti kako je tekla evolucija: verovatno su `ivotinje u po~etku imale krzno kao vidre, udove koje su mogle da koriste za plivanje pri ~emu su koristile i rep. U odre|enoj fazi rep se spljo{tio i ra{irio, postav{i prvobitno repno peraje. Najverovatnije su se ovakve `ivotinje vra}ale na kopno da bi se razmno`avale, ali su ve}inu vremena provodile u vodi. Potom, morale su da se prilagode `ivotu u slanoj vodi (naro~ito o~i i bubrege), da razviju sloj sala koji bi ih {titio od hladno}e, i da prilagode nosne {upljine koje bi se zatvarale pri zaronu. Na severu Kanade nedavno je prona|en fosil ribe-tetrapoda nazvanog Tiktaalik rosae koji predstavlja vezu izme|u kopnenih i vodenih `ivotinja i koji nam mo`e pomo}i da bolje razumemo proces evolucije. Tiktaalik je `iveo u vodi, ali je imao peraja sa zglobovima, pa je udove mogao da pomera u razli~itim pravcima i da pomo}u njih hoda po dnu, funkcionalni vrat, {to zna~i da je mogao da pomera glavu, rebra i o~i na vrhu pljosnate glave, – {to govori da je dosta vremena provodio gledaju}i na gore. Najstariji kitovi su arheoceti (Archaeocetes). Nau~nici su uspeli da rekonstrui{u Protocetusa (Protocetus), predstavnika arheoceta, koji je, pretpostavlja se, `iveo u oblasti dana{njeg Egipta pre 50 miliona godina. On je imao duga~ku glavu i {iljatu vilicu sa o{trim trouglastim zubima, dva prednja peraja koja su se razvila od prednjih udova, rep sa trouglastim zavr{etkom, dok su mu zadnji udovi zakr`ljali. Na vrhu lobanje protocetusa nalazila se rupa kroz koju je disao, a uve}ana u{na kost potvr|uje da je mogao da ~uje pod vodom. Godine 1980. otkriveni su fosili u Indiji i Pakistanu, pa i fosil star 52 miliona godina nazvan Pakicetus (Pakicetus). Pored njega, rekostruisani su i Ambulocetus (Ambulocetus), Rodocetus (Rodhocetus) i Indocetus (Indocetus), od kojih se smatra da je potekao razvijeni arheocetus Basilosaurus. Ova `ivotinja je ve} poprimila oblike dana{njih morDubine

33


skih sisara, sa le|nim perajem, razvijenim repnim i dva mala b o ~ n a p e r a j a umesto Ulje{ura prednjih udova. Od njega su kasnije nastale dve najbitnije grupe morskih sisara: kitovi zubani i kitovi plo~ani (ili kitovi usani). U kitove zubane, koji imaju zube i hrane se ribom, spadaju delfini, narvali, beluge, orke, kit-ulje{ura, itd. Kitovi plo~ani, koji umesto zuba imaju “kitovu kost” ili usi (sastavljenu od keratina, materije sli~ne noktima i kosi, sa svake strane po oko 400 ovih dugih „niti“), hrane se tako {to filtriraju vodu i iz nje na taj na~in izdvajaju planktone i druge hranljive organizme. U njih spadaju grbavi, sivi i plavi kit. Interesantno je da kitovi plo~ani u fazi embriona imaju zube, kao i da su zubi prona|eni i na fosilima ovih kitova. Grbavi kitovi ponekad love tako {to jato manjih riba okru`e balon~i}ima pa potom nasrnu na njega. Dok se ulje{ura hrani uglavnom lignjama, grbavi kit vi{e voli kril ili manje ribe. Pravi kit (kog su kitolovci tako nazvali zato {to se smatrao “pravim” za lov, s obzirom da se sporo kre}e i pluta na povr{ini nakon {to strada od harpuna) voli sitne ljuskare, ba{ kao i grenlandski glatki kit. Plavi kit

34

Dubine

Kitovi

mogu


biti izuzetno dugove~ne `ivotinje, na pr. grenlandski kit mo`e da prema{i i 200 godina (najstariji poznati primerak uginuo je sa 211 godina starosti). Me|utim, i pored njihove dugove~nosti, kitoGrbavi kit vi su danas veoma ugro`eni. Njihov broj se drasti~no smanjio zbog lova (samo Eskimi na Aljasci godi{nje ubiju oko 50 grenlandskih glatkih kitova za svoje potrebe), zaga|enja, naftnih mrlja, sudara sa velikim brodovima,

Narval

buke koju prave ljudi, nedostatka hrane usled prekomernog izlovljavanja, a mnogi se upetljaju u ribarske mre`e. Danas se procenjuje da na svetu ima tek 10.000 grbavih kitova, {to je samo 8% od njihove nekada{nje populacije. Kitovi imaju veoma akvadinami~no telo sa dva prednja peraja (koja su nekada{nji zakr`ljali prednji udovi), le|nim perajem (koje je zapravo masna naslaga i kod nekih vrsta se skroz izgubilo) i sna`nim repnim perajem koje stoji vodoravno u odnosu na telo i glavno je Dubine

35


Gore: beluge su inteligentni morski sisari koji lako u~e. Za razliku od ve}ine kitova, beluge uop{te nemaju le|no peraje a imaju vrat: mogu da okre}u glavu levo-desno

sredstvo pogona. Na gornjem delu glave imaju nozdrve -– kitovi zubani imaju samo jednu, dok kitovi plo~ani imaju dve. Vrste kitova se mogu prepoznati prema na~inu na koji izdahnu na povr{ini: na primer glatki kitovi duvaju vazduh i isparenja u obliku slova V do 5 metara visine, po{to su im nozdrve ra{irene i razdvojene. Ulje{ura duva jedan mlaz pod uglom od 45 stepeni na levu stranu preko 2 metra u visinu. Plavi kit proizvodi jedan sna`an mlaz visok preko 9 metara. Ko`a kitova je glatka, ispod nje je sloj sala zahvaljuju}i kom ~uvaju toplotu, a kosti su im lak{e i elasti~nije nego kod kopnenih sisara. Kit samo u uhu i na nju{ci ima izuzetno gustu kost koja igra ulogu u proizvodnji zvuka. Kitovi plo~ani rone do dvadesetak minuta, 36

Dubine

Foto: Goran Bo{kovi}


dok kitovi zubani mogu da zadr`e dah mnogo du`e: ulje{ura zaranja na oko 2.000 metara (po nekim podacima ~ak 3.300 metara) i ne mora da izranja skoro dva sata. Smatra se da su u stanju da toliko dugo ne di{u zahvaljuju}i ve}em procentu krvi u telu (kod kitova krv sa~injava 10-15 % telesne te`ine, dok je kod ljudi to tek 7%) koja napaja mi{i}e kiseonikom, a imaju i prednost da poseduju mnogo vi{e crvenih krvnih zrnaca. Tako|e, prilikom izdaha izbacuju ~ak 95% vazduha iz plu}a, dok kopneni sisari izbace samo 45%. Me|utim, sve to ne bi bilo dovoljno da kitovi nemaju jo{ jednu sposobnost: da maksimalno uspore rad srca prilikom zarona. Ovu pojavu zvanu r“ onila~ka brahikardija� objasnio je francuski fiziolog Pol Ber (Paul Bert) 1870. godine. Prime}eno je da je kod delfina broj otkucaja srca prilikom zarona 33-45 u minuti, dok je na povr{ini 80-90. [to vi{e vremena provede pod vodom, to }e mu broj otkucaja srca prilikom izranjanja biti ve}i. Za razliku od Dole: Grbavi kit u spektakularnom skoku Foto: Coolantarctica delfina, srce plavog kita kuca samo ~etiri do pet puta u minuti. Ima jo{ razlika izme|u dve vrste kitova, na pr. u anatomiji i pona{anju: kitovi plo~ani imaju mnogo ve}i i simetri~an skelet glave sa ve}om usnom dupljom, nemaju zube, imaju dve nozdrve, nemaju rebra na grudnoj strani, i, {to je vidljivo na prvi pogled, mnogo su krupniji. Tako|e, oni se ~e{}e sre}u sami nego u grupama. Kitovi zubani, osim zuba imaju asimetri~nu lobanju, jednu nozdrvu, imaju Dubine

37


rebra na grudnoj strani, dosta su br`i pliva~i i mnogo su dru{tveniji. Zubani prilikom parenja nemaju trajne veze, a naj~e{}e se `enke u jednoj sezoni pare s vi{e mu`jaka. Kod plo~ana, naprotiv, veze su monogamne tokom jedne sezone, ali ne i trajno. Krda kitova mogu brojati i preko 1.000 primeraka a unutar jednog krda vladaju pravila hijerarhije. Dodir igra veliku ulogu u njihovoj komunikaciji (dodiruju se perajima ili nju{kom), ali i glas –- nau~na istra`ivanja dokazala su da svako krdo ima svoju “pesmu” koja je karakteristi~na samo za njega i ~iji se delovi iz sezone u sezonu menjaju. Najpoznatiji “peva~i” me|u kitovima su grbavi kitovi. Pesma mu`jaka ovog kita mo`e da traje i po pola sata, a istu melodiju ponavlja nekoliko dana. On je tako|e jedan od najpopularnijih “skaka~a” i najve}a turisti~ka atrakcija: danas postoje agencije koje organizuju posebne ture posmatranja kitova (“whale watching”), a naj~e{}e su to upravo grbavi kitovi jer je njihov skok iz vode najimpresivniji. Kitovi su ve{ti lovci koji se udru`uju i planiraju lov. Poznate su taktike orki koje su u stanju da love i mnogo ve}e kitove od sebe tako {to ih satima prate i planski opkoljavaju. Uglavnom love danju, naro~ito kada su u pitanju jata riba, mada kitovi zubani ~esto no}u love sitne meku{ce i ribe na morskom dnu. S obzirom da konstantno moraju da di{u, kitovi su razvili poseban metod odmaranja: spavaju samo jednom stranom mozga dok je druga strana budna kako bi kontrolisala pokrete i disanje. Nobelovac 38

Dubine


Fransis Krik (Francis Crick) objasnio je da je upravo ovo razlog zbog kog kitovi imaju veliki mozak. On im je neophodan jer nemaju REM fazu sna, pa u posebnom “prostoru” u mozgu skladi{te informacije koje koriste kad su u “parazitskom modu”, tj. tokom odmaranja kada je ipak neophodno da vr{e osnovne funkcije. @enka kita mladun~e nosi izme|u 9 i 16 meseci – pritom i plavi kitovi i delfini, bez obzira na razliku u veli~ini, nose mladun~ad 11 meseci. Obi~no ra|aju jedno, mnogo re|e dva mladunca, koje na svet izlazi repom. Majka igra veliku ulogu u prvim trenucima njegovog `ivota jer ga mora brzo odgurati do povr{ine kako bi udahnulo vazduh. Pritom `enke kitova pokazuju izuzetnu solidarnost, pa ih se okuplja vi{e kako bi pomogle porodilji. Po{to kitovi nemaju usne, majka mora mladun~etu bukvalno da u{trcava mleko u usta. Mleko u sebi ima 50% masti, {to mladuncu omogu}ava veoma brz rast i razvoj. Dojenje ~esto traje du`e od godinu dana, mada je veza izme|u majke i mladunca veoma jaka pa zajedno provode vi{e godina. Kod njufaundlendskih kitova globicephalia sp. prime}eno je da `enke prolaze kroz menopauzu. Ova neobi~na pojava me|u `ivotinjama, kod kojih su reproduktivno nesposobni primerci po pravilu nepotrebni, ukazuje na ulogu “baka” u gajenju mladunaca, kao i na visok nivo dru{tvenog razvoja kitova. Pored istan~anih ~ula vida, dodira, mirisa, ukusa i sluha, kitovi zubani imaju posebnu sposobnost koja je kopnenim `ivotinjama Unutra{nja gra|a delfina

Dubine

39


(izuzev slepih mi{eva i nekih vrsta ptica) potpuno nepoznata –eholokacija ili ultrazvuk. Prvi kitovi su verovatno bili u velikoj opasnosti jer je bilo potrebno dosta vremena da im se razviju ~ula. Vremenom su uspeli da se nau~e da “˝vide u{ima˝” {to im je omogu}ilo da love i osete neprijatelja i u potpunom mraku. Eholokacija se sastoji od sposobnosti ispu{tanja kliktavih zvukova i analiziranja odjeka. Kitovi zapravo „vide“ odre|eni objekat na osnovu zvuka koji se od njega odbija. Po{to zvu~ni talasi mogu da pru`e mnogo vi{e informacija od svetlosti, kit je u stanju da vidi trodimenzionalnu sliku. Ljudskom rodu je mo} ove tehnike postala poznata tek po{to je otkriven „ultrazvuk“ koji se koristi, izme|u ostalog i naj~e{}e, u medicinske svrhe. VI[E O EHOLOKACIJI Kako voda provodi zvuk pet puta br`e od vazduha, tako je talasna du`ina zvuka bilo koje frekvencije pet puta ve}a u vodi nego u vazduhu. Po{to objekti u spolja{njoj sredini reflektuju samo one zvuke ~ija je talasna du`ina jednaka ili kra}a u odnosu na njihov pre~nik, odocenti, tj. kitovi zubani, moraju da koriste izuzetno visoke frekvencije da bi mogli da otkriju i manje objekte. Njihova eholokacija zasniva se na proizvodnji i emitovanju zvuka frekvencije od 20 do 220 kHz. Ipak, nije sve tako savr{eno - odocenti imaju problem preno{enja zvuka iz vodene sredine do srednjeg uha zato {to se ve}i deo energije zvuka reflektuje sa timpanilne membrane nazad u vodu. I ne samo to, ve}i deo energije zvu~nih talasa apsorbuje se u telu sa mogu}no{}u da, ukoliko se prenesu u unutra{nje uho, dovedu do „{umova“ prilikom fonorecepcije. Kitovi zubani re{avaju ovaj problem tako {to im je membranski lavirint akusti~ki izolovan od ostalog dela tela. Naime, petrozna kost kod ovih sisara gra|ena je od veoma gustog ko{tanog tkiva koje ne prenosi zvuk u ve}oj meri. Pored toga, petrozna kost je odvojena od ostalog dela lobanje mekim tkivom koje apsorbuje zvuke. Zvuk se kod ovih sisara do membranskog lavirinta prenosi, umesto preko srednjeg uha, preko masnih naslaga koje se nalaze u donjoj vilici. Oba membranska lavirinta funkcioni{u kao zasebni hidrofoni omogu}avaju}i lokalizaciju polo`aja objekta od kog se eho odbio na osnovu razlike u vremenu percepcije eha kod oba fonoreceptora. Kitovi zubani zvuk proizvode zahvaljuju}i slo`enim nosnim putevima i divertikulumima koji se pru`aju od `drela ka nozdrvi na le|nom delu glave. Vazduh se kroz ove kanale kre}e napred-nazad ~ime stvara zvuk koji se preko „akusti~nog so~iva“ (prostor prednjeg dela glavenog regiona ispunjen uljanim materijama) emituje u spolja{nju sredinu u razli~itim pravcima. Kod kitova plo~ana zvuk se stvara u larinksu koji se nalazi sasvim napred i ima nabore, ali ne i glasne `ice.

40

Dubine


Nasukani kitovi na australijskoj obali

Foto: Orrca

Ali to nije sve: – kitovi imaju jo{ jedno bitno ~ulo - magnetno. S obzirom da kitovi ~esto prelaze na desetine hiljada kilometara, migriraju}i sa severa na jug i obrnuto, ovo ~ulo im je neophodno kako se ne bi izgubili. Nau~na istra`ivanja su pokazala da kitovi u spoljnom mo`danom tkivu poseduju magnetne kristale (magnetite) koji imaju funkciju kompasa –- orijenti{u se u skladu sa prirodnom magnetnom silom planete zemlje. Me|utim, ponekada se magnetno polje poremeti usled delovanja izvesnih geolo{kih formacija, na primer onih koje sadr`e visok nivo gvo`|a. Tako|e, magnetne formacije se ne zavr{avaju na obali ve} se nastavljaju dalje u kopnu. To mo`e imati katastrofalne rezultate –- na stotine nasukanih kitova na obali. Pored ovog obja{njenja za misteriozna nasukavanja, ljudi su dugo poku{avali da objasne ovu neobi~nu pojavu samoubistvom, `eljom kitova da u pli}aku o pesak o~iste ko`u od parazita, primitivnim instinktom da bezbednost na|u na kopnu, parazitima u unutra{njem uhu koji onemogu}avaju normalnu percepciju eha, poku{ajem da koriste prastare migracione puteve koji su sada geolo{ki izmenjeni, bukom koju proizvode savremeni brodovi, zaga|enjem, ometanjem radara, radio i TV prenosima, mese~evim menama, itd. Dubine

41


NAZIV NA SRPSKOM: sivi delfin (na Jadranu i dobri delfin / dupin, veliki delfin / dupin) NAZIV NA ENGLESKOM: Bottlenose dolphin NAZIV NA LATINSKOM: Tursiops truncatus GDE @IVI: ima ga u svim tropskim, suptropskim i hladnijim morima, blizu obale i na otvorenom moru, ~est i u Jadranu ^IME SE HRANI: manje ribe, jegulje, barbuni, hobotnice, lignje, ljuskari. Dnevno pojede 6-7 kg hrane OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan, radoznao i uglavnom dru`eljubiv, mada treba biti svestan njegove snage i ne treba ga provocirati. Ne napada bez razloga OPIS: telo sivkaste boje, veli~ine 1,9 do 3,9 metara, nagla{en ugao izme|u ~ela i po~etka nju{ke, usta povijena na gore {to mu daje nasmejan izgled

42

Dubine


Ovo su najrasprostranjeniji i najpoznatiji delfini. Veoma su prilagodljivi pa se ~esto dr`e u zarobljeni{tvu. Mogu imati skoro 4 metra du`ine i 200 kg te`ine, mada naj~e{}e imaju izme|u 2,5 i 3 m. @ive do pedesetak godina i danas su ugro`eni jer se ~esto upetljaju u ribarske mre`e ili stradaju prilikom ribolova dinamitom. Veoma su dru{tveni i `ive u grupama i od po nekoliko stotina, ~ak i hiljadu, love zajedno i organizovano a umeju i da priteknu u pomo} jedni drugima prilikom poro|aja ili bolesti (bolesne delfine udru`eno guraju na povr{inu

kako bi disali, {to daje potporu i pri~ama o delfinima koji spa{avaju ljude davljenike na sli~an na~in). Komuniciraju pomo}u zvukova (zvi`duka, kliktanja, cijukanja), a ljude njihov „jezik“ ve} du`e vreme intrigira i poku{avaju da ga de{ifruju. Svaki delfin ima sebi svojstven zvi`duk, a kliktaje proizvode u nosnoj {upljini radi eholokacije. Dubine

43


Sivi delfini se pare tokom prole}a ili leta (mada je op{te poznato da su delfini jedine `ivotinje koje upra`njavaju seks i kada nije vreme parenja). Mu`jaci se `estoko bore oko `enki i me|u njima postoji hijerarhija –- prednost uvek ima najkrupniji mu`jak. Kada odabere `enku, mu`jak s njom provodi neko vreme, pliva ispred nje, dodiruje je i gurka nju{kom. Sam ~in parenja traje desetak sekundi, ali se mo`e ponoviti nekoliko puta. Nakon 11 meseci `enka ra|a samo jedno mladun~e (veli~ine od 98 do 126 cm, te`ine od 9 do 11 kg) pri ~emu 44

Dubine


joj poma`u ˝„babice˝“ koje je {tite od napada ajkula i guraju novoro|en~e ka povr{ini kako bi udahnulo svoj prvi vazduh. Period dojenja traje 16 meseci (mada mladunac po~inje da jede ~vrstu hranu ve} sa 6 meseci), pa je `enka u stanju da ra|a tek jedno mladun~e svake dve do tri godine. Mladunac postaje samostalan nakon godinu ipo dana, a polno zreo sa 5-12 godina (`enke) ili 9-13 godina (mu`jaci). Ipak, uz majku ostaje 4-5 godina. @enke delfina imaju veoma jak maj~inski instinkt, pa je ~ak prime}eno da neke dr`e mrtvoro|ene ili uginule mladunce na povr{ini vode. Posmatranja delfina ukazuju da se znanje i ve{tina prenose sa starijih generacija na mla|e: kod australijske obale delfini navla~e sun|ere na nju{ke kada riju po pesku tra`e}i meku{ce i sitne ribe, kako se ne bi naboli na opasne kamenjarke ili druge bodljikave ili otrovne `ivotinje. Ovom praksom slu`e se isklju~ivo `enke, po{to mladi mu`jaci mnogo ranije napu{taju maj~insko okrilje. Kako `enke du`e ostaju uz majke, imaju priliku da od njih preuzmu izvesna dragocena iskustva. Delfini su izuzetno spretni lovci. Kada nai|u na jato manjih riba okru`e ga, i pritom me|usobno komuniciraju daju}i instrukcije jedni drugima i obave{tenja na koju stranu riba poku{ava da pobegne. Jato grupi{u u gustu loptu teraju}i ga ka povr{ini, a potom repom udaraju u ribe s namerom da ih o{amute i s lako}om ih „pokupe“. U ju`noj Karolini prime}en je poseban na~in lova: udru`eni delfini teraju ribu ka u{}u reke, nasu~u je na blatnjavu obalu, {to i sami privremeno urade dok je ne pojedu. Tako|e, prime}ena je i taktika u pli}im vodama sa Dubine

45


muljevitim dnom: jedan delfin se odvaja od grupe i kru`i oko jata riba udaraju}i pritom repom po dnu i podi`u}i mulj. Riba ostaje u muljevitom krugu, dok se drugi delfini pore|aju oko njega i bukvalno ~ekaju da im ribe usko~e u usta. Delfini love i danju i no}u, zavisno od situacije, a u stanju su da lociraju plen pomo}u eholokacije. Ljudi i delfini su od pamtiveka imali poseban odnos koji je ponekad po potonje bio poguban. Ribari ~esto ubijaju delfine jer su im konkurencija u lovu, mada ima i primera udru`ivanja ljudi i delfina u ribolovu, na obostranu korist i zadovoljstvo. Na brazilskoj obali ribari i delfini ve} stotinama godina sara|uju: ribari stoje u plitkoj vodi s mre`ama u rukama i ~ekaju na znak delfina koji grupi{u ribe i

46

Dubine


teraju ih ka obali. Kada ribari bace mre`e, delfini se ~aste zalutalim primercima. ^ovek delfine lovi radi mesa, ulja, sirovina za proizvodnju ve{ta~kih |ubriva, i da bi ih eksploatisao u velikim akvarijumima i bazenima u kojima se u~e da izvode razne trikove pred publikom. Me|utim, sresti slobodnog divljeg delfina u moru je potpuno poseban do`ivljaj, naro~ito kada nam `ivotinja dobrovoljno pri|e, komunicira sa nama i jasno nam daje do znanja da u`iva u na{em dru{tvu. U takvom trenutku je nemogu}e zamisliti je kao hranu, industrijsku sirovinu ili igra~ku koja se ~uva u zarobljeni{tvu da bi zadovoljila ljudsku ta{tinu. Dubine

47


NAZIV NA SRPSKOM: risov delfin, grampus NAZIV NA ENGLESKOM: Risso’'s dolphin, Grampus NAZIV NA LATINSKOM: Grampus griseus GDE @IVI: voli tropske i suptropske vode, tokom leta pose}uje i hladnije predele. Uglavnom `ivi na otvorenom moru, retko se pribli`ava obali ^IME SE HRANI: lignje i riba OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan, mada retko dolazi u kontakt s ljudima pa njegovo pona{anje nije tako dobro istra`eno kao pona{anje sivog delfina OPIS: krupno telo sa zaobljenom glavom i izra`enim ~eonim delom, poput beluga. Sivkaste boje sa mno{tvom ogrebotina i o`iljaka zbog kojih je nekima ko`a na prvi pogled bela. Od vrata do stomaka imaju beli pale`. Imaju samo 7 pari zuba s prednje strane donje vilice, dok im je gornja vilica potpuno bezuba

48

Dubine


Na prethodnoj strani i gore: risov delfin vi|en sa broda u Crvenom moru. Iako ovaj delfin izbegava brodove i priobalje, ponekad ga je mogu}e videti tokom plovidbe.

Risov delfin je jedan od krupnijih pripadnika porodice Delphinidae. Prepoznatljiv je po zaobljenoj glavi zahvaljuju}i kojoj veoma li~i na kita belugu. Telo mu je prekriveno o`iljcima koji najverovatnije nastaju usled ujeda drugih delfina, lignji ili parazita. Kada se rodi, risov delfin je svetlo sive boje koja potom polako tamni i postaje braonkasto-siva. Ovi delfini obi~no dosti`u 3 m du`ine, mada su vi|eni i primerci od oko 3,8 m. Te`e od 300 do 500 kg. Hrane se uglavnom lignjama, ne{to re|e ribom. Polnu zrelost najverovatnije dosti`u sa oko 13 godina `ivota a o na~inu njihovog razmno`avanja zna se veoma malo. Obi~no `ive u grupama od 3-30 jedinki, prime}ena su i ogromna jata od po nekoliko hiljada. @ivotni vek im je najmanje dvadeset godina. Ova vrsta delfina otkrivena je tek 1812. godine i nekad se smatralo da su veoma retki. Danas se procenjuje da ih ima od 13.000 do 30.000 samo u delu oko severne i centralne Kalifornije. Do skoro su se mogli na}i na pijacama na Tajvanu. Sre}om, nisu ugro`eni. Dubine

49


MORSKI REPTILI

Classis: REPTILIA Subclassis: ANAPSIDA Ordo: TESTUDINES Familiae: Pelomedusidae Chelidae Trionychidae Cheloniidae Dermochelyidae

50

Dubine


Reptili su ektotermi~ne (hladnokrvne) `ivotinje od kojih su neke vrste prilago|ene `ivotu u vodi. Pored kornja~a, u moru mo`emo na}i i morske zmije, morske krokodile (koji su najve}i od svih krokodila –i dosti`u du`inu do 7 metara) i morske iguane sa Galapagosa. Ova vrsta iguane je jedini gu{ter koji mo`e da `ivi u vodi, roni i ostane pod vodom do sat vremena a hrani se algama koje rastu na stenama blizu obale. @ivi samo na Galapagosu.

Zmaj sa Komoda (Komodo dragon, Varanus komodensis) je najve}i gu{ter na svetu i `ivi samo na ovom indone`anskom arhipelagu. Mu`jaci su duga~ki oko 3,1 m a `enke oko 2,5. Vrlo su dobri pliva~i, iako ne `ive u moru. Hrane se krupnim `ivotinjama, jelenima i divljim svinjama i to tako {to ih ugrizu i inficiraju veoma opasnim bakterijama. @ivotinja umire nakon par dana, a gu{ter uspeva da je prona|e zahvaljuju}i odli~nom njuhu. U stanju je da svari ~ak i rogove jelena. Kada plivaju, pribiju ekstremitete uz telo i kre}u se vijugavim pokretima poput zmije. Smatra se da su nekada davno, kada je nivo mora bio znatno ni`i a struje dosta slabije, zmajevi plivali od ostrva do ostrva u potrazi za hranom. Danas nemaju mnogo potrebe da plivaju, ostrvo na kom `ive je veoma bogato divlja~i.

Dubine

51


Morske kornja~e su reptili ~iji su se preci prilagodili `ivotu u moru pre 150 miliona godina. Kao jedne od najstarijih `ivotinja na ovoj planeti, kornja~e su videle uspon i propast dinosaurusa. Ovo su hladnokrvne `ivotinje kojima je potreban vazduh da bi pre`ivele. Telo im je prekriveno ko`om sa krlju{tima i za{ti}eno oklopom koji im pokriva celo telo izuzev glave, ekstremiteta i repa. VeoUtura{nji organi kornja~e ma su izdr`ljive i mogu da prelaze velike razdaljine plivaju}i pritom brzinom od preko 55 km/h. U toku dana kada su aktivne, kornja~e moraju da izranjaju na 5 minuta da bi disale. No}u iskusne kornja~e mogu da odspavaju i po 2 sata bez izranjanja, mada je to ve{tina koja se sti~e. Zato mlade kornja~e ~esto plutaju na povr{ini dok se odmaraju. 52

Dubine


Da su se kornja~e sjajno prilagodile `ivotu u moru svedo~e i posebne `lezde koje imaju iza o~iju, koje slu`e za izbacivanje soli iz organizma. Kornja~a bukvalno „ispla~e“ suvi{nu so, i to nema nikakve veze sa njenim emocijama. Reproduktivni ciklus kornja~a veoma zavisi od prirodnih pojava, na primer mese~evih mena. Tako se na obali Kostarike na Tihom okeanu barem jednom mese~no odigrava pravi spektakl kog je lokalno stanovni{tvo nazvalo „la arribada“. Kada je mesec u prvoj ili poslednjoj ~etvrti posle pono}i na pe{~anu pla`u iz mora iza|e na stotine hiljada maslinastih ridlijevih kornja~a Lepodochelys olivacea. U toku samo sat vremena mo`e ih se pojaviti i vi{e od 5.000, kako bi polo`ile preko 40 miliona jaja{aca iz kojih se nakon 6 nedelja izlegu mladunci. Kornja~e biraju upravo prvu ili poslednju ~etvrt, kada je oseka najizra`enija i more mirnije nego obi~no, jer bi u suprotnom narednog jutra plima otkopala jaja{ca i odnela ih u more a le{inari se dokopali ostataka.

Dubine

53


Postoje slede}e vrste morskih kornja~a: •Prava kornja~a (Hawksbill turtle, Eretmochelys imbricata) – dosti`e veli~inu do 90 cm. Ima usta u obliku kljuna sokola, otud i njen engleski naziv. Zbog lepog oklopa bila je ~esta meta lova pa je njen opstanak ugro`en. •Maslinasta ridlijeva kornja~a (Olive Ridley turtle, Lepidochelys olivacea) – veli~ine do 75 cm, ime je dobila po zelenkastoj boji oklopa. Njena jaja su u Japanu i Ju`noj Americi na visokoj ceni, a ~esto strada zbog ribarskih mre`a i zamki za rakove. •Glavata kornja~a, glavata `elva (Loggerhead sea turtle, Caretta caretta) – du`ine do 1 m, braonkasto-narand`aste boje. Pored prave kornja~e, ovo je kornja~a koja se naj~e{}e sre}e prilikom ronjenja. Sedmopruga usminja~a, ko`asta kornja~a (Leatherback sea turtle, Dermochelys coriacea) – najve}a je morska kornja~a, mo`e biti velika do 2,5 m. Crne je boje, oklop joj je prekriven ko`om nalik na gumu. Hrani se notornom, veoma otrovnom meduzom „portugalski ratnik“ (videti odeljak o meduzama). Ovo je naj{ire rasprostranjena vrsta gmizavaca uop{te. @ivi u tropskim i suptropskim morima, na teritoriji sve do Polarnog kruga i ju`no do Novog Zelanda. Mo`e da zaroni do dubine od 1.000 metara i da odr`i telesnu temperaturu od 25˚°C ~ak i u vodi koja ima tek 5°˚°C. Zelena morska kornja~a, golema `elva (Green sea turtle, Chelonia mydas) – raste do 110 cm, i ima specifi~ne {are na oklopu. Broj ovih kornja~a drasti~no opada. 54

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: prava kornja~a NAZIV NA ENGLESKOM: Hawksbill turtle NAZIV NA LATINSKOM: Eretmochelys imbricata GDE @IVI: tropska, suptropska i hladnija mora, ~este su i u Sredozemnom moru i Jadranu ^IME SE HRANI: meku{ci, korali, sun|eri OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasna i dobro}udna, ~esto pla{ljiva OPIS: du`ina oklopa do 90 cm, boja oker do maslinasto zelena, glava pljosnata sa isturenim ~elom i ustima u obliku kljuna

Dubine

55


Prava kornja~a (gore) i glavata kornja~a (desno). Za razliku od prave, glavata ima kra}i vrat, zatupastiji kljun i manje izra`ene {are na oklopu

Prava kornja~a je dugove~na `ivotinja, `ivi pedesetak godina. Ima veliki oklop koji joj prekriva skoro celo telo koje i najve}i predatori te{ko da mogu da probiju. Oklop je na le|ima zelenkasto-sme|e, a na stomaku svetlije oker boje. Peraja, rep i glava su joj prekriveni debelom ko`om. Hrani se meku{cima ~ije lju{ture lako razbija zahvaljuju}i vrlo jakom i o{trom “kljunu�, a voli i razli~ite vrste korala. Interesantno je da postoje korali kojima voli da se hrani a koji joj u stomaku nakon fermentacije izazivaju pijanstvo. Polnu zrelost dosti`e sa oko 12 godina starosti. Dok mu`jaci nikada ne izlaze na kopno, osim u trenutku kad se izlegu do ulaska u more, `enke izlaze na pe{~anu obalu samo kad treba da pola`u jaja, svake dve ili tri godine tokom 56

Dubine


prole}a i leta, i to isklju~ivo no}u tokom plime. Postoji verovanje da `enke uvek pola`u jaja na pla`i na kojoj su se i same izlegle. Prvo zariju glavu u pesak da bi proverile temperaturu, potom iskopaju rupu prednjim perajima, polo`e 50-100 jaja veli~ine pingpong loptice, zatrpaju rupu zadnjim perajima, utabaju je i raspr{e malo peska kako bi uklonile tragove. Mladunci se izlegu nakon dva meseca i odmah kre}u ka moru vo|eni mese~inom. Statisti~ki, od sto beba-kornja~a pre`ivi samo jedna. U prvim danima `ivota, dok su lak plen, kriju se me|u plutaju}im algama na povr{ini. Pol budu}ih kornja~a zavisi od temperature peska u kojoj su jaja polo`ena. Ako je temperatura izme|u 24 i 29 stepeni celzijusa, izle}i}e se mu`jaci, a ako je izme|u 30 i 34 stepena, bebe }e biti

Dubine

57


`enke. Odrasle kornja~e `ive u dubini od par desetina metara. Tokom dana kada su aktivne i tro{e vi{e kiseonika izranjaju ~e{}e da bi disale, na svakih pet minuta; jedna kornja~a tokom dvanaest sati mo`e da zaroni i izroni i do 500 puta. Dok spavaju mogu da ostanu pod vodom i par sati. Sve kornja~e su ugro`ene, njihov broj je drasti~no opao. Njihovo meso je na visokoj ceni, kao i jaja koja se u nekim zemljama smatraju afrodizijakom.

58

Dubine


Tako|e, zbog urbanizacije mnogih priobalnih podru~ja i no}nog osvetljenja, mladunci nisu u stanju da se orijenti{u prema mesecu i ~esto ne uspevaju da na|u put do mora. Ali mnogi ne uspevaju ni da se izlegu: jaja ili pokupe lovokradice, ili ih uni{te ma{ine za pre~i{}avanje i ravnanje peska na pla`ama koje koriste veliki hoteli. Kornja~e su obi~no pla{ljive i ne vole ljudsko prisustvo, osim u retkim trenucima na zadovoljstvo ronilaca

Dubine

59


Kako su mesta na kojima kornja~e pola`u jaja danas uglavnom ugro`ena, {irom sveta postoje projekti za za{titu mladunaca. U ovom bazenu ~uvaju se mladunci zelenih kornja~a dok dovoljno ne oja~aju. Kada se puste u more, njihove {anse da pre`ive su mnogo ve}e.

60

Dubine


Dubine

61


KO[LJORIBE

(RIBE SA KO[TANIM SKELETOM)

Superclassis: OSTEICHTHYES Classis: ACTINOPTERYGII Subclassis: NEOPTERYGII Infraclassis: TELEOSTEI ORDO: ANGUILLFORMES

AULOPIFORMES LOPHIFORMES BERYCIFORMES SYNGNATHIFORMES

BELONIFORMES SCORPAENIFORMES PLEURONECTIFORMES

62

Dubine

FAMILIA: Muraenidae Heterocongridae Ophichthidae Synodontidae Antennariidae Lophidae Holocentridae Fistulariidae Hippocampinae Syngnathidae Belonidae Aulostomidae Scorpaenidae Platycephalidae Bothidae Pleuronectidae Soleidae


PERCIFORMES

TETRAODONTIFORMES

Serranidae Haemulidae Lutjanidae Sparidae Ephippidae Caesionidae Pempheridae Mullidae Pomacanthidae Chaetodontidae Pomacentridae Labridae Scaridae Sphyraenidae Blennidae Gobiidae Acanthuridae Siganidae Carangidae Balistiae Ostraciiae Tetraodontidae Diodontidae

Dubine

63


U ovom poglavlju usredsredi}emo se na ko{ljoribe (Osteichthyes), za razliku od ajkula i ra`a koje spadaju u ru{ljoribe, tj. ribe sa hrskavi~astim skeletom (Chondrichthyes).

Unutra{nji organi ribe

Ko{ljoribe su najistaknutija grupa vodenih `ivotinja, ima ih preko 29.000 vrsta. Njihovi prvi fosilni ostaci poti~u iz gornjeg silura (period pre oko 400 miliona godina, u ranom paleozoiku). Osnovna osobina ovih riba je da imaju oko{tao endoskelet i ko{tani operkulum (“poklopac� na {krgama) koji ograni~ava prostor u kome se nalaze {krge, mehur za balansiranje i tanku krlju{t koja pokriva ko`u. Imaju su`enu osnovu parnih peraja u koju ne zalazi muskulatura. Ko{ljoribe imaju neverovatne karakteristike: od izrazitih lokomotornih, do sposobnosti menjanja boje i pola, istan~anih receptornih organa i neobi~nih oblika pona{anja. Tako|e, one imaju i otrovne `lezde koje lu~e sekret koji mo`e biti manje ili vi{e otrovan, i naj~e{}e se nalaze u zrakastim perajima na le|ima ili bodljama na operkulumu. Stoga je veoma va`no po{tovati pravilo da se ribe ne smeju dirati, zastra{ivati, a najbolje je prilikom ronjenja dobro se izbalansirati i ne dodirivati ni{ta, ~ak ni gole stene, jer se najotrovnije ribe najbolje mimikriraju. 64

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: murina; zmija-jegulja NAZIV NA ENGLESKOM: Moray eel; snake eel NAZIV NA LATINSKOM: Muraenidae; Ophichthidae GDE @IVI: relativno plitke vode (pedesetak metara), naj~e{}e suptropska i tropska mora, ima ih i u Jadranu; oko koralnih grebena i stena; voli da se zavla~i me|u stene i u rupe iz kojih joj viri samo glava ^IME SE HRANI: ribe, meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� ne treba je provocirati jer njen ujed mo`e biti vrlo ozbiljan i bolan (~este su infekcije rana), ali ne napada bez razloga. Ne treba gurati ruke u procepe u kojima bi mogle da `ive murine OPIS: du`ine i do tri metra, telo tipi~no za jegulje, duga~ko i zmijoliko, sa kontinuiranim le|nim i stoma~nim perajem koje ide od glave do kraja repa. Prepoznatljiva je po stalno otvorenim ustima i dve okrugle {krge 5-10 cm udaljene od kraja usta. Veoma o{tri igli~asti zubi, neke manje vrste (npr. siva murina) imaju plo~aste zube

Dubine

65


Na prethodnoj

Muraenidae kojih ima oko 200 vrsta, veoma su raspro- strani: favagineus stranjene ribe. Ima ih i u Jadranskom moru (naj~e{}a (Honeycomb moray, Gymnothorax je Muraena helena). Najve}i primerci su Thyrsoidea favagineus) macrura i Gymnothorax javanicus koje mogu dosti}i tri metra. Telo im je bez krlju{ti, prekriveno posebnom sluzi. Zelena murina, koja se ~esto sre}e u Karipskom moru, te je boje upravo zbog sluzi. Murine imaju dva otvora koja vr{e funkciju {krga, ali bez poklopca, i kako bi disale moraju da dr`e otvorena usta da bi voda bolje cirkulisala kroz otvore. To im daje zastra{uju}, iske`en izgled, mada ljude nikada ne napadaju osim ako su ugro`ene. Uglavnom su pla{ljive i kada ugledaju ronioce be`e u skrovi{te. Murine dan provode skrivene me|u stenama ili koralima. Mogu da 66

Dubine


se provuku kroz neverovatno uzane procepe. ^esto im se mo`e videti samo glava oko koje lepr{a jato ribica-~ista~a. Murina `ivi u simbiozi sa malim ~ista~em (Labroides dimidiatus) koji bi ina~e mogao da joj bude ukusan zalogaj. Me|utim, ~ista~ igra veoma bitnu ulogu u higijeni murininih zuba i tela: uklanja ostatke hrane koji su se zavukli me|u zube i skida parazite koji se zaka~e za njenu ko`u. Sluz koja prekriva ko`u murine mu je tako|e dragocen obrok jer ima veliku hranljivu vrednost. Drugi murinin saradnik je ra~i}-~ista~ (Hippolytidae sp.) koji obavlja sli~ne du`nosti. Za uzvrat, osim hrane koju murina pru`a ovim si}u{nim bi}ima, daje im i potpunu za{titu od drugih predatora. Osim {to toleri{u dru{tvo ~ista~a, murine su samci i, izuzev u vreme parenja, isklju~ivo `ive same u svojim jazbinama. Ipak, popularne su me|u ostalim manjim predatorima jer isteruju sitne ribe i meku{ce iz zaklona kojima se potom njeni pratioci goste. Obi~no se u pratnji murine nalaze Gore: zelena murina (Green moray, Gymnothorax funebris)

Desno: velika murina (Giant moray, Gymnothorax javanicus), danju se retko vi|a van skloni{ta.

Dubine

67


kernje, ribe-lavovi i barbuni koji su ponekad u stanju i da je gurkaju opominju}i da se pokrene i obezbedi im ulov. Ovi opasni predatori odli~ni su lovci. Love isklju~ivo no}u, kada napu{taju skloni{ta i zmijolikim stilom plivaju oko grebenja u potrazi za plenom. Tehnike lova variraju od vrste do vrste. Na primer, Echidna catenata koja `ivi u zapadnom Atlantiku, lovi krabe tokom oseke. Mo`e bez problema da provede do pola sata van vode. Mala siva murina (Siderea grisea) koja je ~esta u Crvenom moru, lovi sitne meku{ce i ima zatupaste plo~aste zube kojima lako razbija lju{ture. Velika murina (Gymnothorax javanicus) voli da iznenadi svoj plen. Zubi velike murine su o{tri kao igle i uko{eni na unutra zahvalju-

68

Dubine


ju}i ~emu se plen kre}e samo u jednom pravcu -– ka grlu. Kako joj je vilica velika, u stanju je da proguta prili~no krupan plen. Kada uhvati ribu okrenu}e je tako da je proguta od glave. Na taj na~in eventualne opasne bodlje na le|nim i bo~nim perajima `rtve se prilepe uz telo, pa ne postoji mogu}nost da ubodu predatora. Ukoliko nije u stanju da plen proguta u celini, murina telom na~ini dve om~e a onda hitro provu~e glavu kroz „~vor“. Na taj na~in uspeva ili da odgrize komad mesa, ili da spljo{ti plen i tako ga lak{e proguta. Tako|e, poput krokodila, mo`e da rotira oko svoje ose ili da trese glavom levo-desno dok ne raspar~a plen.

Si}u{na belooka murina (White-eyed moray, Siderea thyrsoidea) levo, i pegava murina (Spotted moray, Gymnothorax moringa) gore

Murine su hermafroditi. Neke vrste su po ro|enju jednog pola pa ga docnije promene, a druge imaju podjednako razvijene obe reproduktivne strukture. Mreste se u parovima i nakon ljubavnog plesa pu{taju gameti niz morsku struju. Mladunci u fazi larve li~e na providne tra~ice i samo mali broj njih pre`ivi. Mlade murine

Trakasta murina (Ribbon eel, Rhinomuraena quaesita), crna varijacija

Dubine

69


se prepoznaju po svetlijoj boji i, naravno, manjim proporcijama. Na primer, mlada velika murina je bledunjava sa jako izra`enim sme|im pegama. Vremenom ko`a joj postaje sve tamnija a pege sitnije ali brojnije. Bliska ro|aka murina, prugasta zmija-jegulja (Banded snake eel, Myrichthys colubrinus) spada u porodicu Ophichthidae (od gr~kog ophis - zmija, ichthys - riba) i svojim izgledom i pona{anjem podse}a na morske zmije. Hrani se sitnim ribama i meku{cima koje pronalazi zahvaljuju}i odli~nom njuhu. Levo: Prugasta zmija-jegulja (Banded snake eel, Myrichthys colubrinus) Dole: mu`jak trakaste murine (`enke su potpuno `ute)

70

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: ugor ba{tovan /ba{tenska jegulja/ NAZIV NA ENGLESKOM: Garden eel NAZIV NA LATINSKOM: Heterocongridae GDE @IVI: tropska mora, dubina do 100 m ^IME SE HRANI: plankton OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasna OPIS: sivkasto-belo zmijoliko telo bez krlju{ti, sa ili bez pega, vi{e li~e na crve nego na ribe. Ve}i deo tela im je zakopan u pesak, na prvi znak opasnosti potuno se ukopaju Ugor ba{tovan je zaslu`io posebnu pa`nju zbog svog neobi~nog na~ina `ivota. @ivi u morima {irom sveta (familija Heterocongridae), a postoje i vrste koje `ive samo na odre|enim malim teritorijama, na primer crvenomorski ugor ba{tovan (Red Sea garden eel, Gorgasia sillneri) koja `ivi samo u ovom moru. Ugori ba{tovani mogu biti duga~ki do 80 cm, ali u proseku imaju oko 45 cm. @ive na pe{~anom dnu, izme|u 5 i 100 metara dubine. Uvek `ive u grupi, pa se mo`e videti ~itava kolonija kako viri iz peska koja

Dubine

71


Gore i na prethodnoj strani: pegavi ba{tenski ugor (Splendid garden eel, Heteroconger hassi) `ivi u Tihom okeanu, i levo: crvenomorski ba{tenski ugor (Red Sea garden eel, Gorgasia sillneri)

zaista podse}a na ba{tu. Treba im pri}i polako jer su vrlo pla{ljivi i istog trenutka kad osete pokret skroz se uvuku u pesak. Hrane se planktonom koji im donesu struje. Ove ribe `ive u rupama koje su {irine taman koliko i njihovo telo, a oblo`ene su posebnom sluzi koju jegulja lu~i pomo}u `lezda na kraju repa. Zahvaljuju}i sluzi rupa u pesku ostaje kompaktna, “zacementirana� i glatka, a kako joj je ko`a relativno debela (oko 2mm), sa velikim procentom kolagena, ugor mo`e lako da se ukopa a da je ne o{teti. 72

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: gu{ter NAZIV NA ENGLESKOM: Lizardfish NAZIV NA LATINSKOM: Synodontidae GDE @IVI: tropska i suptropska mora, dubina do osamdesetak metara ^IME SE HRANI: manje ribe OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan OPIS: cilindri~no, izdu`eno telo, pirgavo crvenkasto-sme|e i dobro mimikrirano, velika usta povijena na dole, ra{ljast rep. Du`ina do oko 30 cm Ribe-gu{teri su dobile ime po sposobnosti da stoje potpuno nepokretne ba{ kao i kopneni reptili. Hrane se usamljenim ribicama koje zalutaju do njih i koje {~epaju u trenutku i progutaju. Mogu da se hrane i otrovnim vrstama. Imaju puna usta o{trih zuba, ~ak i na jeziku.

Najzastupljeniji je {areni gu{ter (Variegated lizardfish, Synodus variegatus)

Dubine

73


Menjaju polo`aj otprilike na svaka 4 minuta, i aktivne su celog dana, a prestaju da love oko pola sata pre zalaska sunca. Gu{ter napada u proseku svakih 35 minuta, a samo 11% njegovih napada zavr{avaju se uspe{no. Dnevno pojede 12% od svoje ukupne te`ine. Gu{tera ima ukupno 35 vrsta. @ive sami ili u paru, ponekad i u manjim grupama. Kada se mreste polo`e jaja{ce koje u pre~niku ima tek 1 mm. Kada se mladi izlegu veliki su samo 3 mm, a u fazi postlarve 4050 mm. Dok ne odrastu kriju se u pesku ili mulju blizu obale ili grebenja. I odrasli moraju da se ~uvaju ve}ih predatora i da pa`ljivo biraju teritoriju na kojoj }e loviti, a umeju i savr{eno da se stope sa pozadinom pa ih je te{ko uo~iti. Karipski pe{~ani gu{ter (Sand diver, Synodus intermedius), mo`e da se ukopa u pesak iz koga mu vire samo o~i.

Crnorepi gu{ter (Tail-blotch lizardfish, Synodus jaculum), savr{eno stopljen s pozadinom

74

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: grdobina, `aba peca~ (na Jadranu nogatica) NAZIV NA ENGLESKOM: Anglerfish, frogfish NAZIV NA LATINSKOM: Antennariidae, Lophiidae GDE @IVI: uglavnom veoma duboke vode, mada ima primeraka koji vole pli}e vode. Ima ih i u Jadranu ^IME SE HRANI: ribe, ~ak i duplo ve}e od nje OPASNOST PO LJUDE:� ima o{tre zube OPIS: velika usta povijena na dole, zdepasto telo, zaobljena peraja i rep. Iznad o~iju na ~elu ima produ`eno prvo perce na le|nom peraju koje joj slu`i kao mamac za lov

Gore: crna `aba-peca~ Levo: crte` grdobine koja `ivi u velikim dubinama

Dubine

75


Sargasumska `aba (Sargassum anglerfish, Histrio histrio) `ivi savr{eno mimikrirana me|u plutaju}im algama u Atlantskom i zapadnom Tihom okeanu

Grdobina je jedina riba koja mo`e da `ivi na preko 8.000 metara dubine (vi|ena je ~ak na 8.370 m). Najpoznatija je po svom „mamcu -“ –prvo perce le|nog peraja (illicium) joj je produ`eno tako da se u luku spu{ta ispred o~iju ribe, a na njegovom vrhu je esca, izraslina koja li~i na sitnu ribu. Kod vrsta koje `ive u dubokim morima mamac je fluorescentan, tako da je jedino on vidljiv od cele grdobine. Kada namami `ivotinje da joj pri|u, grdobina otvori velika usta (ima pokretljivu donju vilicu koju mo`e da „otka~i“ od gornje) i proguta plen ~ak duplo ve}i od nje. @eludac i kosti su joj tako|e rastegljivi, tako da mo`e da svari ogromne koli~ine. Grdobine iz velikih dubina su tamne boje (sme|e ili crne), dok su one koje `ive u pli}im vodama svetlije i raznobojnije. U istu porodicu spadaju i `abe peca~i koje prednja peraja mogu koristiti i za „hodanje“ po dnu. Umeju dobro da se mimikriraju, kao sargasumska `aba (Sargassum anglerfish, Histrio histrio) koja ima prugaste {are po telu identi~ne boji morskih trava me|u kojima se krije. Grdobine `ive sama~kim `ivotom, i pronala`enje partnera za mre{}enje u bespreglednim morskim dubinama bi im bilo skoro nemogu}e da se priroda nije poigrala sa njima na najzanimljiviji mogu}i na~in: nau~nici su u po~etku uspevali da prona|u samo `enke grdobine koje su sve su na ko`i imale neku vrstu parazita. Kasnije je otkriveno da je taj parazit zapravo mu`jak. Kada se mu`jak rodi mora brzo da prona|e `enku jer nema organe za varenje i ne mo`e da se hrani samostalno. On `enku nalazi pomo}u izrazito mo}nog ~ula mirisa, ugrize je za bok i ispusti poseban enzim pomo}u kog se povezuje s njom i preko nje dobija hranjive materije. Mu`jak se potom pretvara u prost organizam koji se sastoji samo od gonada koje proizvode spermu po diktatu hormona prisutnih u krvi `enke. 76

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: holocentride, morska veverica, /riba-vojnik/, miripristis NAZIV NA ENGLESKOM: Soldierfish, squirrelfish NAZIV NA LATINSKOM: Holocentridae GDE @IVI: tropske vode Atlantskog, Tihog i Indijskog okeana ^IME SE HRANI: sitni meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan, mada ima bodljikava le|na peraja OPIS: do 20 cm du`ine, crvenkaste-braon boje sa izra`enim bodljikavim le|nim perajima. Krupne o~i, usta povijena na dole

Sjajni miripristis (Splendid soldierfish, Myripristis melanasticta)

Dubine

77


Bronzani miripristis (Bronze soldierfish, Myripristis adusta)

Holocentride su izrazito no}ne `ivotinje koje se danju kriju izme|u stena i korala. Ima ih 84 vrste i lako su prepoznatljive: krlju{t im je crvenkasta, o~i pove}e, glava krupna sa jakom vilicom i ustima povijenim na dole. Imaju jaka, lepezasta, bodljikava le|na peraja i makazast rep. No}u obi~no napu{taju skloni{ta i na pe{~anom dnu tra`e ra~i}e, {koljke i sli~ne meku{ce. Prilikom mre{}enja pola`u jaja{ca u otvorenom moru i odmah ih napu{taju. Ova vrsta je bezopasna po ~oveka, mada je bilo primera trovanja sigvaterom (videti odeljak o barakudi).

78

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: {ilo, morski konjic NAZIV NA ENGLESKOM: Pipefish, seahorse NAZIV NA LATINSKOM: Syngnathidae, Hippocampinae GDE @IVI: u svim osim u najhladnijim morima, ~ak i u slatkoj vodi; dubina do dvadesetak metara mada ih naj~e{}e ima u plitkim vodama, me|u morskom travom ^IME SE HRANI: plankton i sitni beski~menjaci OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasni OPIS: hipokampine imaju telo u obliku slova S, dok singnatide imaju pravo telo sa dugom nju{kom. Telo im je veli~ine od 1,5 do 25 cm, prekriveno ko{tunjavim plo~icama. Imaju mala usta na vrhu duge nju{ke

Dubine

79


Na prethodnoj strani i gore: borbonski konjic (Borbon seahorse, Hippocampus borboniensis) Dole levo: pozla}eno {ilo (Guilded pipefish, Corythoichthys schultzi) Dole desno: karirano {ilo (Network pipefish, Corythoichthys flavofasciatus)

Porodica morskih konjica broji preko 200 vrsta, ali jo{ uvek nije dovoljno istra`ena. Ove elegantne i veoma ne-

80

Dubine


obi~ne `ivotinje plivaju uspravno, mogu da menjaju boju kako bi se stopile s pozadinom a repom se ka~e za morske trave ili korale kako ih ne bi odnele struje. Najmanji nedavno otkriven denizin pigmejski konjic (Denise pygmy seahorse, Hippocampus denise) ima samo 1,6 cm, dok obi~an konjic (Common seahorse, Hippocampus taeniopterus) ima i do 25 cm. Vreme provode miruju}i, a kako jedno oko mogu da pomeraju nezavisno od drugog, kao kameleoni, u stanju su da dobro osmatraju okolinu i brzo zgrabe si}u{ne `ivotinje tako {to ih usisaju svojom veoma dugom nju{kom, i to uspevaju i sa daljine od 3 cm. Konjici menjaju boju i tokom perioda parenja, koji je kod ove vrste naro~ito interesantan: `enka pola`e jaja{ca u torbu mu`jaka koja se nalazi na njegovom stomaku, i tu prestaje sva njena roditeljska odgovornost. Mu`jak tokom „trudno}e“ koja traje oko 20 dana, @uto {ilo (Pipefish, Dunckerocapus sp.)

Dubine

81


proizvodi i posebnu hranljivu te~nost kojom se embrioni hrane, a kada se pretvore u larve (obi~no ih ima pedesetak) pu{ta ih da slobodno plivaju. Prilikom „poro|aja“ telo mu se gr~i {to ukazuje na postojanje poro|ajnih trudova. Konjici se pare uglavnom leti, uvek u vreme punog meseca. [ila i ~ista~i `ive u {upljinama u koralima i stenama ili pe}inama, a veoma su popularni me|u morskim stanovnicima jer se brinu o njihovoj higijeni, tj. uklanjaju parazite sa njihove ko`e i ostatke hrane oko usta. ‘Desno: {ilo-~ista~ (Cleaner pipefish, Doryrhampus janssi), brine se o higijeni drugih stanovnika mora, uglavnom kardinala i crnelja. Duga~ak je oko 14 cm. Dole: Krivo {ilo (Bent stick pipefish, Trachyrhampuhus bicoarctatus) duga~ko je oko 40 cm, `ivi na dubini do 25 m.

82

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: iglice, morske trube, truba~i, kornet ribe NAZIV NA ENGLESKOM: Needlefish, trumpetfish, flutemouth, cornetfish NAZIV NA LATINSKOM: Aulostomidae, Fistulariidae, Belonidae GDE @IVI: Tropska i suptropska mora, igle `ive blizu povr{ine dok se kornet ribe nalaze i na 100 m dubine. Igle `ive i u Jadranu ^IME SE HRANI: male ribe, beski~menjaci OPASNOST PO LJUDE:� bezopasne OPIS: veoma izdu`eno telo u obliku {tapa, izdu`ena nju{ka, kod belonida sa o{trim zubima, mala peraja blizu {krga i repa. Du`ina do 150 cm (fistulariidae), 60 cm (aulostomidae) i 130 cm (belonidae)

Levo: karipski truba~ (Trumpetfish, Aulostomus maculatus) pluta naglava~ke Gore: truba~, `uta varijacija (Trumpetfish, Aulostomus chinensis), pliva tik iznad jednog dugonosog letrinusa.

Dubine

83


Aulostomide, fistularide i belonide su neobi~ne ribe izuzetno izdu`enog tela. Fistula na latinskom zna~i trska, dok je belon igla na starogr~kom i obe re~i veoma dobro opisuju njihov izgled. Iglice ~esto plivaju blizu povr{ine i te{ko ih je uo~iti jer im odsjaj svetlosti na krlju{ti daje savr{enu kamufla`u. To im poma`e da lako ulove plen koji probadaju {picastim ustima.

84

Dubine


Gore: glatki kornet (Smooth flutemouth, Fistularia commersonii) iz Andamanskog mora; Levo na prethodnoj strani: kornet riba iz Karipskog mora; Na prethodnoj strani dole: pripadnik belonida, crvenomorska iglica (Red Sea needlefish, Tylosurus choram) koja se nastanila i u Sredozemnom moru nakon prokopavanja Sueckog kanala

Kornet-ribe `ive u blizini koralnih grebena, same ili u grupi od desetak ~lanova i mogu kao kameleoni da menjaju boju u zavisnosti od pozadine. Iglice se od korneta razlikuju po o{troj nju{ci koja je kod korneta zaobljena. I, za razliku od njih, igle se ponekad mogu videti i na povr{ini kako iska~u, naro~ito no}u. Truba~a (Trumpetfish, Aulostomus maculatus ili chinesis) ima dve vrste, jedna je karakteristi~na za Atlantski a druga za Indo-

Desno: kornet riba (Cornetfish, Fistularia commersonii) iz Karipskog mora Dole: Truba~, prugasta varijacija (Trumpetfish, Aulostomus chinensis)

pacifi~ki okean. Ima malu izraslinu na bradi, poput jednog brka, i mogu}nost i da menja boju kako bi se stopio s pozadinom. Tako|e obi~no lebdi naglava~ke kako bi li~io na morske trave i tako privukao plen. Vrlo je lukav kada lovi, a hrani se malim ribama koje usisa svojim duga~kim ustima. Dubine

85


NAZIV NA SRPSKOM: {karpina, {karpun, kamenjarka (na Jadranu {krpina, {krpun, bode~njak), morski }uran, /riba lav/ NAZIV NA ENGLESKOM: Stonefish, scorpionfish, lionfish NAZIV NA LATINSKOM: Scorpaenidae GDE @IVI: tropska i suptropska mora, ~este i u Sredozemnom i Jadranskom moru), dubina do 70 metara, voli udubljenja, pe}ine i olupine ^IME SE HRANI: male ribe i meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� ne napadaju, ali su izuzetno opasne zbog bodlji na koje se ljudi slu~ajno nabodu, otrov kamenjarke mo`e biti fatalan po ~oveka OPIS: veli~ine oko 60 cm, {karpine i kamenjarke imaju grubu krlju{t i peraja s bodljama, telo crvenkasto-braon boje, ~esto mimikrirano tako da li~i na kamen obrastao algama. Ribe lavovi imaju duga~ka perca na le|nim i bo~nim perajima, prugaste su sme|e-crveno-bele boje, mladunci imaju manje {ara od odraslih

86

Dubine


Gore: dobro maskirana kamenjarka (Stonefish, Synanceia verrucosa) ~iji otrov mo`e da ubije ~oveka u roku od desetak minuta; Na prethodnoj strani: |avolska {karpina (Devil scorpionfish, Scorpaenopsis diabolus), ~esta u Crvenom moru

Unutar porodice Scorpaenidae postoje tri podgrupe: pterois, ~iji je naj~uveniji predstavnik riba-lav, scorpaena u koju spada {karpina, i synanceia u koju ulaze najotrovniji predstavnici porodice - –kamenjarke.

[karpine i kamenjarke dan provode le`e}i na pe{~anom dnu ili stenama, savr{eno mimikrirane. Na taj na~in lako dolaze do plena. One same te{ko da }e postati plen neke ve}e ribe, osim mo`da nekih ajkula ~ije `eluda~ne kiseline su u stanju da svare debela bodljikava peraja i otrov koji ona kriju. Kamenjarka, recimo, ima trinaest bodlji na le|nom peraju, a svaka od njih ima po deset miligrama izuzetno jakog otrova. Za razliku od ribe-lava koja mo`e da ispusti otrov samo ako se neko nabode na njene bodlje, {karpine mogu da kontroli{u ispu{tanje otrova. Dubine

87


Gore: bradata {karpina (Bearded scorpionfish, Scorpaenopsis barbatus) Desno: maderska {karpina (Madeira rockfish, Scorpaena maderensis), naj~e{}a je na isto~noj obali Afrike i zapadnom Sredozemlju, duga~ka je tek desetak cm

Ubod ovih riba izaziva vrlo neprijatnu bol. Mesto oko uboda oti~e, crveni se i trne. Ranu nikako ne treba tretirati hladnim oblogama, jer }e se tako otrov du`e zadr`ati u krvi, ve} treba koristiti toplu vodu, vru} pesak, fen za kosu ili jednostavno dr`ati `ar cigarete na par centimetara od rane. Sve to zato {to je otrov kamenjarke, kao i ve}ine morskih bi}a, termolabilan, odnosno sastoji se od proteina koji se razgra|uje na toploti. Me|utim, topao oblog nije dovoljan, u slu~aju uboda kamenjarke potrebno je hitno potra`iti lekarsku pomo} i primiti protiv-otrov i antibiotike, jer je njen otrov smrtonosan (smrt 88

Dubine


mo`e nastupiti nakon 10-30 minuta, u zavisnosti od doze otrova), a inficirana rana mo`e brzo dovesti do gangrene. [karpina ima jak, ali ipak ne i smrtonosan otrov; svejedno potrebno je oti}i lekaru jer se rana mo`e lako inficirati pa su antibiotici neophodni. Ipak, bol je prili~no dugotrajna i mo`e potrajati par meseci. Kod ovih riba najvi{e va`i pravilo –ni{ta ne dirati! U pli}aku se treba kretati oprezno, a prilikom ronjenja ne hvatati

Gore, dole i na slede}oj strani: riba lav ili morski }uran (Lionfish, Pterois miles). Za razliku od kamenjarke, njen otrov nije smrtonosan ali mo`e da izazove ozbiljne komplikacije

Dubine

89


se za stene jer se kamenjarka ~esto i ne primeti na prvi pogled. Na dno se treba spu{tati polako i ne kle~ati - ~ak ni najdeblje neoprensko odelo nije dovoljna za{tita. Ribe-lavovi dobile su ime po bodljama koje podse}aju na lavovsku grivu. @ive u tropskim, ali ima i retkih primeraka u umereno hladnim morima gde su dospele preko voda koje veliki brodovi koriste za balast. Riba-lav ima lepa {arena perca na le|nim i bo~nim perajima, me|utim svako od njih sadr`i jak otrov, opasan po ljude ali ne i smrtonosan. @ivi u relativno plitkim vodama, sama ili u manjim grupama, obi~no kraj procepa u stenama ili koralnim grebenima, u pe}inama ili olupinama. Danju miruje a no}u lovi. No}u je privla~i svetlost, pa se ~esto pribli`i baterijskim lampama ronilaca. Bezopasna je, a ako `elimo da je oteramo dovoljno je ugasiti lampu. Izuzetno je cenjena na istoku zbog ukusnog mesa, a kako je vrlo dekorativna, popularna je i me|u akvaristima. 90

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: /riba krokodil/ NAZIV NA ENGLESKOM: Crocodilefish NAZIV NA LATINSKOM: Platycephalidae GDE @IVI: Crveno more i isto~na obala Afrike do Madagaskara, Indijski i Tihi okean; voli pe{~ano dno; dubina do 30 m ^IME SE HRANI: ribe i meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasna iako deluje zastra{uju}e OPIS: veli~ine oko 1 m, pljosnata {iroka le|a, romboidno telo, {iroka nju{ka i po dva bo~na okruglasta peraja sa strane. O~i ispup~ene, na vrhu ~ela. Boje maskirne, sme|a, sivkasta i zelena, sa {arama pomo}u kojih se savr{eno stapa s pozadinom

Dubine

91


Platycephalidae, ili ravnoglavi, podse}aju na praistorijska bi}a. Ribakrokodil skoro ceo `ivot provodi dremaju}i na pe{~anom dnu, savr{eno mimikrirana. Kada oseti da je u opasnosti, primiri se a onda iznenada brzo pobegne, ma{u}i repom levo-desno. Na taj na~in lovi i plen -– koriste}i faktor iznena|enja. @ivi sama, jako retko se vi|a u paru. Kao i mnoge ribe, i krokodil voli da `ivi kraj olupina. Kod komandnog mosta ~uvene olupine “Tistlgorm� u Crvenom moru ve} godinama `ivi jedna velika riba-krokodil koju su ronioci dobro upoznali, a ona se potpuno navikla na prisustvo ljudi.

Prethodna strana: crvenomorska riba krokodil (Red Sea crocodilefish, Papilloculiceps longiceps) nepomi~no le`i na pe{~anom dnu. Gore: krokodil iz Indijskog okeana

92

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: iverak, plastu{a (na Jadranu i poklopac, plosnatica) NAZIV NA ENGLESKOM: Flounder, sole NAZIV NA LATINSKOM: Bothidae, Pleuronectidae, Soleidae GDE @IVI: pe{~ano dno u tropskim i umereno hladnim morima (~est u Sredozemnom i Jadranskom moru), dubina do stotinak metara, ima i slatkovodnih vrsta ^IME SE HRANI: meku{ci i sitne ribe OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan OPIS: veli~ine 30 - 50 cm, pljosnat i potpuno stopljen s pozadinom, sa dva isturena oka na jednoj strani. Te{ko ga je uo~iti dok se ne pomeri

Gore i slede}a strana: paunasti poklopac (Peacock flounder, Bothus Mancus)

Dubine

93


Kada se rodi iverak je simetri~an, pliva blizu povr{ine i ne razlikuje se mnogo od drugih riba. Me|utim, nakon par dana, jedno oko mu se pomera ka drugom na levoj strani tela, a s tim zapo~inje i niz drugih vrlo slo`enih promena u skeletu, nervnim zavr{ecima i mi{i}ima. Riba se polako spu{ta na dno i zapo~inje svoj `ivot u pesku, a neke vrste u ranim danima imitiraju komadi}e {koljki ili crve kako bi se sakrile. Iverak je majstor mimikrije i savr{eno se stapa sa dnom tako da mu se jedva naziru o~i. Leva strana mu je „maskirana“ dok mu je desna, na kojoj stalno le`i, potpuno bez pigmenta. Na le|ima, tj. levoj strani ima peraje koje podigne kad se oseti ugro`enim. Mu`jaci imaju ve}i razmak izme|u o~iju od `enki, a razlog za tu razliku je jo{ uvek nepoznat. Botida ima oko 100 vrsta, a jo{ uvek ima puno toga {to treba

istra`iti kada su ove ribe u pitanju. Skoro je otkriveno da, na primer, Asterorhombus intermedius ima modifikovano le|no peraje u obliku “pecaljke� kojom mami plen, poput grdobine. Iverak je veoma cenjen plen kod pecaro{a. Meso mu je jako ukusno pa se ~esto nalazi na meniju najfinijih ribljih restorana.

94

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: kernja, kirnja, finka (na Jadranu i vu~ica) NAZIV NA ENGLESKOM: Grouper NAZIV NA LATINSKOM: Epinephelinae (Serranidae) GDE @IVI: postoji veliki broj vrsta koje `ive i u tropskim i u hladnijim morima, do 200 m dubine. Veoma ~este u Sredozemnom i Jadranskom moru ^IME SE HRANI: ribe i meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� bezopasna iako deluje zastra{uju}e OPIS: du`ine od 30 cm do 2,5 m, kernje su najprepoznatljivije po ustima povijenim na dole i isturenoj donjoj vilici. Uglavnom imaju zaobljen ili ravan rep, jedno duga~ko lepezasto, bodljikavo peraje, manje peraje sa bodljom na operkulumu (kod {krga) i {iljatu glavu. Mogu biti raznih boja, tropske vrste su `ivopisne, sa pegama ili maskirnim {arama

Koralna kernja (Coral grouper, Cephalopholis miniata) no}u vreba ispod korala akropora

Dubine

95


Gore: mediteranska kernja (Mottled grouper, Mycteroperca rubra) Desno: malabarska kernja (Malabar grouper, Epinephelus malabaricus)

Kernji ima oko 160 vrsta. Vrhunski su predatori i sjajni lovci. @ive uglavnom same, a ponekad se udru`uju u manje grupe radi lova. Kernje su hermafroditi. Kada dostignu polnu zrelost gotovo su sve `enke, potom menjaju pol po potrebi. U vreme mre{}enja okupljaju se u velikim grupama (od par stotina i vi{e), obi~no na mestima gde su jake struje koje su im potrebne da bi odnele oplo|ena jaja{ca na otvoreno more. Jedna `enka tokom svog `ivota proizvede na milione jaja{aca manjih od jednog milimetra. Nakon mre{}enja kernja se uvek vra}a na svoju teritoriju, i tad je u stanju da pre|e i stotinu kilometara. Veoma se dobro 96

Dubine


orijenti{e, kako prilikom vra}anja ku}i tako i kad joj je potrebno da prona|e ~ista~e, sitne ribice koje uvek na istom mestu uklanjaju parazite i ne~isto}e sa krlju{ti i usta ve}ih riba. Kernje imaju dobro maskirana tela jer im je preru{avanje karakteristika od najranije mladosti. Pomna posmatranja mladih crvenoustih kernji (Aethaloperca rogaa) dovela su morske zoologe do iznena|uju}eg otkri}a da ova riba u mladosti izuzetno li~i na nekoliko vrsta malih ne-predatora (Centropyge, Pomacentrus i Stegastes) koji `ive u manjim jatima oko koralnih grebena i potpuno ih opona{a. Kernje za kretanje koriste repno peraje, dok ove sitne ribe koriste bo~na. Mlada crvenousta kernja u prisustvu ovih ribica tako|e koristi bo~na peraja i pliva „lepr{avim“ stilom, kako bi lak{e do{la do plena. Ova vrsta kernje ovakvo pona{anje pokazuje u svim morima u kojima `ivi –- Crvenom, od isto~ne obale Afrike sve do ju`nog Japana i australijskog Velikog koralnog grebena. Ovakvu taktiku kernja mo`e da koristi

Kernje u lovu

Dubine

97


D`inovska kernja (Giant grouper, Epinephelus lanceolatus) u akvarijumu Siam Ocean World u Bangkoku

samo dok ne preraste male ribe me|u kojima `ivi. Odrasle kernje tako|e koriste podmukle taktike: {unjaju se, prikradaju, napadaju iz zasede, kriju me|u jatima riba ili prate druge predatore koje isteruju Foto: Dragana Jagodi} plen iz skrovi{ta. Hrane se drugim ribama i nisu mnogo izbirljive. Plen hvataju o{trim zubima i gutaju ga `ivog. Meso kernje je na ceni me|u ribolovcima. Hvata se na udicu ili mre`ama, a najlak{e ih je uhvatiti za vreme mre{}enja kad se skupljaju u velikim grupama. Kernje se ponekad ne pla{e ljudi i neki ronioci koji ~esto pose}uju stani{ta odre|enih kernji su uspeli ~ak i da ih pripitome. Najve}i pripadnik vrste je d`inovska kernja (Giant grouper, Epinephelus lanceolatus) koja dosti`e i 2,5 m. U principu je bezopasna po ljude, mada mo`e da napadne ako se provocira. U stomaku jedne d`inovske kernje prona|ena je mala ajkula koju je ovaj opasni predator progutao u komadu. 98

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: antias, kraja, na Jadranu - matul~i} barjaktar NAZIV NA ENGLESKOM: Basslet, anthias NAZIV NA LATINSKOM: Anthiinae (Serranidae) GDE @IVI: tropska i suptropska mora, uz korale i na mestima gde ima struje, na dubini od 4 do 20 m (neke vrste i do 200 m). Ima ga i u Sredozemnom moru i Jadranu ^IME SE HRANI: planktoni koje donosi struja, riblje larve OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasan OPIS: du`ine do 15 cm, `enke su narand`aste sa ljubi~astom maskom oko o~iju a mu`jaci vidno ve}i, purpurne boje sa jasno izra`enim tre}im percem na le|nom peraju i repom u obliku polumeseca

Dubine

99


Prethodna strana i gore: Pseudanthias squamipinnis oko korala Millepora dichotoma koji kod ljudi i mnogih morskih `ivotinja na dodir izaziva opekotine. Idealno skloni{te od predatora Desno: mu`jak sa karakteristi~nim percem na le|nom peraju

Si}u{ni antias spada u istu grupu u koju i velike kernje (Serranidae), ali s obzirom na njegovu rasprostranjenost i `ivopisnost koju daje tropskim morima, zaslu`uje posebnu pa`nju. Antias `ivi u okrilju korala (naj~e{}e akropore ili milepore), u ~ije {upljine mo`e brzo da se zavu~e u slu~aju opasnosti. Ronioci ~esto nailaze na jato ribica koje lebdi tik iznad korala, koje, kako im se pribli`e, kao po komandi iznenada nestane. Antias uvek `ivi u jatu, i to u haremu u kome je odnos mu`jaka i `enki oko 1:8. @enke su jarko narand`aste a mu`jaci tamnije ljubi~aste boje sa izra`enim tre}im percem na le|nom peraju. Interesantno je da se antijasi ra|aju kao `enke koje postaju mu`jaci po potrebi. Kada vo|a harema ugine, dominantna `enka promeni pol. Mreste se uvek u suton, u periodu od decembra do februara.

100

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: porodica lutjanidae: sneper, lubin; porodica haemulidae: hemiluda; porodica caesionidae: cesio, streli~ar; porodica sparidae: {par, zubatac, fratar, pic, u{ata, ov~ica, batoglavac, arbun, pagar, kantar, salpa, komar~a NAZIV NA ENGLESKOM: Grunt, sweetlips, bream, snapper, fusilier NAZIV NA LATINSKOM: Haemulidae, Sparidae, Lutjanidae, Caesionidae GDE @IVI: tropska, suptropska i hladnija mora (ima i slatkovodnih vrsta), brojni u Jadranu, dubina do pedesetak metara, neke vrste `ive i dosta dublje, do 450 m ^IME SE HRANI: uglavnom meku{ci, sitne ribe, neke vrste se hrane samo planktonom OPASNOST PO LJUDE:� bezopasni, mada prilikom ribolova treba imati u vidu da imaju o{tre zube OPIS: skladno, akvadinami~no telo sa povezanim duga~kim le|nim perajem, du`ine 40 - 60 cm. Neke vrste su sivkaste boje, a neke imaju plavo-`ute detalje. Nagla{ena usta. Sparide se od hemulida razlikuju po malo vi{em luku na le|ima. Uvek se sre}u u jatima. Hemulide, sparide i lutjanide su vrlo sli~ne, neke vrste je te{ko razlikovati. Cesionide imaju karakteristi~an makazast rep

Dubine

101


Prethodna strana: orijentalni plektorhinkus (Oriental sweetlips, Plectorhinchus vittatus), ~est u Andamanskom moru (izme|u Indije i Tajlanda). Odrasli primerci imaju pruge, za razliku od pegavog plektorhinkusa - gore (Black-spotted sweetlips, Plectorhinchus gaterinus) koji se sre}e u Crvenom moru. Ipak, mladi primerci pegavog plektorhinkusa imaju pruge umesto pega

Ovo su ribe koje se naj~e{}e nalaze u ribarnicama i ribljim restoranima, i veoma su cenjene zbog ukusnog mesa. Hemulide su dobile engleski naziv „grunt“ (groktati, mumlati) po neobi~nom zvuku koji proizvode, naro~ito kada ih pecaro{i izvuku iz vode, tako {to {krgu}u zubima koji su im duboko u grlu. Ve}ina ih `ivi u jatima oko stena ili koralnih grebena. Ne retko se mo`e primetiti ~itavo veliko jato kako „kulja“ iz pe}ine ili rupe u steni. Ima ih oko 150 vrsta, koliko je do sada identifikovano. Mladuncima su {are mnogo izra`enije ili potpuno druga~ije od odraslih primeraka. Hrane se uglavnom beski~menjacima, na primer ra~i}ima, {koljkama, 102

Dubine


morskim crvima, mada ne}e odbiti ni sitnije ribe. Imaju sna`ne vilice sa {iljatim zubima, prednji su najve}i a zadnji povijeni na napolje. Mreste se u kasno leto kod grebenja blizu obale, kada se skupljaju u ogromnom broju. Anisotremus (Porkfish, Anisotremus virginicus) je naj`ivopisnija od svih sparida, sa dve crne pruge u predelu oko o~iju, dok su pegavi i orijentalni plektorhinkus (Black-spotted sweetlips, Plectorhinchus gaterinus, Oriental sweetlips, Plectorhinchus vittatus) naj`ivopisniji od svih hemulida. Zovu ga ˝“ slatkousni”“˝ zbog neobi~nih `utih napu}enih usana. Lutjanide se obi~no sre}u u velikim jatima koja lebde iznad koralnih grebena. Ponekad ulaze i u u{}a reka u potrazi za hranom. Uglavnom su manji, oko 15 cm, mada mogu dosti}i i ~itav metar. Hrane se meku{cima ili sitnijim ribama, a neke vrste i planktonima. Mogu da `ive u dubini i do 450 m. Lutjanida ima oko 100 vrsta a neke vrste hemulida, lutjanida i sparida je veoma te{ko razlikovati. Desno: Karipski "mornarev izbor" (Sailor’'s choice Haemulon parrai) i jedan lep primerak `uto-crnog anisotremusa (Porkfish, Anisotremus virginicus) Na slede}oj strani: hemulida-harlekin, (Harlequin sweetlips, Plectorhinchus chaetodonoides) veli~ine do 60 cm. Mladunci se potpuno razlikuju od odraslih primeraka , sme|e su boje sa velikim belim pale`ima

Dubine

103


104

Dubine


Dubine

105


Gore: francuska hemulida (French grunt, Haemulon flavolineatum)

Levo: srebrna hemulida (Silver sweetlips, Diagramma pictum)

Caesionidae ili streli~ari (na engleskom Fusilier) veoma su bliski ro|aci lutjanida, sa razlikom {to su bolje prilago|eni druga~ijem na~inu ishrane: mala usta su idealna za hvatanje planktona. Duga~ki su najvi{e 60 cm, mada naj~e{}e imaju oko 20 cm. Za njih je karakteristi~an ra{ljast rep u obliku latini~nog slova V, zbog kog su dobili ime jer podse}aju na strelu.

106

Dubine


Gore: mese~ev cesio ili streli~ar (Lunar fusilier, Caesio lunaris)

Desno: "karirani" lutjanus (Checkered snapper, Lutjanus decussatus)

Dubine

107


NAZIV NA SRPSKOM: /riba-{i{mi{/, epifidi NAZIV NA ENGLESKOM: Batfish NAZIV NA LATINSKOM: Ephippidae GDE @IVI: tople vode Crvenog mora, Atlantskog i zapadnog dela Tihog okeana, dubina izme|u 5 i 30 m ^IME SE HRANI: alge, meku{ci, male ribe OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasan i radoznao, sam prilazi ljudima a ponekad ~ak i prati ronioce OPIS: pljosnato telo sa jednim velikim le|nim i stoma~nim perajem, kod nekih vrsta veoma izra`enim. Mali rep i bo~na peraja, boja uglavnom srebrnkasta sa prugama, ali zavisno od vrste mogu biti raznih boja, od zlatne do crvene. Veli~ine do pedesetak cm. Isturena donja vilica

108

Dubine


Na prethodnoj strani: Platax orbicularis u Crvenom moru iznad jedne olupine; gore: {i{mi{ iz Andamanskog mora Desno: mladi {i{mi{ prepoznaje se po veoma izdu`enim perajima zahvaljuju}i kojima podse}a na li{}e mangrova i na taj na~in izbegava pa`nju predatora

Ribe-{i{mi{i su ime dobile po jako razvijenim le|nim i stoma~nim perajima koja podse}aju na krila, naro~ito kod mla|ih primeraka. Sli~ne su ribamaan|elima. Obi~no `ive u parovima ili grupama, a ponekad i u jatima od stotinak riba. Vole da se kre}u oko koralnih grebenja, naro~ito oko korala madrepora. ^esto dok su mlade, ribe-{i{mi{i vole da se kriju me|u korenjem mangrova, a kako u ranim danima imaju veoma izdu`ena le|na i stoma~na peraja, podse}aju na uvelo li{}e te biljke i na taj na~in

Dubine

109


Gore: atlantski {i{mi{ (Atlantic spadefish, Chaetodipterus faber), ~est je u Karibima

Desno: dugoperasti {i{mi{ (Longfin batfish, Platax teira)

~esto zavaraju predatore. ^ak i u pli}aku mladunci }e naizgled be`ivotno plutati dok im potpuno ne pri|emo ili ih ne dodirnemo. Ove ribe nisu popularne me|u ribolovcima jer im meso nije ukusno, ali su veoma omiljene me|u akvaristima i mogu se videti u tropskim akvarijumima {irom sveta. 110

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: /~ista~ pe}inar/ NAZIV NA ENGLESKOM: (Cave) sweeper NAZIV NA LATINSKOM: Pempheridae GDE @IVI: plitke tropske vode Indijskog okeana, zapadnog Atlantskog okeana, Crvenog mora, nakon prokopavanja Sueckog kanala `ivi i u Sredozemnom moru ^IME SE HRANI: zooplankton OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan OPIS: petnaestak cm du`ine, telo karakteristi~no trouglasto, sitna usta, krlju{t ima bronzano-srebrnkasti odsjaj u mraku

Dubine

111


Prethodna strana i levo: ~ista~ (Varnicoro sweeper, Pempheris vanicolensis) `ivi u jatu na mra~nim, skrovitim mestima

^ista~i su male tropske ribe veoma prepoznatljivog izgleda. Imaju izdu`en stomak koji im daje trouglast izgled, na le|ima jedno malo trouglasto peraje, dok im stoma~no peraje po~inje na sredini stomaka i zavr{ava se kod repa. Rep je trouglast. Neke vrste ~ista~a imaju fotopore, posebne fluorescentne }elije, zahvaljuju}i kojima mogu da sijaju u mraku pe}ina u kojima se kriju. Najve}i primerak, od 26 vrsta koliko ih ukupno ima, je Pempheris multiradiata koji dosti`e 28 cm. Nakon prokopavanja Sueckog kanala ova ribica se nastanila i u Sredozemnom moru gde se izuzetno brzo razmno`ava. ^ista~i vole plitke vode i ~esto se sre}u u jatima. No}ne su `ivotinje, pa dan provode u tamnim pe}inama, usecima i rupama (~esto zajedno sa holocentridama), dok no}u kre}u u lov na zooplankton. Mreste se od aprila do septembra (mada u nekim tropskim vodama, na pr. u Crvenom moru to mo`e biti tokom cele godine). Pola`u jaja iz kojih se legu providne planktonske larve. Mladunci `ive u jatima dok ne dostignu 9 cm du`ine, kada se pridru`uju jatima odraslih. ^ista~i su relativno male ribe pa nisu zanimljive za ribolov, osim u Japanu gde su cenjene zbog specifi~nog ukusa. Ne retko se mogu videti i u tropskim akvarijumima. 112

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: barbun, cipal, brada~, brade~, trlja, brkavica NAZIV NA ENGLESKOM: Goatfish, mullet, barbel mullet NAZIV NA LATINSKOM: Mullidae GDE @IVI: postoji veliki broj vrsta koje `ive i u tropskim i u hladnijim morima, ~est u Jadranu; dubina izme|u 25 m (`utoprugi i dugobrki) i 90 m (dvoprugi barbun) ^IME SE HRANI: sitni meku{ci i zglavkari koje pronalazi na pe{~anom dnu, sitne ribe OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan OPIS: ovalno telo, ra{ljast rep, dva jasno odvojena le|na peraja od kojih je prvo naj~e{}e pribijeno uz telo, boje od sive do raznih nijansi `ute, crvene, zelenkaste ili sme|e, sa ili bez vodoravnih pruga. Najbitnija karakteristika su mu brkovi kojima otkriva plen

@uti prugasti barbun (Yellow goatfish, Mulloidichthys martinicus)

Dubine

113


Mulide je najlak{e prepoznati po brkovima. To su u stvari senzori pomo}u kojih ova riba dodiruju}i pe{~ano dno i stene otkriva sitne meku{ce kojima se hrani. Ima male kupaste zube iza si}u{nih usta. Dok tra`i hranu ~esto uskovitla pesak, pa je lako pretpostaviti da se iza nekog obla~i}a peska nalazi barbun. ^esto su `ute ili sivkaste boje, a oni koji `ive na dnu obraslom zelenim algama mogu poprimiti zelenkastu boju. Ovo su uglavnom male ribe, njihov najve}i primerak ima oko 60 cm. Rado tra`e zaklon me|u stenama ili koralnim grebenima. Postoje dnevni i no}ni primerci, ali naj~e{}e se sre}u u jatima kako lebde pored stena u toku dana, dok no}u love. Usamljeni primerci mogu se sresti danju kako riju po pesku. Ponekad dok love pridru`uju im se manje ribice koje ~ekaju priliku da se po~aste ostacima.

114

Dubine


Desno: `utole|ni barbun (Yellowsaddle goatfish, Parupeneus cyclostomus), hrani se uglavnom sitnim ribama Dole: dugobrki barbun (Longbarbel goatfish, Parupeneus macronema) iz Indijskog okeana

U toplim morima obi~no se mreste izme|u juna i avgusta, kada je more najtoplije. Mu`jaci se udvaraju `enkama tako {to ih dodiruju brkovima. Barbuni su cenjeni zbog ukusnog mesa i ~esto se na|u u ribarskim mre`ama. Nije ih te{ko uloviti jer `ive u velikim jatima koja su obi~no prili~no stati~na. Prilagodljivi su, pa se tako Forskalov barbun (Forsskaal’'s goatfish, Parupeneus forsskali), endemska vrsta Crvenog mora, prepoznatljiv po crnoj prugi du` tela i jednoj crnoj tufni kod repa (veoma sli~an dugobrkom barbunu), nakon prokopavanja Sueckog kanala nastanio i prilagodio `ivotu u Sredozemnom moru. Levo na prethodnoj strani: varijacija `utole|nog barbuna (Yellowsaddle goatfish, Parupeneus cyclostomus) Desno: stati~no jato barbuna iz Crvenog mora

Dubine

115


NAZIV NA SRPSKOM: /riba-an|eo/ NAZIV NA ENGLESKOM: Angelfish NAZIV NA LATINSKOM: Pomacanthidae GDE @IVI: oko tropskih koralnih grebena, dubina do 75 m ^IME SE HRANI: alge, plankton, sun|eri, meki korali, beski~menjaci OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan OPIS: veli~ina od 6 do 60 cm, pljosnato telo sa dva karakteristi~na produ`ena le|na peraja koja su kod nekih vrsta du`a od repa, jarkih boja. Donja vilica isturena. Mladi primerci mogu se potpuno razlikovati od odraslih. Na {krgama imaju o{tru kost

116

Dubine


Ribe an|eli spadaju u porodicu pomacanthidae (gr~ki poma –- prekriva~ i acanthos –- bodlja,– nazvane tako zbog kosti koju imaju kod {krga) koja broji oko 85 vrsta. Vrlo su sli~ne ribama-leptirima od kojih se razlikuju ba{ po kosti na {krgama, a i po veli~ini. Arapski an|eo, na primer mo`e dosti}i pedesetak centimetara. An|eli su protogini hermafroditi: `enke mogu po potrebi da promene pol u mu{ki, ali ne i obrnuto. Ta promena se obi~no de{ava u haremu od tri do pet `enki, kada mu`jak-predvodnik ugine. Tada dominantna `enka, tokom perioda od dve do tri nedelje, postaje mu`jak. Levo na prethodnoj strani: plavi an|eo (Blue angelfish, Holacanthus bermudensis), ~est u Karibima Gore: arapski an|eo (Arabian angelfish, Pomacanthus maculosus) `ivi u Crvenom moru Desno: carski an|eo (Emperor angelfish, Pomacanthus imperator), odrasli primerak. Mladunci su tamno plave boje sa belim polukru`nim prugama

Dubine

117


Levo: karipski francuski an|eo (French angelfish, Pomacanthus paru), sa neobi~nim zaobljenim repom Dole: prstenasti an|eo (Ring angelfish, Pomacanthus annularis), ~est u Indijskom okeanu

Mu`jak je vrlo teritorijalan i brani}e svoj prostor koji se mo`e prostirati i do jednog kvadratnog kilometra. Mreste se uglavnom tokom letnjih meseci, i to tako {to svakodnevno ispu{taju jaja{ca u vodu. Mu`jak }e se mrestiti sa svim `enkama u haremu, ali sa svakom pojedina~no po osam do deset minuta. Mre{}enje po~inje tako {to mu`jak ra{iri peraja dok lebdi tik iznad dna. @enka mu prilazi, i on je nju{kom gurne u stomak, nakon ~ega nastaje u`urbano plivanje i ispu{tanje jaja{aca i sperme. Potom se oboje brzo vra}aju me|u korale gde su bezbedni. Jaja{ca isplivaju na povr{inu gde se izlegu. Larve su pelagi~ne, tj. `ive u otvorenom moru, a faza larve traje tri do ~etiri nedelje. Potom se spu{taju me|u korale i po~inju da dobijaju krlju{t jarkih boja koje se vremenom menjaju. Odrasli primerci su tolerantni prema mladuncima i ne shvataju ih kao pretnju. Me|utim, mu`jaci su jako netolerantni prema drugim odraslim mu`jacima. Kada su ugro`eni, an|eli ispu{taju nisko frekventne zvuke koje ponekad mo`e ~uti i ljudsko uho. Najmanji an|eo je pigmejski (Centropyge aurantonotus), koji dosti`e samo 6 cm. 118

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: leptir, leptir-zastavica (leptir-barjaktar) NAZIV NA ENGLESKOM: Butterflyfish, bannerfish NAZIV NA LATINSKOM: Chaetodontidae GDE @IVI: tropski koralni grebenovi, dubina do dvadesetak metara ^IME SE HRANI: mali beski~menjaci, koralni polipi, plankton, alge, ikra, larve OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasne OPIS: veli~ina od 6 do 30 cm, pljosnato telo, kontinuirana le|na i stoma~na peraja zaobljena na kraju, isturena nju{ka. Veoma `ivopisni, neke vrste radi kamufla`e imaju tufnu kod repa koja li~i na oko

Dubine

119


Na prethodnoj strani: izuzetni leptir (Exquisite butterflyfish, Chaetodon austiacus) Gore: maskirani leptir (Masked butterflyfish, Chaetodon semilarvatus) Dole: par duvan-leptira (Striped butterflyfish, Chaetodon fasciatus) gosti se meduzom, veoma sli~an rakunu (Racoon butterflyfish, Chaetodon fasciatus), koji nema pruge na bokovima

Verovatno najep{e ribice tropskih mora, leptiri, dobile su nau~no ime po svilenkastom izgledu ("keta" na gr~kom zna~i svila). Ima ih 116 vrsta. @ive u paru ili ve}im grupama ~ak i do stotinak primeraka, ali uvek u monogamnim vezama: mu`jak i `enka provode ceo `ivot zajedno, i kada jedno ugine obi~no ubrzo ugine i drugo. Uglavnom `ive u plitkim vodama, mada ima primeraka koji `ive dublje, na primer indijski leptir (Indian butterflyfish, Chaetodon mitratus) `ivi na dubini i do sedamdeset metara. Leptiri provode ceo `ivot na jednoj relativno maloj teritoriji. 120

Dubine


Desno: kljunasti leptir (Beaked coralfish, Chelmon rostratus) pomo}u tufne kod repa koja li~i na oko uspeva da zavara predatore Ispod: mejersov leptir (Meyers butterflyfish, Chaetodon meyeri) Na dnu: dugonosi leptir (Long nose butterflyfish, Forcipiger flavissimus)

Zato se lako prilago|avaju `ivotu u akvarijumu, gde ~esto zavr{avaju zbog svoje izuzetne lepote i jarkih boja. Neke vrste leptira imaju tufnu kod repa koja li~i na oko pomo}u koje ~esto uspevaju da prevare predatore i izbegnu napad.

Dubine

121


U istu porodicu spadaju i ribe-zastavice sa karakteristi~ne dve crne pruge du` `utog ili belog tela i duga~kom “˝zastavicom“˝” na le|ima. Dok su mlade, zastavice `ive u grupama i do pedesetak ~lanova. Kasnije `ive u paru, kao i leptiri i veoma `ustro brane svoju teritoriju. Crvenomorska zastavica, (Red Sea bannerfish, Heniochus intermedius), endemska je vrsta, `ivi samo u Crvenom moru i Adenskom zalivu. Gore: jato zastavica iz Indijskog okeana (Bannerfish, Heniochus diphreutes) Levo, odozgo na dole: fantomska zastavica (Phantom bannerfish, Heniochus pleurotaenia); prugasti leptir (Lined butterflyfish, Chaetodon lineolatus); crnobeli leptir (Black pyramid butterflyfish, Hemitaurichthys zoster) Desno, odozgo na dole: crvenomorska zastavica (Red Sea bannerfish, Heniochus intermedius); repati leptir (Threadfin butterfly, Chaetodon auriga), na{ao se i na po{tanskoj markici Mozambika; crvenorepi leptir (Red tailed butterflyfish, Chaetodon collare)

122

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: ~e{ljousta, crnelj; riba-klovn NAZIV NA ENGLESKOM: Damselfish; clownfish, anemonefish NAZIV NA LATINSKOM: Pomacentridae GDE @IVI: pli}e vode tropskih i suptropskih mora (crnelja ima i u Sredozemnom moru i Jadranu), oko koralnih grebena, dubine do 20 m ^IME SE HRANI: plankton, sitni beski~menjaci, alge, koralni polipi OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasna, ~ak i kad ljutito brani teritoriju OPIS: du`ine od 2 do desetak cm (osim garibaldija - Garibaldi, Hypsypops rubicundus koji mo`e narasti i do 30 cm), telo pljosnato, rep ra{ljast. Mogu da budu raznih boja, od crno-bele do srebrne, `ute i narand`aste. Usta mala, povijena na dole

Dubine

123


Prethodna strana: ra{ljorepi crnelj (Scissortail sergeant, Abudefduf sexfasciatus) Gore levo: zapadni klovn (Western clownfish, Amphiprion ocellaris) Gore desno: paradajzklovn (Tomato anemonefish, Amphiprion ephippum) Desno: klarkov klovn (Clark’'s anemonefish, Amphiprion clarkii) Na slede}oj strani desno: belostoma~ni crnelj (Whitebelly damselfish, Amblyglyphidodon leucogaster) uz koral Millepora koji mu pru`a savr{enu za{titu od predatora

124

Dubine


Pomacentrida ima oko 335 vrsta. Crnelji `ive u svim morima, a ribe-klovnovi u tropskim, mada je interesantno da klovnova nema u Karipskom moru, dok su na istoku veoma brojni. Mladi primerci crnelja mogu se po boji potpuno razlikovati od odraslih. Uglavnom svi `ive u jatima, veoma su teritorijalni i agresivni prema uljezima. Obi~no se sjate oko korala (naj~e{}e Acropora, Stylophora i Porites) u ~ije okrilje be`e u slu~aju opasnosti. S obzirom da svoju “ba{tu� `ustro brane, na njihovoj teritoriji ima vi{e algi nego drugde, po{to `ivotinje koje se njima hrane tu nemaju pristup. A {to je vi{e algi, to zna~i da je mu`jak uspe{niji u odbrani svog doma. Zbog toga }e privu}i vi{e `enki i ostaviti ve}e potomstvo. Osim drugih ribica, mu`jaci }e terati i ~ak i fizi~ki ukloniti druge uljeze, na primer morske zvezde i je`eve koji mogu ugroziti njihova jaja{ca. A jaja{ca pola`u na podlogu koju prethodno o~iste, obi~no u podno`ju korala, anemona ili algi. Potomstvo ~uvaju isklju~ivo mu`jaci, a mladi se izlegu nakon 2-7 dana, zavisno od vrste. Najsavr{eniji primer `ivota u simbiozi je su`ivot ribe-klovna i anemone. Riba-klovn je teritorijalna i u stanju je da napadne ribe mnogo ve}e od sebe. Roniocima prilazi bez straha, kao da se sva|a. @ivi uvek u paru, `enka je vidno ve}a od mu`jaka i dominantna. Me|utim, kada `enka ugine, mu`jak u roku od par dana promeni pol i privu~e drugog mu`jaka. Ovo je mogu}e zato {to pri ro|Dubine

125


Gore: par crvenomorskih klovnova (Red Sea anemonefish, Amphiprion bicinctus) u crvenoj anemoni, i desno - ista vrsta u beloj anemoni

enju klovnovi imaju razvijene obe reproduktivne strukture. Prisustvo dominantne `enke spre~ava mu`jaka da promeni pol, kao i mladunce da se razviju u `enke. Prilikom mre{}enja, jaja{ca pola`u na dnu anemone, a ~uva ih isklju~ivo mu`jak. Iako se druge ribe klone anemone zbog njenih otrovnih pipaka, klovn lu~i posebnu sluz zahvaljuju}i kojoj mo`e bezbri`no da ih dodiruje. Anemona ima koristi od klovna koji brani teritoriju, ali i privla~i plen i namami ga do nje. Ona ga potom o`ari i pojede, a klovn o~isti ostatke. Klovn tako|e ~isti anemonu od parazita. Pored hrane, klovn ima koristi od anemone jer u njoj nalazi savr{eno uto~i{te. Levo: `uti crnelj (Sulphur damselfish, Pomacentrus sulfureus), `ivi uvek uz koral Acropora u kom se hrani planktonom i algama. Prepoznaje se po crnoj tufni kod bo~nog peraja. Gore: klovn-tvor (Skunk anemonefish, Amphiprion akallopisos), prepoznatljiv po beloj pruzi na le|ima

126

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: labrida, labrda (na Jadranu i usna~a, {arko, knez, vladika, pe{ec, pe{njic, podujka, martinka, kosirica, dugonosica, lumbrak, vrana, smokva) NAZIV NA ENGLESKOM: Wrasse, hogfish, coris NAZIV NA LATINSKOM: Labridae GDE @IVI: tropska i hladnija mora (brojne u Jadranu), dubina do 30 m, neke vrste do 80 m ^IME SE HRANI: riba, meku{ci, korali, plankton OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan OPIS: uglavnom manji od 20 cm, mada najve}i primerak, veliki napoleon (videti slede}i odeljak) dosti`e i 2,5 m, Imaju jake vilice, a le|no peraje im se prote`e du` celih le|a. Bilo da su uzani i izdu`eni ili ovalnog oblika, sve ih karakteri{e rep u obliku metlice. Mogu biti najrazli~itijih boja i {ara

Dubine

127


Porodica labrida ima najve}i Prethodna strana: labrida obe{ene vilice (Slingjaw Epibulus insidiator). Mu`jak je {aren a `enka broj predstavnika na koral- wrasse, potpuno `uta (videti sliku na narednoj strani). nim grebenima, ali i u hladnijim morima –- ima primeraka Gore: klovnovski knez (Clown coris, Coris aygula) sa koji naseljavaju i hladne oba- tipi~nim repom u obliku metlice le Norve{ke. Ima ih oko 500 Desno na slede}oj strani: mali knez-~ista~ (Common cleaner wrasse, Labroides dimidiatus) vrsta, a najrazli~itijih su veli~skida parazite sa ko`e dve murine ina, boja i oblika. Jelovnik im je podjednako raznovrsan, od riba do planktona, preko kraba, parazita sa krlju{ti drugih riba, ikre, korala i morskih trava, kao i predeli koje nastanjuju: stenoviti ili koralni grebeni, pe{~ano dno, ogoljeno ili sa morskom travom ili algama. Mu`jaci, `enke i mladunci iste vrste mogu se drasti~no razlikovati po boji i obliku, pa ih nije lako identifikovati. U drozdove 128

Dubine


spadaju i mali ~ista~ koji ima desetak centimetara, i veliki napoleon od preko 2 metra. Ali naj~udesnije od svih su njihove reproduktivne karakteristike. Labrida ima dve vrste: one koje se ra|aju sve kao `enke koje potom po potrebi menjaju pol, ili one koje se ra|aju kao `enke ili mu`jaci. Mali ~ista~i se uvek ra|aju kao `enke. @ive u haremu kog predvodi jedan mu`jak koji se prema njima prili~no agresivno ophodi. Kada mu`jak ugine, dominantna `enka preuzme harem i u roku od par sati poprimi isto agresivno pona{anje kakvo je imao pokojni prethodnik. Ako uspe da na odstojanju dr`i druge mu`jake iz susednih harema koji imaju nameru da preuzmu njenu grupu, `enka }e u roku od dva do ~etiri dana postati mu`jak. Kada ona ugine, njeno mesto }e preuzeti slede}a dominantna `enka, i tako u krug. Me|utim, nemaju sve labride iste reproduktivne karakteristike, neke ~ak uop{te nisu hermafroditi, a puno toga nauka jo{ nije otkrila i definisala. U tropskim morima labride se mreste tokom cele godine, a u hladnijim tokom leta. Kod nekih vrsta to zavisi i od mese~evih mena, plime i oseke ili lokalnih uslova. Mreste se u parovima ili grupama od ~ak nekoliko stotina. Ono {to je za sve labride karakteristi~no jeste njihov na~in kretanja –- umesto repa, labride za pogon koriste bo~na peraja, a rep im vi{e slu`i kao kormilo, osim kada im je potrebna mnogo ve}a brzina, na primer prilikom bega. Tako|e, sve su dnevna bi}a a no}u se ili zakopavaju u pesak ili skrivaju u {upljinama. Primer ~ista~a je jo{ jedan Dubine

129


lep primer simbioze u prirodi: ~ista~ skida parazite i mrtvo tkivo sa krlju{ti ili zuba drugih riba, a za uzvrat dobija hranu. Ribe dobro znaju gde se nalazi pa redovno dolaze da ga pose}uju, i ~ak ~ekaju na red. Ne retko, ~ista~ }e pri}i i roniocima sa istom namerom. Labride su tako|e evoluirale u skladu sa svojim plenom: mnogi meku{ci su razvili tvrde lju{ture ili bodlje kako bi se odbranile, a Gore levo: bodianus (Hogfish, Bodilabride su zauzanus sp.) vrat dobile jake Gore: jo{ jedan lep primerak klovilice i zube, kao vnovskog kneza i niz zuba u grlu, kako bi mogle da Levo: knez-~ista~ ~isti {krge ribe {i{mi{a savladaju plen. U potrazi za pleDole: labrida obe{ene vilice, `enka nom naj~e{}e prate druge ve}e ribe koje podi`u pesak ili talog na dnu i isteruju sitne `ivotinje, a neke nju{kama prevr}u kamenje i korale kako bi otkrili male beski~menjake i zglavkare. Labride su cenjen ulov kod ribara, a neki primerci vrste Coris (knez) ~esto se love za akvarijume. 130

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: veliki napoleon NAZIV NA ENGLESKOM: Napoleonfish NAZIV NA LATINSKOM: Cheilinus undulatus (Labridae) GDE @IVI: Crveno more, Indijski i Tihi okean do Mikronezije, dubina do 100 m ^IME SE HRANI: ribe, meku{ci, jedan od retkih predatora koji mo`e da se hrani otrovnim `ivotinjama OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasan i dobro}udan, ne pla{i se ljudi OPIS: veli~ine do 2,5 m, {to je najve}i zabele`eni primerak. Telo {iroko i visoko, kod odraslih primeraka izra`ena grba na ~elu. Velika napu}ena usta. Boja zelenkasta

Dubine

131


Veliki napoleon poznat je i po imenu maori ili “grboglavi�, spada u porodicu labrida (videti odeljak o labridama). Zbog svog neobi~nog izgleda i veli~ine zaslu`uje posebnu pa`nju.

Prethodna strana: lep primerak odraslog napoleona koji se prepoznaje po grbi na ~elu i ujedna~enijim {arama, za razliku od mladog (gore) kom su {are mnogo izra`enije, naro~ito ispod o~iju i oko usana a grba skoro neprimetna.

Desno: odrasli napoleon Kao i sve labride, za kretanje koristi bo~na peraja dok mu rep slu`i kao kormilo. Danju pretra`uje koralne grebene za {koljkama i meku{cima, a no}u tra`i zaklon me|u koralima, u rupama i procepima. Iako je veoma krupan i deluje zastra{uju}e, potpuno je bezopasan po ljude. Po{to je pro`drljiv, lako ga je namamiti hranom. Me|utim, danas je na Crvenom moru strogo zabranjeno hraniti napoleona po{to je prime}eno da, nakon {to ga ronioci naviknu na barena jaja, on u ve}ini slu~ajeva odbija svoj uobi~ajeni morski jelovnik i umire od gladi.

132

Dubine


Napoleon je dugove~na riba, mu`jaci `ive oko 25 a `enke ~ak oko 32 godine. Reproduktivnu zrelost dosti`e tek sa pet do sedam godina. Mladunci obi~no `ive me|u koralima (naj~e{}e oko akropora) u pli}im vodama bli`e obali i kako stare pomeraju se polako ka otvorenom moru u dublje predele, do stotinak metara. Najkrupniji primerak prime}en u australijskim vodama oko Kvinslenda imao je dva ipo metra i 191 kilogram. Njihova starost najpreciznije se odre|uje analizom u{ne kosti, mada se ve} na prvi pogled mo`e napraviti gruba procena: mladi napoleoni imaju jedva vidljivu grbu na ~elu i jako izra`ene {are oko o~iju. Kako stare, grba se pove}ava a {ara je sve manje. Interesantno je da, po{to su hermafroditi, oko petnaeste godine `ivota `enka menja pol. Jo{ uvek ne postoji ta~no nau~no obja{njenje za{to se to de{ava, ali ta pojava nije mnogo iznena|uju}a jer je ~esta u morskom svetu. Kada do|e vreme mre{}enja parovi napoleona

Dubine

133


Prilikom kretanja, kao i sve labride, napoleon najvi{e koristi bo~na peraja

se okupe na jednom mestu (ponekad ih se skupi i nekoliko stotina), polo`e jaja{ca, udalje se i tu prestaje njihova briga o potomstvu. Mre{}enje se odigrava u toku dana, a prime}eno je da se poklapa sa odre|enim fazama plime i oseke. Osim kada se okupljaju u vreme mre{}enja, napoleoni su samci i veoma je retko videti vi{e od jednog. ^injenice da je napoleonima potrebno preko pet godina da bi dostigli reproduktivnu zrelost, da se mreste u grupama, da ne migriraju, da spavaju u udubljenjima i pe}inama pa ih je veoma lako uloviti, kao i da se na teritoriji od 10.000 m2 mo`e na}i samo izme|u 2 i 20 primeraka govore da je ovo vrlo ugro`ena vrsta. Odrasli napoleon nema mnogo prirodnih neprijatelja, osim ~oveka. Meso napoleona (naro~ito usne) na izuzetno je visokoj ceni –- u Hong Kongu se za kilogram mo`e dobiti oko 100 dolara. Ako se uzme u obzir da prose~an primerak ima oko 100 kg, jasno je za{to je popularan me|u lovokradicama. Riba je na ve}oj ceni ako se restoranima i akvarijumima dostavi `iva. Najdestruktivniji na~in lova na napoleone je cijanidom. Podvodni ribolovci sateruju ribe u udubljenja i prskaju ih cijanidom koji ih omami, a onda ih jednostavno sakupe u mre`u. Iako je lov cijanidom strogo zabranjen, izme|u ostalog i zato {to je potpuno poguban po korale i sva ostala `iva bi}a, mnogi ribolovci u nerazvijenim zemljama ga i dalje ilegalno praktikuju jer na taj na~in prehranjuju porodice. 134

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: riba papagaj, papiga~a, papagajka NAZIV NA ENGLESKOM: Parrotfish NAZIV NA LATINSKOM: Scaridae GDE @IVI: tropska i suptropska mora, koralni grebeni, dubine do {ezdesetak metara ^IME SE HRANI: alge, koralni polipi OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasan OPIS: ovalno telo du`ine 40-90 cm (grboglavi papagaj ima i do 120 cm), mala bo~na peraja, rep obi~no u obliku polumeseca ili ravan. Veoma `ivih boja, mu`jaci i `enke kao i mladunci iste vrste obi~no su razli~ite boje i veli~ine. Najprepoznatljiviji su po ustima koja li~e na kljun

Dubine

135


Porodica Scaridae ima oko 80 vr- Prethodna strana i gore: r|avi papagaj sta, sve `ive u tropskim morima, (Rusty parrotfish, Scarus ferrugineus) a u divnim tropskim pla`ama sa Desno, na slede}oj strani: papagaj sa `utom belim peskom mo`emo u`ivati tufnom (Stoplight parrotfish, Sparisoma viride), mu`jak je prepoznatljiv po tufni kod {krga. ba{ zahvaljuju}i ovoj ribi. Papa@enke su crvenkasto-sme|e boje sa belim gaji su najve}i proizvo|a~i peska pale`ima u moru: jedan proizvede godi{nje na stotine kilograma peska, tako {to se hrani algama i polipima koji rastu na stenama i koralima koje “ubire” svojim o{trim “kljunom”. Kljun zapravo ~ine po dva velika spojena sekuti}a. Zalogaje drobi i melje zubima koji su mu duboko u ustima, a ovaj grubi materijal potom prolazi kroz digestivni trakt ribe u kom se iskoriste hranljive materije, a ostatak se izbaci kao najfiniji beli pesak. @enke papagaji se kod mnogih vrsta potpuno razlikuju od mu`jaka po boji i veli~ini. Na primer kod papagaja-princeze (Princess parrotfish, Scarus taeniopterus) koji `ivi kod Kariba `enke su sme|e-bele 136

Dubine


boje sa popre~nim prugama, dok su mu`jaci plavo-zeleni sa velikim `utim pale`om na boku. Najinteresantnija pojava kod papagaja je da no}u spavaju u ~auri koju sami naprave od sluzi kako bi se za{titili od grabljivaca. Murine, na primer, zahvaljuju}i ~auri ne mogu da ih nanju{e. Za izradu ove za{titne “˝pid`ame“˝” treba im oko pola sata. Iako su danju neuhvatljivi i be`e od ljudi, no}u ih je mogu}e dodirnuti jer spavaju prili~no dubokim snom. Ipak, ne treba ih probuditi jer }e onda pocepati za{titnu ~auru i ne}e sti}i da naprave novu, zbog ~ega }e postati lak plen. Papagaji se ra|aju androgeni, sa obe reproduktivne strukture, a ako je broj `enki mali, mu`jaci }e promeniti pol, i obratno. Neke vrste `ive u haremu od jednog mu`jaka i nekoliko `enki, pa ako predvodnik ugine, dominantna `enka }e postati mu`jak i mrestiti se sa ostalim `enkama. Me|utim, ako se nakon toga pojavi novi mu`jak, ona }e opet postati `enka i prepustiti harem prido{lici. Postoje vrste, na primer crvenoprugi papagaj (Redband parrotfish Sparisoma aurofrenatum), kod kojih se svi primerci ra|aju kao `enke koje postaju mu`jaci samo po potrebi. Kada `enka promeni pol, luta}e morem dok ne prona|e neza{ti}enu grupu `enki i potom }e napraviti svoj harem. Najve}i papagaj je grboglavi (Humphead parrotfish, Bolbometopon muricatum), koji mo`e narasti i do 1.2 m. Prepoznatljiv je po velikoj grbi na ~elu za Dubine

137


Levo: dok je mu`jak {aren sa dominantnim plavo-zelenim bojama, `enka je neuglednije, braon-sivkaste boje Dole: indijski papagaj (Indian parrotfish, Scarus stronglylocephalus) Na dnu: grboglavi papagaj, duga~ak oko 1,3 m

koju se nekada smatralo da koristi kako bi razbio koral, {to su biolozi, me|utim, opovrgli. Ribari su ga nekada lovili no}u tako {to bi zaronili na dah, pokrili mu jednom rukom o~i a drugom ga polako usmeravali ka povr{ini. Kako mu je krlju{t vrlo debela, lov harpunom je nemogu}. Na `alost, tokom perioda masovnog lova cijanidom, ova krupna riba je prili~no istrebljena, ba{ kao i veliki napoleon. 138

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: barakuda NAZIV NA ENGLESKOM: Barracuda NAZIV NA LATINSKOM: Sphyraenidae GDE @IVI: tropska i suptropska mora (ima je i u Jadranu), dubina do stotinak metara ^IME SE HRANI: ribe i meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� uglavnom potpuno bezopasne. Veliku barakudu privla~e svetlucavi predmeti, naro~ito na povr{ini, pa u vodu ne treba ulaziti s nakitom. Njen ujed mo`e biti veoma bolan, ali napadi su retki OPIS: velika barakuda dosti`e i do 2 m, manje vrste imaju 45-140 cm. Veoma izdu`eno telo i karakteristi~na isturena donja vilica sa igli~astim zubima. Dva jasno razdvojena le|na i dva stoma~na peraja. Srebrnkasta boja, tamnija na le|ima i svetlija na stomaku, sa prugama na bokovima

Dubine

139


Prethodna strana, gore i levo: vrsta koja je ~esta u Indijskom i Tihom okeanu (Pickhandle barracuda, Sphyraena jello)

Barakuda ima 18 vrsta od kojih je najpoznatija i najve}a velika barakuda, Sphyraena barracuda. @ivi u dubinama do stotinak metara, blizu obale i na otvorenom moru. Sjajan je lovac i ~esto lovi danju pri povr{ini. Mla|i primerci `ive u jatima od po nekoliko stotina, a odrasli primerci mogu loviti i sami. Love planski i mudro; prime}eno je da, na primer, love tako {to sateruju jata manjih riba ka pli}im vodama ili lagunama, i tu ih ~uvaju dok ne ogladne. Kada ne love u grupi, koriste se mimikrijom: lebde naglava~ke i tako se stapaju sa pozadinom pa lako hvataju plen koji iznenade. Mreste se u plitkim vodama, naro~ito oko u{}a reka u more. Kao i ve}ina riba, barakude su oviparne, tj. pola`u jaja koja se oplo|uju 140

Dubine


vantelesno. Ikra pluta po povr{ini, a iz njih se izlegu si}u{ne larve koje se upu{taju u malo dublje vode tek kad dostignu oko 8 cm. Me|utim, mladunci velike barakude napu{taju u{}e reke i kre}u u morske dubine tek kada dostignu tridesetak centimetara. Meso barakude je na ceni, ali je u nekim zemljama zabranjeno za ljudsku upotrebu zbog sigvatere (re~ ciguatera poti~e od kubanske re~i kojom se ozna~ava trovanje usled ujeda zmije), otrova koje u organizam barakude dospeva preko manjih riba koje se hrane otrovnim algama. One barakudama ne smetaju, ali kod ljudi mogu izazvati ozbiljno trovanje. Trovanje izaziva toksin ciguatoxin (CTx1) iz algi dinoflagellate (Gambirdiscus toxicus). Prvi znaci javljaju se u roku od jednog do trideset sati nakon jela u obliku peckanja u ustima i utrnulosti koja se mo`e pro{iriti na ekstremitete, mu~nine, povra}anja i dijareje. Potom slede neurolo{ki simptomi –- glavobolja, osetljivost na temperaturu, vrtoglavica, slabost u mi{i}ima, kao i aritmija srca, tahikardija i nizak krvni pritisak. Jedan od simptoma je i obrnut ose}aj za toplotu i hladno}u, pa tako sladoled u ustima mo`e delovati vru} a supa hladna. Simptomi prolaze nakon pet do deset dana, mada je bilo slu~ajeva kada su trajali ~ak i tri godine.

Gore i desno: `utorepa barakuda (Yellowtail barracuda, Sphyraena flavicauda)

Dubine

141


NAZIV NA SRPSKOM: gobide - glavo~; blenide - slingurica NAZIV NA ENGLESKOM: Goby, blenny NAZIV NA LATINSKOM: Bogiidae, Blennidae GDE @IVI: tropske i hladnije plitke vode (ima ih i u Jadranu), oko koralnih grebena, travnatog pe{~anog dna, ima i slatkovodnih vrsta. Blenide vole da se kriju u napu{tenim {koljkama ^IME SE HRANI: alge i meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� bezopasne OPIS: malo, izud`eno telo, nagla{ena glava i krupne o~i. Blenide imaju velika lepezasta peraja na le|ima. Na stomaku gobide imaju sisaljku kojom se dr`e za tlo

Gore: rejnfordova gobida (Rainford’'s goby, Amblygobius rainfordi) iz Indonezije Desno: dvobojna gobida Nemateleotris sp.

142

Dubine


Gobida ima preko 2.000 a blenida preko 830 vrsta. Ovo su si}u{ne ribe izdu`enog tela sa krupnim o~ima. Obi~no su manje od 10 cm, a me|u njima su i neki od najmanjih ki~menjaka na Zemlji, na primer predstavnici vrsta Trimmaton i Pandaka koji su manji od 1 cm. Najkarakteristi~niji deo anatomije gobida je „sisaljka“ na stomaku koja je nastala spajanjem zadnjih stoma~nih peraja. Ona je potpuno ista kao i sisaljka remora koja se kod ovih nalazi na le|ima i pomo}u koje se ka~e na krupne ribe i sisare koje koriste kao prevozno sredstvo. Gobide sisaljku koriste da bi se zaka~ile za ~vrstu podlogu, za korale ili stene, dok se u akvarijumima ka~e za staklo. Blenide imaju veliko le|no peraje, rep im je zaobljen a bo~na peraja lepezasta. Na glavi blenide ~esto imaju neku vrstu „brka“, tzv. cirri. Gobide ponekad `ive u simbiozi sa kozicama u istoj rupi u pesku. Kozici to odgovara zato {to je gobida upozorava na opasnost, a gobida ima dom u koji mo`e da se skloni i pola`e jaja. Takozvane “neonske” gobide (Gobiosoma sp.) su ~ista~i –- uklanjaju parazite i ostatke hrane sa krlju{ti, zuba i ko`e drugih ve}ih riba koje ih ne tretiraju kao potencijalni plen ve} kao veoma korisnog ~lana zajednice. Gobide u ovom slu~aju imaju siguran izvor hrane, a velike ribe nekoga ko se brine o njihovoj higijeni. Gore i desno: blenide vole da se zavla~e u {upljine u koralima, stenama ili u napu{tene {koljke, a mogu i da se ukopaju u pesak

Dubine

143


NAZIV NA SRPSKOM: jednorog (porodica Nasinae); hirurg ribe (porodica Acanthurus) NAZIV NA ENGLESKOM: Unicornfish, surgeonfish, doctorfish, tang NAZIV NA LATINSKOM: Acanthuridae GDE @IVI: tropska i suptropska mora, uglavnom Indijski, Tihi okean i Crveno more, dubina do 90, svetlucavi jednorog do 140 m ^IME SE HRANI: isklju~ivo ili zooplankton ili alge OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan, mada treba imati u vidu da kod repa imaju bodlje koje su kod nekih vrsta otrovne OPIS: hirurzi imaju pljosnato telo sa visokim lepezastim le|nim i stoma~nim perajima i trouglast rep. Jednorozi imaju ni`a le|na i stoma~na peraja i rep u obliku polumeseca, bla`e ili vi{e izra`en. Ve}ina jednoroga ima rog na ~elu. Obe vrste imaju jednu, dve ili vi{e jasno ozna~enih bodlji koje izgledaju kao tufne na korenu repa, a koje aktiviraju tako {to poviju rep. Mladi se mogu drasti~no razlikovati od odraslih primeraka

144

Dubine


Na prethodnoj strani i desno: plavi jednorog (Bluespine unicornfish, Naso unicornis) sa dve karakteristi~ne plave bodlje kod repa Gore: kratkonosi jednorog (Shortnose unicornfish, Naso Unicornis) iz Andamanskog mora Na slede}oj strani: izdu`eni hirurg Acanthurus mata

Porodica akanturida broji oko 50 vrsta a prepoznatljiva je po tajnom oru`ju: jednoj ili vi{e bodlji sa obe strane repa po kojoj su i dobile ime -– na starogr~kom acanthus zna~i trn, bodlja. U proseku imaju ~etrdesetak cm du`ine, mada ima i dosta ve}ih primeraka (~ak i oko 1 m). Mala isturena usta zgodna su za skidanje sitnih organizama sa stena i korala. Hirurzi su vegetarijanci i hrane se isklju~ivo algama, dok se jednorozi hrane zooplanktonima. Vegetarijanci igraju veliku ulogu u o~uvanju prirodne ravnote`e jer spre~avaju alge da ˝“ progutaju˝” korale, a i dodatno ih hrane svojim izmetom. Dugove~ni su, mogu `iveti preko 30 godina. Danju love a no}u tra`e skrovi{te. Jednorozi se te{ko identifikuju po boji zato {to ~esto menjaju {are i Dubine

145


146

Dubine


Dubine

147


nijanse, zavisno od toga da li su upla{eni, da li spavaju, hrane se ili su u ratobornom ili zaljubljenom raspolo`enju. Tako|e, mu`jaci i `enke mogu biti potpuno razli~iti, a mu`jak mo`e promeniti boju tokom parenja. Sve ih karakteri{e vrlo sitna krlju{t zbog koje im telo deluje bar{unasto, bodlja kod repa ozna~ena upozoravaju}e jarkom bojom i povezano le|no lepezasto peraje, dok stoma~no peraje po~inje od stomaka, iza dva mala bo~na peraja i zavr{ava se kod repa. Mladi hirurzi mogu imati potpuno zaobljen rep da bi on vremenom poprimio oblik polumeseca. Akanturide `ive oko koralnih grebena, me|u kojima se no}u kriju. Larve (tzv. akronurusi) su prozirne i obi~no `ive blizu obale na dnu dok ne porastu. Polnu zrelost dosti`u nakon godinu do dve. Mreste se u parovima ili grupama parova tokom cele godine, ali naj~e{}e u kasnu zimu ili rano prole}e. Pretpostavlja se da su neki primerci koji `ive u haremu hermafroditni;– kao kod ve}ine riba, kada predvodnik harema ugine, tu ulogu preuzima dominantna `enka koja menja pol. 148

Dubine


Pona{anje mu`jaka koji brani harem je vrlo specifi~no. On }e kru`iti oko uljeza, drugog mu`jaka, vrlo oprezno sa uperenom bodljom kod repa ka njemu i po potrebi ga napasti. On tad mo`e i promeniti boju kao znak upozorenja. Sna`nim zamahom repa bodlja mo`e protivniku zadati te{ke povrede. Neke akanturide su podesne za ljudsku ishranu (mada postoji opasnost od trovanja, tj. sigvatere –- videti poglavlje o barakudi), me|utim, mnogo su popularnije me|u akvaristima, naro~ito sitniji primerci. Levo na prethodnoj strani: svetlucavi jednorog (Sleek unicornfish, Naso hexacanthus) zelene je boje, osim u vreme parenja kada kod mu`jaka glava i rep dobijaju plave tonove. Nema rog, a zanimljivo je da ima crn jezik. Dole i desno: hirurg-jedrenjak (Sailfin surgeonfish, Zebrasoma desjardinii) dole sa ra{irenim perajima i levo u jatu, sa skupljenim perajima

Dubine

149


NAZIV NA SRPSKOM: /riba zec/ NAZIV NA ENGLESKOM: Rabbitfish NAZIV NA LATINSKOM: Siganidae GDE @IVI: Indijski i Tihi okean, Crveno more i isto~ni deo Sredozemlja posle prokopavanja Sueckog kanala; dubina do tridesetak metara, ~e{}e u plitkim vodama ^IME SE HRANI: plankton, alge, meduze OPASNOST PO LJUDE:� bezopasna, ali treba imati u vidu da ima otrovne bodlje OPIS: pljosnato, vretenasto telo, najprepoznatljivije su po ustima koja su na sredini glave, mala, zaobljena poput ze~jih

150

Dubine


Na prethodnoj strani i desno: javanska riba zec (Java rabbitfish, Siganus javus)

Gore: riba zec sa zlatnim sedlom (Gold saddle rabbitfish, Siganus guttatus)

Ribe-ze~evi dobile su ime po miroljubivom izgledu lica i zaobljenoj ze~joj nju{ci. Me|utim, u suprotnosti sa nevinim izgledom, imaju bodlje na le|nom (13) i trbu{nom peraju (7) koje sadr`e vrlo jak otrov. [arene su i lako ih je uo~iti danju, ali no}u, naro~ito ako osete da su u opasnosti, mogu potpuno promeniti boju. Tako|e, kada uginu potpuno poblede, pa je nau~nicima te{ko da sa~uvaju primerke radi prou~avanja. Mu`jaci i `enke, za razliku od mnogih vrsta, ne razlikuju se po boji, mada su ponekad `enke krupnije. Siganide `ive u manjim jatima, a neke vrste se u vreme mre{}enja odvajaju u paDubine

151


rovima i pokazuju agresivnost prema drugim parovima ili grupama. Trenutak pre ispu{tanja gameti kre}u se u krug, a mu`jaci poprime mermerne {are. Naj~e{}e se mreste u prole}e ili rano leto, no}u ili rano ujutru, u zavisnosti od plime i oseke odnosno mese~evih mena. Larve su planktonskog tipa i u tom periodu su najugro`enije. Siganide `ive od tri do pet godina, i dnevni su tipovi. No}u se kriju u procepima i pe}inama a danju tra`e hranu. Biljojedi poput siganida su bitni u o~uvanju prirodne ravnote`e jer spre~avaju alge da potpuno obrastu oko korala. Tako|e |ubre korale svojim izmetom. Neke vrste siganida se love za akvarijume, a neke zbog ukusnog mesa. Sre}om, nisu ugro`ene. Gore: dvoprugi zec (Double barred rabbitfish, Siganus virgatus) Desno: javanske ribe ze~evi ~aste se meduzom

152

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: gof, felun, orhan, {njurac NAZIV NA ENGLESKOM: Trevally, jack NAZIV NA LATINSKOM: Carangidae GDE @IVI: umereno topla i tropska mora, ~est u Jadranu, pogoduju mu vode temperature od 21 do 30°C, blizina grebena i stena, dubina do 200 m ^IME SE HRANI: manje ribe OPASNOST PO LJUDE:â€? bezopasan OPIS: du`ine od 50 cm do 1,70 m, elegantno, izdu`eno i veoma akvadinami~no telo sa ra{ljastim repom i o{trim le|nim i stoma~nim perajima. Donja vilica kod nekih vrsta jasno isturena. Sivkaste boje sa tamnijim ili svetlijim nijansama ili prugama. Mediteranski gof ima prugu preko oka

Dubine

153


Prethodna strana: gof (Amberjack, Seriola dumerili), ima ga i u Jadranu Gore: buljooki {njurac (Bigeye trevally, Caranx sexfasciatus) Desno: zlatni {njurac (Golden trevally, Gnathanodon speciosus)

Carangidae broje preko 200 vrsta. @ive u jatima i love ogranizovano. Sjajni su pliva~i i svoju ve{tinu najbolje pokazuju kada nai|u na jato manjih riba. Tada udru`enim snagama razbijaju jato i bukvalno “ubiru� o{amu}ene i usamljene ribice. Mogu da plivaju brzinom od oko 50 km/ h, ali moraju konstantno da se kre}u jer skoro da nemaju mehur za regulisanje plovnosti kao druge ribe. Zahvaljuju}i tome mogu munjevitom brzinom da menjaju dubinu. 154

Dubine


Meso gofa je veoma cenjeno, mada kao i kod barakuda, postoji opasnost od trovanja sigvaterom. Gofovi se hrane manjim ribama koje se, pak hrane otrovnim algama. Iako one gofovima ne smetaju, veoma su opasne za ljudski organizam (videti poglavlje o barakudama). Najve}i primerak je veliki {njurac (Giant trevally, Caranx ignobilis) koji mo`e dose}i i do 1,70 m. Njegovi jedini neprijatelji su ve}e ajkule.

Gore: plavi {njurac (Blue fin trevally, Caranx melampygus) Dole: {njurac je opasan predator a prime}eno je da jato primenjuje strategiju prilikom lova

Dubine

155


NAZIV NA SRPSKOM: kostorog, /balista/, /triger/ NAZIV NA ENGLESKOM: Triggerfish NAZIV NA LATINSKOM: Balistidae GDE @IVI: i tropska i hladna mora (uklju~uju}i i Sredozemno i Jadran), koralni grebeni i stene koje obiluju {koljkama, dubine do 50 m ^IME SE HRANI: {koljke, ra~i}i, morske zvezde, je`evi, krastavci OPASNOST PO LJUDE:� mo`e biti opasan dok brani gnezdo, ne treba ga provocirati i prilaziti suvi{e blizu. Ima o{tre zube koje mogu naneti ozbiljne povrede OPIS: romboidno telo, glava u profilu trouglasta, mala usta. Prvo le|no peraje je ve}e od drugog i ima posebnu kost, bodlju koja "okida" ve}u kako bi mogla da se uklje{ti me|u stenama. Vrste iz hladnijih mora su sivkaste boje, a tropske veoma `ivih boja

156

Dubine


Na prethodnoj strani: veliki kostorog (Giant triggerfish, Balistoides viridescens), smatra se najagresivnijom ribom u Crvenom moru Gore: sivi mediteranski kostorog, mu`jak (Grey triggerfish, Balistes carolinensis) sa podignutim "okida~em" na le|ima Desno: par mediteranskih kostoroga, `enka je na gnezdu dok mu`jak brani teritoriju

Re~ balista na latinskom zna~i katapult, okida~, a ovo ime upotrebio je prvi nema~ki prirodnjak Johan Fridrih Gmelin 1788. jer ga je na njega asociralo le|no peraje ove ribe. Prvo le|no peraje kostoroga ima manju bodlju koja „okida“ ve}u i dr`i je ~vrsto zaklju~anu, zahvaljuju}i kojoj riba mo`e da se bezbedno uklje{ti me|u stenama ili koralima odakle predatori ne mogu da je izvuku. Otud i srpski naziv “kostorog�. Bodlja se lansira samo kada riba oseti da je u opasnosti. Kostorog pliva pomo}u drugog para le|nih peraja i repa a ~esto pliva Dubine

157


i postrance. Telo mu je prekriveno debelom ko`om sa krlju{tima. Usta su mu mala, ali ima osam veoma o{trih isturenih zuba kojima razbija lju{turu meku{aca. Upravo ovi zubi mogu biti veoma opasni po ronioce ako mu se pribli`e dok ~uva gnezdo, naro~ito kad je u pitanju veliki kostorog (Giant triggerfish, Balistoides viridescens) koji mo`e imati skoro 80 cm du`ine i upola toliko visine. On se smatra najagresivnijom ribom u Crvenom moru. Postoji razlika izme|u tropskog kostoroga i onog koji `ivi u hladnijim vodama, i to ne samo u izgledu ve} i u pona{anju: dok je u tropima mu`jak taj koji le`i na gnezdu u koje je `enka prethodno polo`ila jaja{ca, u Sredozemnom moru mu`jak kostoroga brani teritoriju dok `enka le`i na gnezdu. Kostorozi se mreste od jula do septembra, a `enka pola`e izme|u 50 i 100 hiljada jaja{aca. Obi~no mu`jak lebdi iznad gnezda sa glavom na dole i “˝duva˝” vodu u gnezdo kako bi omogu}io neophodnu oksidaciju jaja{aca. Larve se izlegu nakon pedesetak sati, kada ih roditelji napu{taju a one odlaze na povr{inu i tra`e plutaju}e alge me|u kojima se kriju. Alge igraju veliku ulogu u pre`ivljavanju mladunaca, pa manjak algi automatski povla~i i ve}i mortalitet nara{taja. Kostorog ima poseban na~in lova: spu{ta se glavom na dole do neko158

Dubine


Gore: plavi kostorog (Blue triggerfish, Pseudobalistes fuscus) Levo: klovnovski kostorog (Clown triggerfish, Balistoides conspicillum) Dole: pikaso (Picassofish, Rhinecanthus assasi)

liko centimetara iznad pe{~anog dna tra`e}i meku{ce koji su zakopani u pesak. Potom “duva” mlaz vode pomo}u kog razgoliti plen. Ako ne uspe iz prve pomeri se nekoliko centimetara dalje i ponovi postupak. Kada nai|e na je`a, zgrabi ga dugim zubima, baci u vis kako bi ga okrenuo naopako, pa zubima razbije lju{turu na stomaku i pojede meku unutra{njost. Najneobi~niji kostorog je pikaso (Picassofish, Rhinecanthus assasi), nazvan tako zbog svog “kubisti~kog” izgleda. Raste do 30 cm i `ivi u dubini do petnaestak metara. Ima sivkastozelenkasto telo sa plavo `utom prugom uzdu` preko oka i popreko iznad usta. @ivi u Crvenom moru i Persijskom zalivu, stidljiv je i sklanja se od ljudi. Neprijatelji kostoroga nisu mnogobrojni, jer }e mali broj riba mo}i da probije njihovu debelu ko`u: gofovi, tune, marlini, kernje, ajkule i delfini. Ljudi ga tako|e love jer mu je meso vrlo ukusno, a i radi ~uvanja u akvarijumima. Dubine

159


NAZIV NA SRPSKOM: morski kov~eg, {krinja{ica, kravica NAZIV NA ENGLESKOM: Boxfish, cowfish, trunkfish, turretfish, basketfish NAZIV NA LATINSKOM: Ostraciidae GDE @IVI: plitke vode oko koralnih grebena u tropskim morima, osim par vrsta (prugasta kravica, striped cowfish, Aracana aurita - `ivi na jugu Australije, i manja Kentrocapros aculeatus `ivi u severozapadnom Pacifiku) ^IME SE HRANI: meku{ci koji `ive na dnu i morsko bilje OPASNOST PO LJUDE:� neke vrste kad su ugro`ene ispu{taju otrov OPIS: veli~ina od 10 do 55 cm, telo }o{kasto, su`ava se kod repa, izdu`ena nju{ka, si}u{na usta. Kravice imaju po dva ro{~i}a na ~elu i stomaku odmah ispod repa. Veoma jarkih boja, od `ute do zelene sa plavim {arama

160

Dubine


Levo, na prethodnoj strani: karipska pro{arana kravica (Scrawled cowfish, Lactophrys quadricornis) Desno i dole: mala {krinja{ica (Cube boxfish, Ostracion cubicus). Kada su mlade, ove {krinja{ice su male, zdepaste i `ute. Vremenom poprime zelenu boju i izdu`e se

Ostraciidae su ro|aci ribabalona (videti slede}i odeljak), ali se razlikuju od njih po }o{kastim le|ima sa jakim “oklopnim� skeletom zbog kog nisu u stanju da se naduju. Zbog svoje krupne gra|e ne mogu da koriste rep za kretanje, ve} bo~na peraja, zbog ~ega izgledaju nezgrapno. Da bi se za{titile koriste vrlo ekstreman metod: ispu{taju oko sebe veoma jak otrov kojim teraju predatore. Na `alost, na taj na~in ~esto izvr{e samoubistvo, jer ni same nisu imune na otrov. Ljubitelji akvaristike neretko imaju problema sa njima jer im na ovaj na~in pobiju sve ostale stanovnike akvarijuma. Meso {krinja{ica i kravica je izuzetnog kvaliteta, mada postoji opasnost od trovanja sigvaterom, otrovom koji se talo`i u organizmu riba a poreklo vodi iz odre|enih morskih algi. Zbog sigvatere oko 50.000 ljudi godi{nje ima probleme sa varenjem, mada je, sre}om, stopa smrtnosti vrlo niska (manje od 1%).

Dubine

161


NAZIV NA SRPSKOM: riba balon (na Jadranu - napuha~a); ~etvorozupka, dvozupka, je`inka NAZIV NA ENGLESKOM: Pufferfish, porcupinefish NAZIV NA LATINSKOM: Tetraodontidae, Diodontidae GDE @IVI: tropska i suptropska mora (uklju~uju}i i Sredozemno i Jadran), koralni grebeni, dubina do 300 m. Ima i slatkovodnih primeraka ^IME SE HRANI: meku{ci, morski je`evi, morske zvezde, sitne ribe i biljke OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasna osim za ishranu jer su joj unutra{nji organi veoma otrovni OPIS: veli~ine od 4 cm do 1,2 m, izdu`eno telo kru{kastog oblika, zatupasta nju{ka. Mala okruglasta peraja, velike o~i i lepezast rep. Kada je u opasnosti naduje se i postane potpuno okrugla. Je`inke imaju bodlje

162

Dubine


Ove ribe su dobile nau~no ime po broju zuba –- tetraodontide na primer, imaju ~etiri zuba, tj. po dve „plo~ice“ u gornjoj i donjoj vilici posebno adaptirane da razbijaju lju{ture meku{aca. Ko`a im je glatka, bez krlju{ti i bogata kolagenom, samim tim i vrlo rastegljiva. Najzanimljivija njihova karakteristike je sposobnost da se naduju -– kada oseti da je u opasnosti, balon ispuni vodom gastri~nu kesu, specijalni mehur u stomaku, i na taj na~in se utrostru~i, a poseban poklopac ne dozvoljava vodi da iza|e napolje. U stanju je da to uradi i kad ga proguta predator: neki ronioci su prisustvovali scenama kada riba-balon izlazi iz grla ugu{ene ajkule ili delfina. Je`inke imaju dodatnu za{titu, prilikom naduvavanja bodlje im se podignu i na taj na~in potpuno odbiju predatore. Baloni i je`inke su lo{i pliva~i, posebno kada su u „nadutoj“ fazi. Tada ma{u bo~nim perajima i nespretno se klate levo-desno. Ipak, ovakav „manevar“ u stanju su da izvedu ograni~en broj puta, tako da se ne preporu~uje pla{iti ih kako bi se prisustvovalo Na prethodnoj strani i na vrhu: zvezdasti balon (Starry puffer, Arothron Stellatus) Gore: belopegasti balon (Whitespotted puffer, Arothron hispidus) Levo: crnopegasti balon (Blackspotted puffer, Arothron nigropunctatus)

Dubine

163


takvom prizoru. Na `alost, prodavnice suvenira u primorskim mestima, pored sun|era, {koljki i morskih zvezda, ~esto prodaju i lakirane, preparirane, naduvane je`inke. Baloni imaju jo{ jedan odbrambeni mehanizam: njihovi unutra{nji organi sadr`e tetraodotoksin, otrov 1.250 puta ja~i od cijanida, jedan od najsna`nijih otrova koji se mo`e na}i u prirodi. Dakle, predator nikako ne}e biti u stanju da pre`ivi takav obrok, i ve}ina ih to instinktivno i zna. Tigar-ajkula je jedna od retkih koja se hrani ovim ribama bez posledica. I pored otrova balon je omiljen na japanskoj trpezi. Fugu, kako ga tamo zovu, smatra se delikatesom, i za njegovu pripremu brinu se posebno obu~eni kuvari (obuka traje 5-7 godina). Oni su u stanju da odvoje otrovne organe od jestivog mesa, ali ipak, statistike ka`u da u Japanu godi{nje umre oko 100 osoba usled trovanja tetraodotoksinom. Telo jedne ribe balona sadr`i dovoljno otrova da ubije tridesetoro ljudi za samo par sekundi. Tetraodotoksin blokira kanale u nervnim tkivima i na taj na~in parali{e mi{i}e. Posledica toga je asfiksija, odn. 164

Dubine


Levo na prethodnoj strani: mapa-balon (Mappa pufferfish, Arothron mappa) Desno: maskirana je`inka (Masked porcupinefish, Diodon liturosus) veoma se ~esto mo`e sresti tokom no}nih zarona u Karipskom moru Dole: maskirani balon (Masked puffer, Arothron diadematus) iz Crvenog mora Na dnu: solanderov balon (Solander's toby, Canthigaster solandri) i desno mali valentinov balon (Saddled toby, Canthigaster valentini), duga~ak desetak centimetara

gu{enje. @rtva je potpuno svesna i mozak i ~ula joj savr{eno funkcioni{u, ali nije u stanju da govori niti da napravi i najmanji pokret jer joj je telo potpuno zgr~eno. Zavisno od doze otrova koja je uneta u organizam, `rtva mo`e umreti u roku od nekoliko sekundi ili se mu~iti

Dubine

165


satima, ~ak i danima. Zato je jasno za{to se fugu mo`e servirati svima osim caru. Japanski ribari znaju u koje doba godine je fugu najmanje otrovan (najotrovniji je u vreme mre{}enja), pa ga tada love i potom ~uvaju u kavezima do sezone kada je tr`i{na cena najve}a, u jesen i zimu, i onda ga prodaju ekskluzivnim restoranima. Transportuju ga u posebnim kontejnerima a ribama surovo za{ivaju usta kako se ne bi pobile u tako malom prostoru. Nakon {to su se skitnice otrovale otpacima fugua koje su prona{le na |ubri{tu u Tokiju, vlasti su naredile da se iznutrice moraju tretirati kao i sve druge otrovne materije, pakovati u posebno obele`ene vre}ice i ~uvati u sefu do uni{tenja.

166

Dubine


Baloni se mreste u plitkim vodama tokom punog ili mladog meseca. Planktonske larve se izlegu u periodu od dva dana do dva meseca, zavisno od vrste. Geneti~ari su otkrili da riba-balon ima najmanji genom do sada prona|en me|u ki~menjacima. Tako|e, ovo je jedna od retkih vrsta riba koja mo`e da trep}e i sklopi o~i. Levo, na prethodnoj strani: preparirane je`inke koje se prodaju u prodavnicama suvenira Gore: maskirana je`inka (Masked porcupinefish, Diodon liturosus) iz Andamanskog mora Gore desno: velika je`inka (Common porcupinefish, Diodon hystrix) sa remorom

Dubine

167


RIBE SA HRSKAVI^AVIM SKELETOM (RU[LJORIBE) - AJKULE Classis: CHONDRYCHTYES Subclassis: ELASMOBRANCHII

Superordo: BATOIDEA

ORDO: Rajiformes Pristiformes Torpediformes

168

Dubine


Superordo: SELACHIMORPHA

ORDO: Carcharhiniformes Heterodontiformes Hexanchiformes Lamniformes Pristiophoriformes Squaliformes Squatiniformes Orectolobiformes

Dubine

169


Ru{ljoribe imaju hrskavi~av skelet i zubolike (plakoidne) krlju{ti u ko`i. Kostur im se sastoji od hrskavice bez kalcijuma, pa jedini tragovi koje ostavljaju u obliku fosila su zubi. Njihov redukovani skelet, kao i nedostatak mehura i plu}nih organa, omogu}avaju im visok nivo pokretljivosti u vodi zbog ~ega mogu da dostignu neverovatne brzine, lako menjaju dubinu i plivaju bez prestanka jer tro{e vrlo malo energije. Umesto mehura, hidrostati~ku ulogu vr{i jetra koja sadr`i velike koli~ine skvalena i drugih ulja, ~ime se smanjuje specifi~na te`ina ribe. Upravo zbog ovih veoma vrednih ulja, ajkule su vekovima bile ~esta meta ribara. Ajkula i ra`a ima oko 800 vrsta, a sve su svrstane u slede}e grupe: •

Rajiformes -– ra`e sa oblim perajima i {picastom glavom - `utuljke, voline, ra`e, gitara~e, ra`opsi; myliobatiformes su najinteresantnija porodica rajiformes. U njih spadaju krilate ra`e, golubovi, mante - i velika manta, okruglaste {ibe sa `aokom na repu i ra`e leptirice sa {irokim leptirastim krilima; • Pristiphoriformes - ra`e-testera~e - imaju izdu`enu nju{ku koja podse}a na testeru; • Torpediniformes - elektri~ne ra`e -– drhtulje; • Carchariniformes - morski psi i morske ma~ke - atlantska ajkula, okeanska beloperka, tigar-ajkula, morski ~eki} - ~eki}ara (mlat). U Jadranu su zastupljene ma~ka bledica, mrkulja, crnouska, butor, 170

Dubine


glu{ac, ~ukov, piknjavac, modrulj, trupan, mlat i bat; • Heterodintiformes - rogate ajkule sa posebnim zubima kojima mogu da lome {koljke; • Hexanchiformes - najprimitivniji oblik ajkule sa samo jednim le|nim perajem i telom poput jegulje (imaju po jedan do dva proreza vi{e na {krgama od drugih vrsta) - tu spadaju i ajkule iz Jadrana –- volonja sivac i pepeljak; • Lamniformes - u koje spadaju i Megachasma pelagios, ajkula od preko 5 m koja se hrani planktonom, petnaestometra{ velikih usta Cetorhinus maximus -– Basking shark, kao i najbr`a ajkula mako (Mako shark, Isurus oxyrinchus) i notorna velika bela ajkula; • Pristiformes - ajkule testera~e -– mogu da dosegnu skoro 8 metara; na Jadranu ga zovu “pilan”; • Squaliformes - sa preko 80 vrsta - u Jadranu su zastupljeni kostelji, pas zvezda{ i pas prasac’; • Squatiniformes - sklatovke - sklat sivac i `utan, ajkule pljosnatog tela, kao da su na pola puta izme|u ajkula i ra`a; Orectolobiformes - sa sedam porodica u koje spadaju i gate, zebra-ajkule, ~udni vobegong i najve}i predstavnik - kit ajkula.

Najve}a bela ajkula uhva}ena je kod Kube 1945. Bila je duga 6,4 m i te{ka preko 3 tone Foto: Reef Quest Center for Shark Researrch

Dubine

171


Foto dole: Utila

Gore: kit-ajkula u akvarijumu

Foto: Lisa’'’ ’s Reef

Desno: kit ajkula je najve}a od svih ru{ljoriba, a hrani se najsitnijim organizmima - planktonom

•Ove lepe ribe jedni su od najstarijih ki~menjaka na planeti –- stare su preko 350 miliona godina (pore|enja radi, prvi ~ovek Homo erectus datira od pre 120.000 godina). Iako sama re~ ajkula uteruje strah u kosti, ve}ina ih je potpuno bezopasna. Samo nekolicina nosi titulu ljudo`dera. Ajkule imaju veoma osetljive pore na glavi i dok se kre}u mrdaju glavom levo-desno, “ostmatraju}i” okolinu. U stanju su da osete ~ak i `ivotinje zakopane u pesku i nanju{e krv na udaljenosti od preko 2 km. Ko`a im je poput brusnog papira, hrapava sa spoljne strane, i prepuna kolagenskih vlakana iznutra. Mogu biti oviparne (polagati jaja{ca iz kojih se legu mladunci) ili viviparne (ra|ati `ive mladunce). @enke se obi~no kote u pokretu, a mladuncima naj~e{}e pup~anu vrpcu skinu remore koje je pojedu. Uprkos uvre`enom mi{ljenju da su sve ajku172

Dubine

Mako ajkula


le krupne nemani, samo 10 vrsta dosti`e veli~inu od preko 4 metra. Najve}a riba na planeti je kit-ajkula koja mo`e imati i do 18 metara du`ine, a koja se hrani najsitnijim morskim bi}ima - planktonom. Kit-ajkula je prvi put zabele`ena u svetu nauke godine 1828. kada je vi|ena kod Rta dobre nade gde ina~e ima dosta vrsta ajkula zahvaljuju}i toploj mozambi~koj struji. Primerak koji je tada ulovljen harpunom imao je samo 4,6 m i prene{en je u Prirodnja~ki muzej u Parizu gde se jo{ uvek mo`e videti. Najve}i ulovljeni primerak datira iz 1983. godine i uhva}en je blizu Bombaja kada se slu~ajno upleo u ribarsku mre`u. Imao je malo preko 12 metara i 11 tona. Kit-ajkula ima velika pravougaona usta na sredini glave kojima usisava vodu bogatu planktonom koju potom filtrira. O~i mo`e da okre}e u svim pravcima i ima br~i}e poput svoje bliske ro|ake, atlantske gate. Glomazno telo prekriveno je belim pegama. Ima po pet proreza za {krge sa obe strane. Ra|a `ive mladunce a nedavno je u jednoj `enki od 10,5 m prona|eno 300 embriona. @ivi u tropskim vodama i migrira zavisno od promene temperature vode. Po ~oveka je potpuno bezopasna.

Velika bela ajkula

Foto: Extreme Science

Najopasnije ajkule po ljude su atlantska ajkula (Bull shark, Carcharhinus leucas), velika bela (Great white shark, Carcharodon carcharias), okeanska beloperka (Oceanic white tip shark, Carcharhinus longimanus) i tigar-ajkula (Tiger shark, Galeocerdo cuvier). Velika bela pripada redu Lamniformes, dok ostale su ostale tri Carchariniformes. Velika bela ajkula je krupna i veoma sna`na `ivotinja koja mo`e imati i 8 metara Foto: 4 Great Fish

Dubine

173


du`ine. Ima je u tropskim i suptropskim vodama i pravi je sva{tojed: na njenom jelovniku su i ribe i druge ajkule, kornja~e, ptice, delfini, foke, vidre. Ra|a `ive mladunce a veruje se da i kod nje tokom graviditeta, kao i kod odontaspisa, dolazi do pojave kanibalizma u Foto: Conservation Institute materici (videti odeljak Atlantska ajkula ima reputaciju najagresivnije o odontaspisu). Napadi ove ajkule na ljude mogu imati fatalne posledice, mada je dokazano da ~ovek nije njena primarna meta ve} da napada uglavnom zato {to joj iz dubine pliva~ ili surfer li~i na foku. Brojni slu~ajevi kada je ova ajkula nakon prvog ujeda jednostavno ostavila `rtvu dokaz su da joj se ljudsko meso mnogo ne dopada. Atlantska ajkula je najagresivnija od svih, i smatra se najopasnijom ajkulom po ljude. Veli~ine je do 3,5 m i ima je u svim tropskim morima. U stomacima ovih ajkula prona|ene su ~ak i antilope, psi, pacovi i ostaci ljudskog skeleta. Ima krupno telo, za{iljenu glavu i veoma sna`nu vilicu. Okeanska beloperka je veli~ine do 4 m, ima veoma velika bo~na peraja, dok joj je le|no zaobljeno sa belim vrhom. ^esto se sre}e u priobalnim vodama, blizu povr{ine, opasna je i agresivna. Smatra se da je upravo ona najodgovornija za veliki broj smrtnih slu~ajeva prilikom brodoloma. Tigar-ajkula ima do 6 metara, `ivi u tropskim morima i ponekad je zovu “"morska hijena"� zbog njenog na~ina ishrane. Ova ajkula je sva{tojed 174

Dubine


i jedna od retkih `ivotinja koja mo`e da se hrani otrovnim ribamabalonima. Tako|e guta i otpad kao {to su ugalj, drvo i plastika. Ima gadnu reputaciju ljudo`dera i smatra se opasnijom od velike bele ajkule. Oviparna je, tako da prilikom mre{}enja pola`e jaja iz kojih se kasnije legu mladunci. Lovi uglavnom no}u, a danju lagano krstari kraj obale. Ime je dobila po popre~nim prugama na le|ima. Verovatno najneobi~nija ajkula je ~eki}ara, ~iji je najve}i predstavnik velika ~eki}ara (Great hammerhead, Sphyrna mokarran). Desno: okeanska beloperka, prepoznatljiva po zaobljenom le|nom peraju sa belim vrhom, najve}i neprijatelj brodolomaca Dole:� tigar-ajkula poznata po nadimku "morska hijena " Foto: Jersey Surboard Club Foto: Project AWARE

Mo`e imati preko 6 m i ima je u tropskim i suptropskim vodama. Hrani se ribom, manjim ajkulama i ra`ama koje spretno zakucava za dno {irokom pljosnatom glavom. U stomaku jednog primerka prona|eno je preko 50 bodlji ra`a (Dasyatididae). Ra|a `ive mladunce i mo`e biti opasna ako se provocira. Mnoge ajkule su danas ugro`ene vrste usled izlovljavanja. Kako su na istoku ajkulina peraja najvi{e na ceni, ribari im ~eDubine

175


Foto: Shark Research

Gore: ~eki}ara (mlat), verovatno najneobi~niji stanovnik mora Levo: ~eki}are se ~esto sre}u u jatima

Foto: Seawatch

^eljusti tigar-ajkule

176

Dubine

sto odsecaju samo peraja i bacaju ih `ive nazad u more gde polako umiru u mukama. ^ovek godi{nje ubije izme|u 20 i 100 miliona ajkula, dok od napada ajkula godi{nje umre 8 do 12 ljudi. Ove brojke sasvim jasno govore ko je ve}a neman.

Levo: ajkule me|u ljudima uglavnom izazivaju strah, najvi{e zbog popularnih holivudskih filmova u kojima su prikazane kao monstrumi i ma{ine za ubijanje.


NAZIV NA SRPSKOM: ajkula beloperka NAZIV NA ENGLESKOM: White tip reef shark NAZIV NA LATINSKOM: Triaendon obesus GDE @IVI: tropska i suptropska mora, Indijski i Tihi okean, dubina do 300 m, uglavnom voli pli}e vode. @ivi blizu dna, retko izlazi na povr{inu ^IME SE HRANI: meku{ci, ljuskari i ribe koje `ive oko koralnih grebena na dnu OPASNOST PO LJUDE:� bezopasna, sklanja se od ljudi, prili~no dobro}udna i blage naravi. Naravno, ne treba je provocirati OPIS: telo du`ine 140-160 cm, izdu`eno i vi`ljasto, sive boje. Glavno le|no i repno peraje belo na vrhu

Skotna beloperka le`i na dnu. Beloperke su viviparne - ra|aju `ive mladunce.

Dubine

177


Beloperka je ajkula koja se veoma ~esto sre}e prilikom ronjenja u tropskim i suptropskim vodama, zahvaljuju}i tome {to `ivi u malim dubinama, {to je danju uglavnom inertna i {to du`e vremena provodi na istoj teritoriji. Beloperke su veoma dobro}udna stvorenja, ne napadaju ronioce, a s obzirom da ceo `ivot provode u dubini i retko 178

Dubine


Levo: Mladunci beloperke spavaju ispod stene. Ovakav prizor je ~est jer su beloperke veoma dru{tvene ajkule. Vole da se odmaraju u grupi kao i da love zajedno i organizovano.

izlaze na povr{inu, ne dolaze u kontakt ni sa pliva~ima. Prilikom susreta s ljudima ova ajkula }e se uglavnom skloniti, a mogu}e je namamiti je pomo}u hrane, mada je to riskantno i ne preporu~uje se. Relativno su male, obi~no do 160 cm, najve}i vi|eni primerak imao je 244 cm. Beloperke su vrlo dru{tvene `ivotinje, ~esto se sre}u danju dok le`e u pe}inama ili ispod stena gusto zbijene ili ~ak jedna preko druge. No}u love zajedno i planski, opkoljavaju}i plen spretno hvataju uspavane ribe, meku{ce i ljuskare. Zahvaljuju}i svom vi`ljastom i veoma pokretnom telu, u stanju su da se uvuku u uzane procepe poput murina. Od riba u njihov jelovnik ulaze holocentride, sneperi, ~e{ljouste, ribe-papagaji, ribehirurzi i kostorozi. Imaju male o{tre zube (izme|u 44 i 50 zuba u dva reda) kojima su u stanju da pocepaju debelu ko`u kostoroga. Ove ribe `ive na teritoriji od par kvadratnih kilometara na kojoj mogu ostati vi{e meseci ili ~ak godina. Nisu teritorijalne i ne}e napadati Dubine

179


Odrasla beloperka odmara se ispod korala.

druge ajkule koje `ive na istom stani{tu. ^esto ih ima na mestima gde su jake struje. Beloperke `ive oko 25 godina, a polnu zrelost dosti`u sa 5 do 8 godina. Viviparne su –- ra|aju `ive mladunce, izme|u 1 i 5 po jednom okotu, obi~no 2-3 mladunca. Period gestacije traje oko 12 meseci. Prilikom ro|enja mladunci su veliki od 52 do 60 cm. Kada je `enka spremna za parenje, prati je do 11 mu`jaka. Kada je jedan od njih ugrize za deo oko {krga, i ako ga ona prihvati, mu`jak zgrabi njeno bo~no peraje i pari se s njom. Glave su im obi~no blizu dna dok im je telo podignuto na gore pod uglom od oko 45 stepeni. Parenje traje do 3 minuta. Kao i mnoge druge vrste ajkula, i beloperke su ~esto na meti ribolovaca. ^esto se love samo zbog peraja koja im se na`ivo odsecaju a `ivotinja se baca u vodu gde umire u mukama. 180

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: atlantska / indijska gata NAZIV NA ENGLESKOM: Nurse shark NAZIV NA LATINSKOM: Ginglymostroma cirratum, Nebruis concolor GDE @IVI: tropski i umereni predeli zapadnog Atlantika i isto~nog dela Tihog okeana, do 70 m dubine ^IME SE HRANI: ribe, ra~i}i, morski je`evi, {koljke, pu`evi, hobotnice i ra`e koje `ive na dnu OPASNOST PO LJUDE:� nije opasna, osim ako se provocira OPIS: dosti`e du`inu do 4,3 m, oker-sme|e ili sivkaste boje. Ima karakteristi~an rep sa izdu`enim gornjim delom, dva le|na peraja blago zaobljena

Atlantska gata (Nurse shark, Ginglymostroma cirratum)

Dubine

181


Nebruis concolor `ivi u Indijskom okeanu

Atlantska gata je jedna od retkih ajkula koja mo`e da miruje, za razliku od ve}ine drugih vrsta koje moraju neprestano da se kre}u kako bi im voda cirkulisala kroz {krge. Iza o~iju ima posebne otvore za usisavanje vode zahvaljuju}i kojima mo`e nepomi~no da le`i na dnu i istovremeno di{e. Zato se tokom dana uglavnom sre}e ispod stena gde drema, a postaje aktivna kad padne mrak. @ivi u relativno plitkim, priobalnim vodama i uglavnom lovi `ivotinje koje `ive na dnu, gde ih otkriva pomo}u vrlo osetljivih „brkova“ i potom ih „usisa“ iz {upljina u stenama ili koralima. Ima veoma jake, lepezaste zube kojima mo`e da razbija lju{turu meku{aca. Veoma je prilagodljiva `ivotu u zarobljeni{tvu, pa se ~esto sre}e u velikim akvarijumima. Dru{tvena je i mo`e se ~esto videti u jatima od tridesetak ~lanova. Tokom parenja par pliva paralelno a `enka mora da istrpi vrlo agresivne ujede mu`jaka, {to je ina~e ~esta pojava kod ajkula. Za razliku od ve}ine riba, atlantska gata je viviparna, tj. jaja{ca se oplo|uju u telu `enke koja potom ra|a `ive mladunce, do 25 po okotu. U materici se mladunci hrane tzv. „materinskim mlekom“ (histotropom), hranljivom te~no{}u koje ajkule lu~e tokom graviditeta. Po ro|enju mladunci su potpuno formirani, sa o{trim i razvijenim zubima, i odmah zapo~inju samostalan `ivot.

182

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: /zebra-ajkula, leopard-ajkula/ NAZIV NA ENGLESKOM: Zebra shark, leopard shark NAZIV NA LATINSKOM: Stegostoma fasciatum GDE @IVI: Tropski deo Indijskog okeana, Crveno more, zapadni deo Tihog okeana i sever Australije, dubina od 5 do 65 m ^IME SE HRANI: Meku{ci koji `ive na dnu, krabe i sitne ribe OPASNOST PO LJUDE:� potpuno bezopasna OPIS: Telo do 3,5 m, svetlo sme|e boje sa tamnim pegama, zbog kojih li~i na kit-ajkulu (smatra se da su u bliskom srodstvu), duga~ak rep u obliku o{trice no`a, dva kratka brka iznad usta.

Dubine

183


Prethodna strana i gore: zebra-ajkula, Stegostoma fasciatum

Danju ova ajkula obi~no drema na dnu, kao i atlantska gata, zahvaljuju}i posebnim {krgama (po pet) pomo}u kojih di{e i dok miruje. Kada padne no} kre}e u lov, plivaju}i polako iznad peska, zavla~e}i se u pe}ine i {upljine. Ponekad ulazi i u u{}a reka. Za razliku od atlantske gate, zebra-ajkula ne ra|a `ive mladunce, ve} je oviparna - pola`e jaja purpurne boje koje ka~i na stene ili korale. Jaja su duga~ka oko 17 cm, a mladunci kada se izlegu imaju izme|u 20 i 30 cm. Polnu zrelost sti~u kada dosegnu 1,7-1,8 m. Mladunci 184

Dubine


umesto pega imaju pruge zbog kojih je ova vrsta dobila i naziv zebra-ajkula. Broj zebra-ajkula opada jer se prekomerno lovi. Njihovo meso se koristi sve`e i su{eno, a jetra za proizvodnju ribljeg ulja. Na istoku su na ceni njena su{ena peraja.

Desno: zebra ajkula je potpuno bezopasna po ~oveka. Ronioci je naj~e{}e vi|aju na dnu, dok se odmara. Prili~no je pla{ljiva i sklanja se od ljudi, pa joj treba pri}i pa`ljivo.

Dole: za ovu vrstu karakteristi~an je rep u obliku o{trice no`a

Dubine

185


NAZIV NA SRPSKOM: odontaspis, zubata ajkula, zmijozupka NAZIV NA ENGLESKOM: u Americi - sand tiger shark, u Australiji - grey nurse shark, u Ju`noj Africi - ragged tooth shark NAZIV NA LATINSKOM: Odontaspis ferox GDE @IVI: u svim morima osim zapadne obale Amerike, u dubinama do 500 m ^IME SE HRANI: manje ribe, ajkule, meku{ci, ra`e, hobotnice, rakovi OPASNOST PO LJUDE:� retko napada, vi{e napada je zabele`eno u Americi i Australiji nego u drugim krajevima sveta OPIS: robusna `ivotinja {picaste glave, sa ustima povijenim na dole prepunim o{trih i ra{trkanih zuba. Svetlo sme|e-sivkasto telo, postoje i varijacije s pegama, sa belim stomakom. Du`ine oko 3 m

186

Dubine


Prethodna strana: zubi odontaspisa povijeni su ka unutra zahvaljuju}i ~emu mo`e lak{e da ubaci plen u usta Gore: odontaspis sa remorom

Ovu ajkulu je te{ko sresti u moru jer uglavnom svo vreme provodi na velikim dubinama a aktivna je samo no}u, zato se o njoj malo zna. Zbog toga, skoro jedini na~in da se vidi jeste u velikim akvarijumima. Veoma je prilagodljiva `ivotu u zarobljeni{tvu pa je u ju`noj Africi razvijen ~itav biznis oko lova na odontaspise i njihovog isporu~ivanja akvarijumima {irom sveta. Odontaspis izgleda zastra{uju}e jer ima niz o{trih zuba koji {tr~e iz poluotvorenih usta, me|utim veoma retko napada ljude. Zubi su mu zakrivljeni na unutra kako bi lak{e dr`ao plen koji guta ceo, od glave ka repu. Kada se rodi ima oko metar du`ine, a odrasli primerci dosti`u i do 3,5 m. Hrani se raznim morskim `ivotinjama, a nedavno je prime}en jedan primerak sa ove}om ra`om u ustima. Polnu zrelost dosti`u sa 2,7 (mu`jaci) i 3,6 m (`enke). Kod ove vrste javlja se kanibalizam u materici: `enka nosi dvadesetak embriona, ali dominantni mladunac (koji ve} sa 17 cm ima potpuno razvijene zube) pojede ostale u maj~inoj utrobi pre ro|enja. Kada se rodi naDubine

187


kon 9 meseci, mladunac je duga~ak 1 m i sposoban za samostalan `ivot. Od 1979. godine ove ajkule se redovno pojavljuju u Sredozemnom moru blizu obale, par kilometara od Bejruta. Ronioci koji pose}uju ovu oblast koju su popularno nazvali "“Svet ajkula"” ka`u da su neagresivne i nezainteresovane za ljude. Za{to se ba{ tu okupljaju nije obja{njeno, mada postoje teorije da ove ajkule migriraju “vertikalno”, tj. da no}u dolaze u pli}e vode a u toku dana se spu{taju dublje. Mo`da je bolje obja{njenje da se one tu ipak okupljaju radi reprodukcije, po{to su prime}eni primerci oba pola, a na `enkama su uo~ene rane na le|ima kakve im obi~no zadaju mu`jaci tokom parenja. Za razliku od ovih miroljubivih odontastpisa, u Americi i Australiji je zabele`en ve}i broj napada na ljude. Tako|e je otkriveno da tamo `enke ~e{}e plivaju blizu povr{ine dok mu`jaci vole dublje vode.

Gore desno: vilica odontaspisa Gore: odontaspis se lako prilago|ava `ivotu u akvarijumu

188

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: manta NAZIV NA ENGLESKOM: Manta ray NAZIV NA LATINSKOM: Manta birostris GDE @IVI: tropske i umerene vode {irom sveta, na otvorenom moru i blizu koralnih grebena, dubina od 1 do 40 m ^IME SE HRANI: plankton i sitne ribe OPASNOST PO LJUDE:” potpuno bezopasna OPIS: raspon krila mante dosti`e i 8 m, ima dug rep bez bodlje, velika usta sa „poklopcima“ (kefalnim perajima) pomo}u kojih uteruje plankton u usta. Le|a su joj plavo-zelenkasto-crna, stomak beo sa crno-sivim {arama. Broj {ara se pove}ava s godinama. Ko`a joj je hrapava.

Dubine

189


Manta je druga riba po veli~ni, posle kit-ajkule. Naj~e{}e se sre}e u tropskim morima, na mestima gde ima dosta planktona, ali se mo`e videti i sa povr{ine dok izvodi svoje spektakularne skokove. Manta ska~e kad se hrani, udvara, ~isti od parazita, ~ak i dok se pora|a –prime}eno je da mante u trenutku poro|aja iska~u iz vode i u tom deli}u sekunde izbacuju svoje potomstvo. Mo`e da sko~i oko 1,5 m iznad vode i napravi salto. Zbog ovakvog pona{anja i velikih dimenzija, manta je nekada davno za ribare predstavljala strah i trepet, iako je potpuno bezopasna. Mante obi~no plivaju same ili u malim grupama blizu koralnih grebena ili tik uz povr{inu. Kefalnim perajima koja se nalaze sa obe strane usta uteruju sitne organizme, filtriraju ih kroz {krge i gutaju. Kada nai|e na jato malih riba, manta }e ih usisati i progutati. Ima oko 270 sitnih zuba u donjoj vilici, mada ih ne koristi za `vakanje plena. 190

Dubine


Kada nije u stanju da se sama oslobodi parazita, manta se predaje malim ~ista~ima koji ih ve{to skidaju, kao i odumrlu ko`u sa zaraslih rana. Mali Labroides jarkih boja uvek spremno ~eka na istom mestu na koralnom grebenu, a manta ta~no zna gde treba da do|e po posebnu uslugu, i ~im mu se pribli`i usporava, otvara {krge i pu{ta ~ista~a da se poslu`i parazitima. Drugi saputnik mante je si}u{na riba-pilot koja obi~no pliva tik pored ili ispred ovog d`ina i tako lak{e dolazi do hrane. Tako|e, mante slu`e kao prevozno sredstvo remorama koje se ka~e sisaljkama na le|ima koja im slu`e kao vakuumske spojnice, a otka~e se samo kad treba da potra`e hranu. Mante nemaju odre|eni period za parenje ve} to ~ine tokom cele godine, a spremne su za reprodukciju ~im im raspon krila dosegne oko 4 metra. Postoje posebna mesta na kojima se okupljaju radi parenja. Ra|aju `ive mladunce, obi~no jedno, mnogo re|e dvoje, nakon perioda gestacije od trinaest meseci, a mladun~e pri ro|enju ima raspon krila od preko jednog metra.

Na prethodnoj strani: mante su dru`eljubive i ne pla{e se ljudi, mo`e im se pri}i veoma blizu.

Desno: manta na glavi ima tzv. kefalna peraja, pomo}u kojih uteruje vodu u usta kako bi filtrirala plankton

Dubine

191


Mlade mante imaju skoro potpuno beo stomak, a s godinama dobijaju {are koje im daju li~ni pe~at, kao otisak prstiju kod ljudi, pa se pojedini primerci na taj na~in mogu lako uo~iti i raspoznati. Re~ manta je {panskog porekla i zna~i ogrta~, {to verno opisuje izgled ove ribe dok graciozno pliva. Mante nisu zanimljive ribolovcima (osim u nekim tropskim zemljama gde ih love zbog ko`e), a loviti je sa broda je opasno -– zabele`en je slu~aj d`inovske mante koja je vukla brod ~itavih pet sati, bez obzira {to je posada bacila sitro i neprekidno iz pu{ke pucala u `ivotinju. ^ini se da mante vole prisustvo ronilaca, jer kad ih ugledaju ne be`e ve} kru`e oko njih, pa im se mo`e pri}i potpuno blizu. Postoji verovanje u ronila~kim krugovima da vole kada ih balon~i}i koje ronioci ispu{taju golicaju po stomaku.

192

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: ra`a, {iba, drhtulja NAZIV NA ENGLESKOM: Ray NAZIV NA LATINSKOM: Torpedinidae, Dasyatididae GDE @IVI: [iroko zastupljene. Neke `ive na dubini i do 700 metara, mada ih najvi{e ima u plitkim vodama do dubine od ~etrdesetak metara ^IME SE HRANI: male ribe, meku{ci, ra~i}i, crvi koje nalazi u pesku OPASNOST PO LJUDE:” elektri~ne ra`e –- drhtulje mogu da proizvedu strujni udar od 220 volti, dok bodljikave ra`e -– {ibe imaju opasnu bodlju na repu. Napadaju isklju~ivo ako su ugro`ene, ne treba ih provocirati OPIS: okruglo pljosnato telo sa duga~kim repom, du`ine od pedesetak cm do preko 1,5 m. Drhtulje imaju dva okruglasta le|na peraja blizu repa dok {ibe imaju duga~ak rep sa bodljom (jednom ili vi{e) na desetak centimetara od kraja. Na prednjoj strani, tj. le|ima imaju pored ispup~enih o~iju dva otvora kroz koja uvla~e vodu, a na stomaku proreze za {krge kroz koje izbacuju vodu radi disanja.

Gore i na slede}oj strani: {iba sa plavim pegama (Blue spotted stingray, Taeniura lymma)

Dubine

193


Ra`e, {ibe i drhtulje `ive u svim morima, ali neke vrste se mogu na}i na ograni~enoj teritoriji. Na primer `uta {iba (Yellow stingray, Urolophus jamaicensis) `ivi samo u Meksi~kom zalivu, oko Floride i karipske obale Meksika. [iba sa plavim pegama (Bluespotted stingray, Taeniura lymma) `ivi na istoku –- od Crvenog mora preko Indijskog i Tihog okeana do Australije. U Sredozemnom moru `ivi leptirica, Gymnura micrura, i neke vrste crvenomorskih ra`a koje su se preselile nakon prokopavanja Sueckog kanala. ^este su i u Jadranu. @ive na dnu, obi~no ukopane u pesak. Hrane se malim ribama i sitnim meku{cima koje pronalaze u pesku i hvataju ustima koja se nalaze na stoma~nom delu. Imaju male plo~aste zube kojima lako lome lju{ture {koljki. Ra`e su viviparne, tj. ra|aju `ive mladunce, obi~no 2 do 4 svake ili 194

Dubine


svake druge godine. Mladunci se razvijaju iz jaja{aca u maj~inoj utrobi dok se hrane posebnom veoma hranljivom materijom (histotropom) koju lu~i materica. Embrion absorbuje histotrop preko organa za varenje ili preko ko`e. Istra`ivanja su pokazala da se kod nekih embriona ra`a prvo formira digestivni sistem upravo da bi mogle da vare ovo “mleko� iz materice. Razvoj u materici traje obi~no oko tri meseca. Tokom ra|anja mladi su uvijeni u rolnu zahvaljuju}i ~emu mogu da budu prili~no veliki kada se rode, dobro formirani i nezavisni. Onda se odmotaju i otplivaju daleko od majke. [ibe su prilikom ro|enja uvijene u posebnu maramicu koja se nakon ro|enja cepa, kako ne bi ubole majku. Sporo sazrevaju i prili~no su dugove~ne. Pare se putem unutra{nje fertilizacije, i veruje se da `enka mu`jaku daje signal kada je spremna za parenje putem hemijskih supstanci koje ispu{ta i/ili posebnog na~ina pona{anja.

Gore: `uta {iba (Yellow stingray, Urolophus jamaicensis) `ivi samo u Meksi~kom zalivu, oko Floride i karipske obale Meksika

Dubine

195


Najve}i neprijatelji ra`a su njihovi ro|aci - ajkule. Bodlje {iba prona|ene su u stomacima mnogih ajkula, naro~ito velikih ~eki}ara (Great hammerhead, Sphyrna mokarran). One pomo}u svojih {irokih glava “zakucaju� ra`u za dno i grizu je sve dok se ne preda.

196

Dubine


Ra`e se, osim bodljama i elektro-{okovima, brane i mimikrijom -– ve}ina ima maskirne {are koje se sla`u sa pozadinom, a kada se prekriju peskom gotovo ih je nemogu}e primetiti. Levo: drhtulja (Electric ray, Torpedo nobiliana)

Dole: ra`e su brze pliva~ice

Dubine

197


BESKI^MENJACI

Porifera Cnidaria Mollusca - Gastropoda - Bivalvia - Cephalophoda Arthropoda - Crustacea Echinodermata Annelidae

198

Dubine


sun|eri morske sase, meduze, korali pu`evi ostrige, klepavice, dagnje nautilus, hobotnica, sipa, lignja rak, kozica, jastog, kraba morske zvezde, krastavci, je`evi, kruna od trnja, morski krinovi cevasti crvi

Dubine

199


200

Dubine


Levo gore: meduza i njena unutra{nja gra|a Levo dole: morska sasa i prikaz njene unutra{njosti Desno i dole: hobotnica i njeni unutra{nji organi

Od svih `ivotinjskih vrsta na Zemlji 95% ~ine invertebrate ili beski~menjaci. To su `ivotinje koje nemaju ki~mu i kosti. Iako naizgled nezanimljivi, oni ~ine veoma interesantan svet bez koga bi morsko dno bilo veoma siroma{no. Beski~menjaci su izuzetno va`ni za ekosistem a mnogobrojne su pojave slo`ene simbioze sa drugim morskim bi}ima. Dubine

201


NAZIV NA SRPSKOM: sun|eri NAZIV NA ENGLESKOM: Sponges NAZIV NA LATINSKOM: Porifera GDE @IVI: sva mora, ima i slatkovodnih vrsta, kako plitke tako i veoma duboke vode ^IME SE HRANI: bakterije koje filtrira iz vode OPASNOST PO LJUDE:� bezopasan OPIS: najpoznatiji je `u}kast, oblog oblika, sa donjim delom pri~vr{}enim za ~vrsto, ali mo`e biti u obliku cevi ili bureta. Boje idu od be` i crvenkaste pa sve do crne, a veli~ine od 1 cm do preko 2m

202

Dubine


Na prethodnoj strani: ba~vasti sun|er (Barrel sponge, Xestospongia testudinaria) Desno: `uti sun|er koji se naj~e{}e eksploati{e za ljudsku upotrebu

Sun|eri su najprostije vi{e}elijske `ivotinje, ima ih oko 5.000 vrsta. Ne samo da nemaju ki~mu, ve} nemaju ni nerve, tkiva, usta i organe. Kolonije sun|era mogu biti ve}e od jednog metra, a imaju sjajnu mo} regeneracije –- ako se jedan sun|er raspar~a, svaki komadi} }e nastaviti nezavisan `ivot. Sun|eri ne plivaju slobodno ve} su uvek pri~vr{}eni za tlo donjim delom. Na gornjem delu nalazi se izlazni otvor - oskulum, dok ulazni otvor predstavljaju mnogobrojne pore. Izme|u pora i oskuluma nalazi se {upljina, ili ceo sistem kanala koji su povezani sa paragastralnom dupljom i donose joj kiseonik i hranljive materije. Sun|er se hrani tako {to filtrira vodu kroz telo i na taj na~in prikuplja bakterije. Postoje tri vrste slo`enosti sun|era: askon (sastoji se od epidermisa –spolja{njeg sloja, sredi{njeg sloja, mezogleje i ameboidnih }elija koje ~ine skelet, i unutra{njeg sloja, hoanocita), sikon (sa znatno debljim sredi{nim slojem i naboranim telesnim zidom) i leukon (sa jo{ ja~e razvijenom mezoglejom, unutar tela komore su povezane kanalima i sve je prekriveno epidermalnim }elijama). Skoro svi sun|eri imaju skelet (mali broj ga nema), koji im daje potporu, i sastoji se od minerala u obliku spikula (igala) od kalcijum karbonata ili silicijum dioksida. Razmno`avaju se polno i bespolno. Bespolno razmno`avanje odvija Dubine

203


se pupljenjem -– pupoljak otpadne sa mati~nog sun|era i nastavlja samostalan `ivot, ali obi~no u neposrednoj blizini, ili slu~ajnim fragmentacijama. Tako nastaju ~itave kolonije. Polno razmno`avanje se odvija tako {to ista jedinka razvija i spermatozoide i jajnu }eliju, po{to su sun|eri hermafroditi. Potom voda raznosi spermatozoide do druge jedinke u kojima se spajaju sa jajnom }elijom, nakon ~ega se razvija larva koja pliva dalje od “majke”, padne na dno i iz nje se razvije nov sun|er. Iako deluju potpuno stati~no, dokazano je da se neke vrste kre}u, do 4 mm dnevno. Nije poznato od kakvog zna~aja bi ovakvo kretanje moglo biti za sam sun|er. Ali ima sun|era koji su na{li na~ina da se kre}u i br`e od ovoga. Kada pupoljak posebne vrste sun|era padne na {koljku u kojoj `ivi pu` ili rak-samac, razvije se interesantna simbioza. Me|utim, de{ava se da sun|er toliko poraste da prosto „proguta“ {koljku. U tom slu~aju rak se iseli iz {koljke i useli u sun|er, 204

Dubine


odnosno u njegove pore koje prilagodi svom telu. Ima zabele`enih slu~ajeva da su sitne {koljke od par centimetara na|ene unutar sun|era od desetak centimetara. Najve}i sun|er pripada vrsti ba~vastog sun|era Xestospongia muta, koji `ivi u tropskim priobalnim vodama. Mo`e da bude visok preko dva metra, i isto toliko {irok. Jo{ jedan interesantan primerak je meso`der iz porodice Cladorhizide koji hvata sitne meku{ce porama koje li~e na ~i~ak-traku i hrani se njima. Na prethodnoj strani: sun|eri naj~e{}e rastu tik uz korale ili na njima Gore: sun|eri se nakon branja stavljaju u izbeljiva~ da bi poprimili lepu bledo-`utu boju Levo: cevasti sun|er, sifon, (Colonial tube sponge, Sphonochalina siphonella) Dole: crni sun|er, ~est u Sredozemnom moru

Dubine

205


NAZIV NA SRPSKOM: morska sasa, anemona (`arnjaci) NAZIV NA ENGLESKOM: Anemone NAZIV NA LATINSKOM: Actiniaria (Cnidaria) GDE @IVI: naj~e{}e tropska i suptropska mora, dubine do tridesetak metara, obi~no na mestima gde su ja~e struje; ima vrsta koje `ive i u hladnim morima ^IME SE HRANI: plankton, sitne ribe i meku{ci OPASNOST PO LJUDE:� pipci ostavljaju opekotine OPIS: veliki broj belih ili ru`i~astih pipaka koji se nji{u na morskoj struji. ^esto `ivi u simbiozi sa ribom-klovnom ili ra~i}em-~ista~em, pa prisustvo jednog ukazuje i na prisustvo drugog

206

Dubine


Anemona ili sasa spada u grupu heksakoralia i vrlo je ~esta u tropskim morima. Ima veoma prostu anatomiju: ima stomak ali nema anus, tako da nesvarenu hranu izbacuje kroz usta. Ima primitivni nervni sistem koji omogu}ava mehani~ke reakcije na stimulacije. Najprepoznatljivije su po pipcima kojih ima od deset do par stotina, a mo`e biti veli~ine od pola cm do skoro 2 m. Posebnom „no`icom“ prika~ene su za ~vrsto tlo, a usta su im okru`ena pipcima koji sadr`e }elije - nematociste sa si}u{nim kesicama sa otrovom i osetljivom minijaturnom “iglicom” (knidocil). Kada se bodlja, tj. povr{ina anemone dodirne, nematocista eksplodira i pomo}u knidocila ubrizga u telo uljeza jak neurotoksin koji parali{e. Uljez se potom pomo}u pipaka prenosi do usta, guta i vari u centralnoj duplji. Levo, na prethodnoj strani: izuzetna sasa (Magnificent anemone, Heteractis magnifica) Skroz gore: zatvorena anemona, obmotana "no`icom", opkoljena je`evima Desno: Mora dalekog istoka obiluju izuzetno velikim brojem vrsta morskih sasa. Na slede}oj strani: anemona iz porodice Discosomatidae zvana "slonovo uvo". Raste do 20 cm

Dubine

207


208

Dubine


Dubine

209


Levo: klovn-tvor u simbiozi sa purpurnom morskom sasom. Klovn sasi privla~i plen i ~isti je od parazita i ostataka hrane. Zauzvrat, ona mu pru`a bezbedan dom. Dole: anemone mogu biti raznih boja, od bele, preko ljubi~aste do jarko crvene

Sase se razmno`avaju polnim putem: jaja{ce se oplodi u stoma~noj duplji i kada se razvije larva, izbacuje se kroz usta; ali i bespolnim: putem pupljenja, deljenja na dva dela ili tako {to se jedan deli} „no`ice“ odvoji i zapo~ne zaseban `ivot. Larva koja nastane polnim razmno`avanjem slobodno pliva dok ne na|e pogodno tlo na koje se zaka~i. Na tom mestu ostaje dok god joj to odgovara. Ako je predator napadne, mo`e da se otka~i i otpliva do nekog drugog mesta gde se nastani. Anemona je najpoznatija po `ivotu u simbiozi, i to sa ribom-klovnom (videti odeljak o ribi-klovnu), ra~i}ima, i ~ak i nekim vrstama jedno}elijskih algi koje `ive u njenim gastrodermalnim }elijama. Anemona ima koristi od kiseonika koji alga stvara fotosintezom, a alge od izlaganja suncu koje im anemona aktivno omogu}ava. 210

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: meduza NAZIV NA ENGLESKOM: Jellyfish NAZIV NA LATINSKOM: Scyphozoa, Cubozoa, Hydrozoa (Cnidaria) GDE @IVI: u svim morima ^IME SE HRANI: plankton, sitni organizmi, ~ak i manje ribe OPASNOST PO LJUDE:� mo`e da ostavi gadne opekotine, a o`iljci mogu biti vidljivi i po nekoliko meseci. Neke vrste meduza sadr`e otrov koji mo`e da ubije ~oveka za par minuta

Dubine

211


Gore: bezopasna meduza iz Crvenog mora, za razliku od meduze irunkandji (desno) ~ije opekotine mogu biti fatalne. Na slede}oj strani: udubljenja u meduzama idealno su skrovi{te za mlade ribe

Na svetu ima preko 1.000 vrsta meduza, od najsi}u{nije karipske, do d`inovske arkti~ke ‚lavovske grive’ (Lion’'s mane jellyfish, Cyanea capillata) ~iji pipci mogu biti dugi i preko 30 m. Pripadaju istoj grupi kao i anemone i korali, zbog opasnih nematocista (videti odeljak o anemonama).

Foto: Wikipedia

Meduze su jedni od najstarijih organizama na planeti koji su postojali davno pre dinosaurusa. Veoma su izdr`ljive i prilagodljive, pa se mogu na}i kako u ledenim tako i u tropskim morima. Meduze su hermafroditi, {to zna~i da se unutar jedne jedinke u tzv. „gonadama“ (polnim `lezdama) razvijaju i jaja{ca i spermatozoidi. Nakon oplodnje meduza kroz usta izbacuje larvu koja slobodno pliva 212

Dubine


dok ne na|e pogodno mesto na dnu na koje se zaka~i. Potom zapo~inje drugu fazu svog `ivota u obliku polipa koji raste i razmno`ava se prostom deobom. Kada sazri, polip na vrhu dobija niz „diskova“ koji rastu, odvajaju se i formiraju u meduze. Najopasnija i najpodmuklija meduza je „irunkandji“, Carukua barnesi koja nastanjuje obale severne Australije. Nazvana je po Aborid`inskom plemenu iz Kairnsa (Australija) a otkrivena je tek 1964. godine. Ona je ro|aka jednako ozlogla{ene „kockaste“ meduze (Cubomedusae) koja je od 1883. godine do sada uzela oko 70 ljudskih `ivota. Me|utim, dok se nakon `arenja kockaste meduze ose}a u`asan bol zbog kog }emo neizostavno potra`iti lekarsku pomo}, nakon `arenja irunkandjija oseti}emo samo blago peckanje koje nas ne}e mnogo uznemiriti. Kada se pojave mnogo ozbiljniji simptomi mo`e ve} biti kasno. Za razliku od kockaste meduze koja dosti`e 3 m du`ine, irunkandji ima tek 2,5 cm i skoro je nemogu}e primetiti ga, a nematociste nema samo na pipcima nego i na klobuku. Jo{ jedan opasan ro|ak meduze koji spada u grupu Physalia (Hydrozoa) je Dubine

213


Dekorativna Chrysaora melanaster u banko{kom akvarijumu Siam Ocean World

portugalski ratnik (Portugese man-of-war, Physalia physalis) koji `ivi na otvorenom moru. Ima duga~ke, kon~aste, plavkaste pipke, a posledica opekotine mo`e biti oticanje limfnih `lezda, ko~enje, ote`ano disanje i prestanak rada srca. Kod obi~nih meduza koje se javljaju u nama bliskim morima, najbitnije je nakon {to nas ope~e odmah odstraniti sitne iglice (knidocile) koji lu~e otrov i nakon {to se odvoje od matice. To je najbolje uraditi trljanjem (peskom ili pe{kirom), a opekotinu nikako ne treba rashla|ivati po{to je otrov svih morskih `ivotinja termolabilan (razgra|uje se na toploti). Za ubla`avanje boli preporu~uje se oblog od sir}eta. Ako nas meduza ope~e u tropskom moru, preporu~ljivo je konsultovati lekara.

214

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: korali (`arnjaci) NAZIV NA ENGLESKOM: Corals NAZIV NA LATINSKOM: Anthozoa (Cnidaria) GDE @IVI: ve}inom tropska mora, ali ima nekih vrsta i u hladnijim morima, mekih korala ima i u polarnim vodama. Pogoduju im mesta sa umerenim strujama koje donose hranljive materije. Pli}e vode, mada su vi|eni i na dubini od preko 3.000 m ^IME SE HRANI: planktoni, meku{ci, ribe OPASNOST PO LJUDE:” korali mogu izazvati gadne opekotine, ne treba ih dirati OPIS: mogu biti najrazli~itijih oblika, boja i veli~ina –- oblik lepeze, plo~e, jelenjih rogova, mozga…. Boje idu od jarko crvene, zelene, purpurne, ljubi~aste do bledih tonova `ute i oker.

Dubine

215


Prethodna strana: lepezasti koral (Fan coral, gorgonian, Subergorgia sp.) Gore: korali rastu u neobi~nim oblicima i dosti`u neverovatne veli~ine Levo: kornja~a jede ko`asti koral (Leather coral, Sarcophyton sp.) Na narednoj strani: lihten{tajnov mehurasti koral (Lichtenstein’'s bubble coral, Physogyra lichtensteini) no}u pru`a polipe a danju ih pokriva mehuri}ima

Ba{ kao i anemone, neki korali imaju pipke sa mno{tvom nematocista, tj. }elija sa kesicom koja sadr`i otrov. Svaka od tih }elija poseduje si}u{nu “iglicu� (knidocil). Kada potencijalni 216

Dubine


plen pri|e stati~nom koralu i dodirne ga, aktivira se mno{tvo nematocista u deli}u sekunde, knidocili se zabodu `rtvi u ko`u i ispuste otrov koji je parali{e. @rtva nema {anse da umakne. Korali se hrane filtriranjem vode, tako da zavise od plena koji “doluta� do njih. Korali spadaju u red Cnidaria kao i anemone i meduze, me|utim, za razliku od njih imaju samo jednu fazu `ivota -– fazu polipa. Stoga su korali nepokretni, tamo gde se zaka~e u po~etku ostaju ceo `ivot. Oni su najbitniji graditelji koralnih grebena. Grebeni rastu tek jedan metar svakih hiljadu godina, {to jasno govori koliko je vremena potrebno za obnovu nakon {to se greben uni{ti. Grebeni se sastoje od `ive i ne`ive materije: `ivu ~ine korali, sun|eri, alge, a ne`ivu naslage kalcijuma koje su zapravo koralni fosili, kao i napu{tene i ogoljene {koljke.

Dubine

217


Korali `ive u simbiozi sa algama (zooxanthellae) sa kojima razmenjuju hranljive materije, pa ih stoga pokriva bledo-zelenkasta ili oker boja. Me|utim, u poslednje vreme sve je vidljiviji proces koji se zove „izbeljivanje korala“ - alge napu{taju korale koji potom poprimaju ~isto belu boju. Bez algi korali ne mogu da opstanu. Jo{ uvek nije potpuno jasno za{to se izbeljivanje doga|a, ali pretpostavlja se da je posledica globalnog zagrevanja –- metabolizam ovakvih organizama je vrlo osetljiv i ne toleri{e ni najmanje promene temperature. Mnoge vrste korala (na pr. Montastraea, Montipora, Platygra, Favia, Favites) mreste se istovremeno. Tokom perioda od 24 sata, svi korali jedne vrste istovremeno ispuste spermu i jaja{ca koja potom plutaju ka povr{ini gde se oplode. Larve, tzv. planule, plutaju morem kao plankton do trideset dana, da bi se potom spustile i zaka~ile za dno.

218

Dubine


Na prethodnoj strani: vatreni koral (Net fire coral, Millepora dichotoma) - ne treba ga dirati jer ostavlja opekotine Gore: "koral-sto" (Table coral, Acropora) raste u obliku okruglog stola sa jednom no`icom. Mo`e imati i par metara u pre~niku Desno: lepezasti koral (Fan coral, gorgonian, Subergorgia sp.)

Planula tada postaje polip koji se razmno`ava deobom i postepeno gradi sopstvenu koloniju. Korali se mreste jednom godi{nje, jednu ili dve no}i nakon punog meseca. Ta~no vreme mre{}enja nije svuda isto: na primer na isto~noj auDubine

219


Levo: "koral-mozak" (Brain coral, Platygyra daedalea) li~i na vanzemaljca Dole: Porites (Lobed pore coral, Porites lobata) mo`e da bude visok do 8 m, raste 9 mm godi{nje i `ivi preko 1.000 godina. Na slici se na njemu vide raznobojni cevasti crvi

stralijskoj obali, na Velikom koralnom grebenu (koji je toliko veliki da se vidi iz svemira), korali se mreste u kasno prole}e ili rano (australijsko) leto, naj~e{}e u novembru. Me|utim, na zapadnoj obali na grebenu Ningalu mre{}enje se odvija u jesen, u martu ili aprilu. Koralni grebeni nisu samo stani{ta korala ve} i mnogih morskih `ivotinja, po~ev od najsitnijih ra~i}a i pu`eva do krupnih ajkula i ra`a, ~iji bi opstanak bez korala bio ugro`en. Korali pru`aju `ivotinjama uto~i{te i hranu, a `ivotinje korale ~iste od parazita, algi koje bi ih bez `ivotinja potpuno obrasle, i daju im neophodne hranljive sastojke (bilo u obliku izmeta ili larvi i sitnih stvorenja). Stoga koralni greben predstavlja idealan primer simbioze. 220

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: pu`evi-gola}i /pu`evi nudibrank/ - pu` golo{kr`njak, kudravac; morski pu`evi sa i bez ku}ice NAZIV NA ENGLESKOM: Nudibranch, flatworms, sea slugs NAZIV NA LATINSKOM: Gastropoda GDE @IVI: u svim morima, najbrojniji i naj`ivopisniji su u tropskim vodama mada ih ima i u polarnim morima ^IME SE HRANI: planktoni, alge, sun|eri, hidre, mogu biti i kanibali. OPASNOST PO LJUDE:” neke vrste mogu biti vrlo otrovne OPIS: veli~ine od par do ~ak pedesetak centimetara. Nudibrank pu`evi imaju jarke boje i {are, kod repa neke vrste imaju “perjanicu” (ceratia). Imaju osetljive pipke sa o~ima na vrhu

Glossodoris atromarginata

Dubine

221


Gastropoda (u bukvalnom prevodu “"stomak-stopalo"”) najbrojnija je u klasi meku{aca (Mollusca), ima oko 90.000 poznatih vrsta. Morski pu`evi vrste Opisthobranchia su meku{ci bez ku}ice. Zapravo imaju ku}icu dok su u fazi larve koja tokom metamorfoze nestaje. Naj`ivopisniji predstavnici vrste su nudibrank pu`evi golo{kr`njaci (Nudibranchia). Naziv poti~e od latinskih re~i nudus –- goli, nagi, i branchia - {krge, a sam naziv mo`e pojasniti vrsta Anthobranchia koja za disanje ne koristi {krge, ve} “perjanicu” na le|ima. Ova si}u{na bi}a pokazuju veoma interesantne navike. Na primer, nudibrank Phyllodesmium longicirra hrani se mekim koralom koji u sebi zadr`i posebnu vrstu planktonskih algi, tzv. zooxanthellae. Pu` guta alge koje ~uva i koristi kao izvor energije, poput baterije. Druge vrste hrane}i se {arenim koralima unose u sebe veliku koli~inu pigmenta kog raspore|uju po ko`i. Na taj na~in se potpuno stapaju s pozadinom. Nudibrank iz porodice Aeolidiodea koji se hrani hidrama unosi u sebe otrovne nematociste i ~uva ih na le|ima radi sopstvene odbrane. 222

Dubine


Na prethodnoj strani: Risbecia tyroni obi~no `ivi u paru Desno: otrovni pu` (Varicose wart slug, Phyllidia varicosa) ispu{ta otrov kad je u opasnosti

Nudibrank je hermafrodit, me|utim nije sposoban za samooplodnju. Nakon parenja koje traje od par sekundi do celog jednog dana, zavisno od vrste, oba partnera pola`u jaja{ca u blizini hrane. Neke ve}e vrste mogu da polo`e i milion jaja{aca. Iz njih se legu si}u{ne larve koje rastu veoma brzo. Neke larve li~e na plankton a neke su minijaturna replika odraslih primeraka. Nudibrank `ivi do godinu dana, mada ima primeraka koji `ive tek dvadesetak dana (Doridella obscura `ivi 26 dana).

Otrovni nudibrank Chromodoris coi

Dubine

223


Lju{ture, tj. {koljke koje sa sobom nose neki meku{ci sa~injene su od sedefaste nakre, me{avine izvesnih proteina i kalcijuma. Nakra se lu~i pomo}u ektoderma, tkiva koje se nalazi tik uz lju{turu. Krv meku{aca je veoma bogata kalcijumom, otud i sposobnost da naprave velike {koljke. Zahvaljuju}i nakri, unutra{njost je glatka pa ne mo`e povrediti meku{ca, a sama {koljka pru`a izuzetnu za{titu od spoljnih uticaja. Nakon {to meku{ac ugine, njegovo nekada{nje stani{te mogu zaposesti drugi stanovnici mora poput rakova, a naslage {koljki su dragocene za izgradnju koralnog grebena. 224

Dubine


Najmanji i najve}i: Gore: Flabellina expotata je veli~ine ljudskog nokta. Ova posebna vrsta nudibranka zvana eolid (aeolid) ima prozirno telo. Levo: Najve}i nudibrank - {panska plesa~ica (Spanish Dancer, Hexabranchus sanguineus). Ovaj primerak ima dvadesetak centimetara. ^esto se vi|a no}u, a kada se kre}e kroz vodu vijugavim pokretima podse}a na plesa~icu flamenka, po kojoj je i dobio ime.

Ve}ina pu`eva sa ku}icom ima i operkulum, poklopac od tvrdog materijala pomo}u kojih mogu da se potpuno zatvore. [koljke imaju i sifon, malu cev na kraju otvora, kroz koju meku{ac mo`e da usisava vodu i izdvaja kiseonik, ali i da uo~i neprijatelja. Tropski pu` iz grupe Conidae izrazito je lepih boja i {ara. Ima izdu`en otvor i veoma mali spiralni deo na vrhu. Postoji ih oko 500 vrsta. Ono {to ih razlikuje od drugih pu`eva je veoma otrovna `aoka koju koriste za hvatanje plena. Otrov parali{e `rtvu u trenutku, a pu` je pomo}u `aoke uvla~i u usta. Kada radoznali ljudi nai|u na ovakvu Dubine

225


Levo: Strombus gigas `ivi u Karipskom moru i mo`e da dosegne 30 cm du`ine. Voli pe{~ano dno i dubinu izme|u 2 i 15 m. Dole: Strombidae sp.

{koljku i posegnu za njom, pu` koristi `aoku kako bi se odbranio. Za vrstu Conus geographus koga domoroci zovu "“pu`-cigareta�", poznato je da nakon uboda ~ovek ima taman toliko vremena da popu{i jednu cigaretu. @aoka mo`e da prodre i kroz rukavice od neoprena, a nakon uboda javlja se veoma jak bol, otok i utrnulost, paraliza plu}a i smrt. Protivotrov ne postoji, ve} se `rtva mora ve{ta~ki odr`avati u `ivotu dok organizam sam ne razgradi otrov. Kada se koristi u medicinske svrhe, njihov otrov je odli~an analgetik, 1.000 puta ja~i od morfijuma koji za razliku od istog ne stvara naviku. Tako|e, lekovi na bazi ovog otrova mogu se koristiti za le~enje alchajmerove, parkinsonove bolesti i epilepsije.

Gore i desno: Cypraeidae sp.

226

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: bivalvia - ostrige, klepavice, dagnje NAZIV NA ENGLESKOM: Oysters, clams, mussels NAZIV NA LATINSKOM: Bivalvia GDE @IVI: u svim morima, obi~no u dubini do dvadesetak metara. Veoma su prilagodljivi `ivotu u skoro nemogu}im uslovima, neke vrste ~ak i u ekstremnim dubinama ^IME SE HRANI: mikroorganizmi OPASNOST PO LJUDE:� ne treba ih dirati (naro~ito ve}e primerke) jer mogu da se naglo zatvore i uklje{te prst OPIS: dva simetri~na dela izme|u kojih je sme{teno telo {koljke. Veli~ina od par cm do 120 cm koliko ima d`inovska klepavica

Velika klepavica (Scaly Giant Clam, Tridacna squamosa)

Dubine

227


Bivalvia (u bukvalnom prevodu „"dve {koljke"“) je {koljka koja se sastoji od dva simetri~na dela (dvokapke lju{ture) povezana „{arkom“ i ligamentom pomo}u koje se otvara i zatvara, dok kapke dr`e dva sna`na mi{i}a zatvara~a. Neke {koljke imaju tzv. bisusne `lezde koje lu~e sluz koja se stvrdne u dodiru sa vodom a slu`i da se privremeno ili trajno pri~vrste za stene. Bivalvia ima srce, krvne sudove i bubrege. Hrani se tako {to filtrira vodu kroz {krge, zadr`avaju}i plankton, alge i druge mikroorganizme koji se potom prenose do usta i vare, a nesvareni delovi izbacuju kao izmet. Ostriga na primer, mo`e da isfiltrira ~ak pet litara vode na sat. Zato je izuzetno bitna za ekosistem. Di{e na {krge, izdvajaju}i kiseonik iz vode i izbacuju}i ugljen dioksid. Bivalvie imaju malo srce sa tri komore koje pumpa bezbojnu krv i tako snabdeva telo kiseonikom. Krv se od toksina pre~i{}ava pomo}u si}u{nih bubrega. [koljke su hermafroditi i mogu promeniti pol vi{e puta tokom `ivotnog veka. Mu`jaci i `enke ne mogu se raspoznati samo na osnovu 228

Dubine


spolja{njeg izgleda. Polni organi - gonade nalaze se pored organa za varenje. Ostrige se, na primer, tokom prvih godinu dana `ivota mreste kao mu`jaci (ispu{taju spermatozoide u vodu). Me|utim, kako rastu, tokom narednih par godina ispu{taju jaja{ca kao `enke. Na mre{}enje ih podsti~e porast temperature vode. Obi~no proces zapo~ne jedna jedinka, koja potom izazove lan~anu reakciju tako da se voda zamuti od miliona jaja{aca i sperme. Jedna `enka ostrige mo`e godi{nje da proizvede do 100 miliona jaja{aca. Ona se oplo|uju vantelesno, u vodi, nakon ~ega se razvija larva koja tra`i zgodno mesto na kom }e se nastaniti - ~esto je to lju{tura druge ostrige. Larve dagnje zovu se glochidia i nakon {to se izlegu `ive u {krgama „majke“ kako bi imale dovoljno kiseonika. Ponekad se ka~e i na {krge riba, a otka~e se kad porastu pa do|e vreme da se spuste na dno i postanu nezavisne. Ostrige mogu da stvaraju bisere, me|utim biser jestivih ostriga nema tr`i{nu vrednost. Prave biserne ostrige su iz porodice Pteriidae, a najve}a je Pinctada maxima, veli~ine oko 20 cm u pre~niku. Proces pravljenja bisera zapo~inje kada u ostrigu upadne zrnce peska ili drugo strano telo koje ona polako obla`e nakrom, sedefastom materijom kojom je pokrivena i unutra{njost {koljke. [koljke su izuzetno cenjena hrana, pre svega zato {to imaju niLevo, na prethodnoj strani: bodljikava ostriga (Orange mouth thorny oyster, Spondylus varius) Desno: krilata ostriga (Common winged oyster, Pteria penguin)

Dubine

229


sku kalori~nu vrednost (dvanaest ostriga ima samo 110 kalorija), a i bogate su cinkom, gvo`|em, kalcijumom i vitaminom A. Prilikom kuvanja {koljke moraju biti `ive (neotvorene). Tradicija ka`e da je ostrige najbolje jesti u mesecima ~ija imena sadr`e slovo r – zbog toga {to se mreste u letnjim mesecima, a tada im je meso vodnjikavo i neukusno. Danas veoma ugro`ena velika klepavica (Giant clam, Tridacna gigas) najve}a je {koljka i mo`e da naraste do 1.20 m. Njena manja ro|aka Tridacna maxima ima oko 30 cm a te{ka je 260 kg. Mo`e da `ivi preko sto godina.

Gore: cik-cak ostriga (Zig-zag oyster, Lopha folium), obrasla mekim koralom

Desno: Pinna sp, lepezasta dagnja, mo`e biti velika i do 45 cm, `ivi u grupi, do pola ukopana u mulj ili pesak. ^esta je u Sredozemnom moru

230

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: glavono{ci, kefalopodi, cefalopode (nautilus, hobotnica, sipa, lignja) NAZIV NA ENGLESKOM: Cephalopods (nautilus, octopus, cuttlefish, squid) NAZIV NA LATINSKOM: Cephalopoda GDE @IVI: u svim morima, na raznim dubinama ^IME SE HRANI: sitnim `ivotinjama i ribama OPASNOST PO LJUDE:� uglavnom bezopasne, mada neke vrste mogu biti otrovne; u australijskim vodama postoje dve vrste hobotnice koje su agresivne OPIS: velika glava iz koje se pru`aju pipci; nautilus ima {koljku u kojoj stalno `ivi; raznih veli~ina, najve}i primerak je d`inovska sipa du`ine do 16 m

Dubine

231


Glavono{ci su najinteligentniji od svih meku{aca. Imaju dobro razvijen nervni sistem i veliki mozak. Odre|eni re`njevi mozga kontroli{u pam}enje i u~enje. O~i su im veoma dobro razvijene i mogu da razlikuju boje. Zahvaljuju}i posebnim }elijama koje su bogate pigmentom (hromatopore), glavono{ci, sa 232

Dubine

Na prethodnoj strani: hobotnica ima veoma dobro razvijeno ~ulo vida Gore: nautilus, savr{enstvo prirode Na slede}oj strani: hobotnice mogu da se odli~no prilagode prostoru i zavuku u najmanje {upljine


izuzetkom nautilusa, mogu da menjaju boju i oblik u deli}u sekunde. To ~ine kada osete da su u opasnosti, ali i tokom udvaranja. Tako|e, kada su u opasnosti, hromatopore se zgr~e i izbace „mastilo“ iz posebne `lezde. Skora{nja istra`ivanja pokazuju da lignje mogu da me|usobno komuniciraju promenom boje i {ara na telu. Kre}u se putem mlazne propulzije, tako {to odre|enu koli~inu vode naglo izbace iz svog „pla{ta“ u suprotnom pravcu od smera kretanja. Pored ovoga, lignje i sipe imaju i dva peraja koja nji{u i koriste za dodatno kretanje, a hobotnice koriste pipke i za hodanje. Hobotnice imaju osam pipaka, dok ih nautilus ima preko devedeset. Svi glavono{ci su meso`deri i grabljivci. Digestivni trakt im se sastoji od tri dela koja kontroli{u sitnjenje hrane i varenje. Glavono{ci su dvopolni, `enka ima jajovod, a mu`jak spermatozoide prenosi u genitalnu poru `enke pomo}u posebnog pipka (hectocotylus). Ve}ina glavono`aca mo`e da se reprodukuje samo jednom. Kod hobotnica mu`jak i `enka provode zajedno ceo `ivotni vek, i ~ak i kada `enka ugine mu`jak ostaje uz nju. Ritual parenja podrazumeva promenu boje tela i posebne pokrete koji li~e na ples. Tako|e, hobotnice su dobri roditelji i brinu se o jaja{cima dok se ne izlegu. Verovatno najinteresantniji pripadnik glavono`aca je nautilus. Ova neobi~na `ivotinja postoji milionima godina u neizmenjenom obliku. Od ostalih glavono`aca razlikuje se po {koljki u kojoj `ivi, velikom broju pipaka pore|anih u dva reda, dva para {krga i devet zuba. Dosti`u veli~inu od 25 cm u pre~niku. Nautilus je jedini glavono`ac sa ku}icom. U mogu}nosti je da se u nju potpuno uvu~e i zatvori se kapkom kog ~ine dva posebno razvijena pipka. [koljka je uvijena i otporna na pritisak ~ak i na dubini Dubine

233


od 800 m. Iznutra, {koljka je podeljena na odeljke u koje se `ivotinja polako povla~i kako raste. Ali i broj odeljaka raste - u prvim danima ima ih tek ~etiri, a docnije mo`e imati i preko trideset. Boja {koljke je savr{eno izbalansirana tako da poma`e nautilusu da ostane gotovo neprime}en: sa gornje strane ima maskirne pruge, tako da kada se gleda iz pravca povr{ine, potpuno se stapa sa dnom. Sa donje strane je bledunjava, {to je stapa sa svetlom povr{inom kada se gleda odozdo. [koljka nautilusa predstavlja savr{enstvo prirode i 234

Dubine


Levo: sipa pomo}u prete}i podignutih pipaka i "“ nakostre{ene" ko`e jasno stavlja do znanja da joj se ne dopada prisustvo uljeza.

idealan primer logaritamske spirale. Nautilus se kre}e tako {to uvla~i vodu u ku}icu i sna`no je izbacuje, a plovnost reguli{e koli~inom vazduha unutar {koljke. U prirodi se retko sre}u zato {to danju `ive na dubini izme|u 600 i 800 m, a samo no}u, kada se hrane ili za vreme parenja, penju se na 200 m. Ima ih samo u tropskim vodama Indijskog i Tihog okeana. Hrane se ra~i}ima, sitnom ribom i meku{cima koje love pipcima. Nautilus je jedini glavono`ac koji mo`e da se reprodukuje vi{e puta u toku `ivota, a mo`e da `ivi i do 20 godina, {to je za ovu familiju izuzetno dugo. Ali verovatno najneobi~niji glavono`ac, bi}e za koje se do skoro verovalo da postoji samo u mitovima je kolosalna lignja. Ovaj Dubine

235


Levo i dole: hobotnice pipke koriste i za "hodanje", a i pravi su majstori mimikrije - mogu da se potpuno stope s pozadinom

d`in sa nau~nim imenom Mesonychoteuthis hamiltoni (porodica Cranchiidae, vrsta Mesonychoteuthis) mo`e da naraste, smatra se, do 14 metara du`ine. To je najve}i poznati meku{ac. Njegova ne{to manja ro|aka je d`inovska lignja (porodica Architeuthidae, vrsta Architeuthis), koja mo`e biti koji metar manja, me|utim dok kolosalna lignja ima du`e telo a kra}e pipke, kod d`inovske je slu~aj obrnut. Tako|e, d`inovska lignja na pipcima ima okrugle sisaljke, dok kolosalna ima veoma o{tre kuke. Njihov najve}i neprijatelj je kit ulje{ura koji se njima hrani, me|utim, nije mu ni malo lako da ih ulovi. Zabele`eni su slu~ajevi kada su ove lignje ~ak uspevale da ih nadja~aju i ubiju, naro~ito mla|e kitove. D`inovska lignja ima bledo-sme|e telo u obliku metka, sa jedne strane nalaze se usta koja li~e na kljun a koja su toliko jaka da mogu da pregrizu ~eli~ni kabl. Ima pet pari pipaka, od kojih je jedan par tanji i du`i od ostalih, a slu`i za hvatanje plena i preno{enje do usta. Malo ispod usta su o~i koje mogu biti ~ak 30 cm u pre~niku. O~i kolosalne lignje su jo{ ve}e, telo joj je robusnije i te`e, a boja tela vi{e ru`i~asta. 236

Dubine


Desno: d`inovska lignja od 8,62 m uhva}ena kod Foklandskih ostrva po~etkom 2006. godine Dole: pore|enje veli~ine autobusa, d`inovske lignje, kita ulje{ure i kolosalne lignje (ilustracija i fotografija BBC)

@enke su ve}e od mu`jaka. Ove lignje nemaju mehur za regulisanje plovnosti kao ribe, ve} su im telesne te~nosti ispunjene amonijum hloridom zbog ~ega ljudima nisu ukusne, za razliku od obi~nih lignji. Ovaj “mehanizam plovnosti� najbolje funkcioni{e u hladnim vodama, pa }e tako lignja koja se na|e u toploj vodi imati pote{ko}a da se vrati u dubine. Dok d`inovska lignja `ivi u suptropskim, umereno hladnim i polarnim vodama severne i ju`ne polulopte, stani{te kolosalne je ograni~eno samo na krajnje ju`nu. Dubine

237


Levo: prikaz mesta na kojima su na|ene d`inovske lignje (ilustracija BBC); dole levo: kolosalna lignja prona|ena 2003. u antarkti~kim vodama

Obe vrste `ive u veoma dubokim vodama (preko 2000 m) i love pomo}u bioluminiscencije jedan od razloga {to se retko vi|aju na povr{ini, a o njima se najvi{e zna zahvaljuju}i nasukanim primercima (smatra se da se nasukavanja de{avaju cikli~no, na svakih 90 godina), ili ostacima koji se prona|u u stomacima kitova ulje{ura (ili o`iljaka od pipaka na kitovoj ko`i). Godine 2003. prona|en je primerak `enke kolosalne lignje du`ine 6 metara u vodama oko Ju`nog pola, a po~etkom 2006. ulovljena je d`inovska lignja od 8,62 m blizu Foklandskih ostrva koja se danas mo`e videti u londonskom prirodnja~kom muzeju. Foto: AP

Jedan od za nauku najzna~ajnijih doga|aja u vezi sa ovom vrstom dogodio se u septembru 2004. godine kada je nau~nik Cunemi Kubodera iz japanskog Narodnog muzeja nauke uspeo da snimi pod vodom d`inovsku lignju nakon {to je postavio mamac sa kamerom na 900 m dubine. Tom prilikom potvr|eno je da su ove lignje vrlo agresivni lovci. Levo: jedna od 556 fotografija koje su snimili japanski nau~nici 2004. godine Levo gore: o`iljci od pipaka d`inovske lignje na ko`i kita

238

Dubine


NAZIV NA SRPSKOM: ljuskari - rak, kozica, jastog, kraba NAZIV NA ENGLESKOM: Crustaceans - shrimp, crab, lobster NAZIV NA LATINSKOM: Crustacea (Arthropoda) GDE @IVI: u svim morima, kako na obali tako i u ekstremnim dubinama ^IME SE HRANI: sva{tojed OPASNOST PO LJUDE:� mo`e da u{tine kle{tima OPIS: telo prekriveno spoljnim skeletom, zglavkasti ekstremiteti, pipci, kle{ta; najrazli~itijih boja i veli~ina

Dubine

239


Na prethodnoj strani: rak samac ili rak plja~ka{ (Hermit crab, Diogenidae sp.) Gore: d`inovska pauk-kraba (Giant spider crab, Macrocheira kaempferi), sa preko metar u pre~niku, prili~no neistra`ena vrsta jer `ivi u veoma dubokim vodama

Rakovi su „insekti mora“ a pripadaju klasi zglavkara - Arthropoda. Svima je zajedni~ko telo prekriveno spoljnim skeletom (egzoskeletom) sa zglavcima koji spajaju svaki segment, tj. glavu, grudi, stomak i ekstremitete. Zahvaljuju}i egzoskeletu, zglavkari su za{ti}eni od povreda i donekle i predatora. Me|utim, kako im je spolja{ni omota~ ~vrst, kada ga prerastu moraju da ga promene. Svako presvla~enje artropode koriste da modifikuju svoje telo, tako da u trenutku kada `ivotinja dobije novo „odelo“, izgleda dosta druga~ije nego sa starim. 240

Dubine


Rakovi imaju slo`en nervni sistem i mozak, vaskularni sistem i srce, a mi{i}i su im pri~vr{}eni za unutra{nju povr{inu skeleta. Di{u na {krge, a pomo}u posebnih lopatica, tzv. skapognatita, proteruju vodu kroz {krge kako bi telo dobilo dovoljno kiseonika. O~i im mogu biti pokretne, a estremiteti mogu da se pomeraju u svim pravcima. Najkarakteristi~nije obele`je rakova su kle{ta kojima se vrlo spretno i precizno slu`e, iako na prvi pogled deluju glomazno i nezgrapno.

Gore: plavo-bele kozice (Stenopodidae sp.) Dole: prugaste kozice (Banded boxer shrimp, Stenopus hipidus)

Rakovi opstaju u najrazli~itijim ekosistemima i sva{tojedi su, zahvaljuju}i ~emu su rasprostranjeni u svim morima sveta. Tako|e, kod rakova postoji interesantna pojava zvana autotomija: u slu~aju da izgubi ekstremitet, `ivotinja ima sposobnost da ga regeneri{e. Polovi kod rakova su odvojeni, a razvoj mladunaca nakon polaganja jaja{aca prolazi kroz nekoliko faza larve. Dubine

241


Lepi primeri simbioze: Gore - pegava kraba koja `ivi u koralu porites. Desno: patuljasti jastog Allogalathea elegans `ivi kod no`ica morskog krina. Duga~ak je svega 2 cm a prva dva para nogu duga su mu koliko i telo. Boju tela prilago|ava morskom krinu - ovaj na slici je crno-beli ba{ kao i njegov doma}in. Mu`jaci su manji od `enki. @ivi u Indijskom i Tihom okeanu.

242

Dubine


Dubine

243


Ve}ina rakova na koralnim grebenima tropskih mora su dekapodi („desetonogi“), od ~ega ~etiri para koriste za hodanje, a prednji par je razvijeniji i kod mnogih vrsta zavr{ava se kle{tima. Gore i gore levo: rak samac ili rak plja~ka{ (Hermit crab, Diogenidae sp.) `ivi u {koljki koju povremeno mora da promeni jer je preraste Dole: karipski jastozi kriju se ispod korala (Lobster, Panulirus sp.)

244

Dubine


Rakovi koji se naj~e{}e sre}u na zaronima u tropskim morima su jastozi, rakovi-samci i mali ~ista~i. Jastozi se razlikuju od drugih rakova po tome {to nemaju kle{ta. Imaju duga~ke pipke koje ~esto trljaju jedan o drugi i pritom proizvode pucketave zvuke. ^esto `ive u grupama, pa se ispod stena ili korala mo`e videti cela porodica. Ponekad se mo`e videti veliki broj jastoga koji idu u koloni ka mestu gde se mreste. Rak-samac tra`i napu{tenu {koljku u koju se zavu~e i nosi je svuda sa sobom. Njegovo telo je prilago|eno ovakvom na~inu `ivota, pa su mu zadnja dva para nogu znatno manja od ostalih, a stomak mu je mekan. Problem nastaje kada rak preraste {koljku, tada mora {to pre da potra`i novu, {to nije uvek lako. ^esto za jednu {koljku postoji vi{e pretendenata, pa do nje mo`e sti}i samo najbr`i i najja~i. Mali rakovi ~ista~i (Hippolytidae sp.), ~esto se mogu na}i pored stani{ta murina sa kojima `ive u simbiozi. Rak ~isti usta murine od ostataka hrane, skida parazite sa njene ko`e i {krga, i za uzvrat ima dovoljno hrane, {to od ostataka, {to od vrlo hranljive sluzi kojom je pokriveno murinino telo. Sli~ne navike imaju i kozice Stenopodidae sp. Gore: si}u{na kozica-~ista~ koja jedva da prema{uje 1 cm `ivi u simbiozi sa morskom sasom Desno: rak samac koji `ivi na obali i njegovo stani{te

Dubine

245


NAZIV NA SRPSKOM: ehinodermate (bodljoko{ci) - morska zvezda, krastavac, je`, /kruna od trnja/, morski krin NAZIV NA ENGLESKOM: Echinoderms (sea star, starfish, sea urchin, brittle star, sea cucumber, feather star, crown of thorns) NAZIV NA LATINSKOM: Echinodermata GDE @IVI: sva mora, uglavnom plitke vode, mada, na primer, morski krastavci mogu da `ive na izuzetno velikim dubinama ^IME SE HRANI: plankton, meku{ci, ribe, otpaci, korali OPASNOST PO LJUDE:� mogu biti otrovni. Je`evi i kruna od trnja ostavljaju i ubodne rane, neki morski krastavci ispu{taju otrovne niti koje izazivaju iritaciju ko`e OPIS: sve ih karakteri{e petougaoni oblik i radijalna simetrija, zvezde imaju po pet kraka, kruna od trnja 12-19, morski krinovi imaju krake u obliku pera. Morski krastavci imaju izdu`eno valjkasto telo sa simetri~nim pipcima na ustima

246

Dubine


Na prethodnoj strani: plava morska zvezda (Blue sea star, Linckia laevigata) Desno: Choriaster grandulatus, raste do 30 cm u pre~niku Desno ni`e: jasti~asta zvezda (Cushion star, Oreastedidae sp.) - tokom evolucije kraci su joj se spojili sa telom

U porodicu ehinodermata spadaju morske zvezde (Asteroidea), morski krastavci (Holoturoidea), je`evi (Echinoidea) i morski krinovi (Crinoidea). Ve}ina ih `ivi na dnu u plitkim vodama. Za sve je karakteristi~an petougaoni oblik sa ustima u centru. Unutra{nji skelet je od kalcijuma i obi~no je bodljikav (latinska slo`enica echinoderm ozna~ava bodljikavu ko`u). Bodljoko{ci su bili potpuno razvijeni jo{ pre 600 miliona godina (u kambrijumu), a glavna osobina im je radijalna simetrija -– karakteristika organizama koji nemaju levu i desnu stranu nego su okruglasti, a kada im se kroz centar povu~e zami{ljena linija, obe strane su simetri~ne kao da se odra`avaju u ogledalu. Ovo se najbolje vidi na skeletu morskog je`a. Morske zvezde su bitne za ekosistem jer se, osim {koljkama i pu`evima, hrane i otpacima i trulom materijom. Hrane se tako {to izbace `eludac na plen i po~nu da ga vare izvan sopstvenog tela. Ve}ina morskih zvezda ima mali centralni deo na ~ijoj jednoj strani su usta a drugoj anus. Iz centra se pru`a pet tankih ekstremiteta, a kod nekih vrsta, na primer jastu~astih zvezda, oni su se spojili sa centrom tako da je ostalo puna~ko petougaono telo. Kraci morskih zvezda su mnogo korisniji i ja~i nego {to deluje na prvi pogled -– zahvaljuju}i njima ova `ivotinja mo`e da otvori {koljke, {to nije nimalo lako. Dubine

247


Gore: crvena morska zvezda Linckia sp. udobno zavaljena u "fotelju" od stena. Dole: kruna od trnja (Crown of thorns, Acanthaster planci)

248

Dubine

Posebna vrsta zvezda su zmija~e (Ophiuroidea) koje imaju mali centralni disk i duge, zmijolike, mnogo pokretljivije krake. U Belom moru na severu Rusije `ivi vrsta zvezde po imenu “Gorgonina glava� (Ophiuroidea gorgonacephalus) sa veoma dugim, vijugavim pipcima.


„Kruna od trnja“ (Crown of thorns, Acanthaster planci) prelepa je zvezda obrasla trnjem kojim se brani od predatora. @ivi u tropskim vodama Crvenog mora, Indijskog i Tihog okeana. Ima do 40 cm u pre~niku i 12-19 kraka. Ako je kojim nesre}nim slu~ajem nagazimo, ova zvezda }e nam zariti trnje duboko u meso nakon ~ega se javlja bolan otok, vrtoglavica i povra}anje. Kruna od trnja ima svoju mra~nu stranu - ona je notorni uni{tava~ korala. Hrani se tako {to se popne na koral i iz stomaka izbaci digestivne enzime koji koral pretvaraju u ka{u. Potom ga bukvalno posr~e. Hrani se samo no}u, veoma je izdr`ljiva i bez hrane mo`e da opstane preko {est meseci. Od 1970. godine njihov broj je znatno porastao {to je doprinelo masovnom uni{tenju korala, naro~ito na australijskom Velikom koralnom grebenu. Samo jedna kruna od trnja mo`e godi{nje da opusto{i 13 m² korala. Me|u malobrojnim `ivotinjama koje se usude da je napadnu je kozica Charonia tritonis, dok se neke ribe hrane njenim larvama pa tako donekle uti~u na smanjenje broja ovih destruktivnih zvezda. Morski krastavci `ive u plitkim vodama i mogu dosti}i du`inu i preko jednog metra. Skelet im je redukovan, ali imaju u telesnom zidu sitna kre~nja~ka zrnca. Imaju pipke kojima “pre~e{ljavaju” dno ili hvataju sitne ~estice koje plutaju. Mnogi se hrane tako {to gutaju pesak, vare materije koje je mogu}e svariti, i na drugom kraju izbacuju pre~i{}en pesak. Krastavci tropske vrste Bohadschia kada osete da su Desno: zelenkasti morski krastavac (Greenish sea cucumber, Stichopus chloronotus) duga~ak oko 30 cm, na ustima sa donje strane ima 20 pipaka

Dubine

249


Desno: grefeov morski krastavac (Graeffe's sea cucumber, Bohadschia graeffei) raste do 50 cm Dole: morski je` Diadema setosum

u opasnosti iz anusa ispu{taju veoma lepljive bele niti koje kod ljudi izazivaju ozbiljnu iritaciju ko`e. Ponekad krastavci `ive u simbiozi sa sitnim ribama, krabama ili crvima kojima pru`aju bezbedan dom, dok ih oni zauzvrat ~iste od parazita. U nekim zemljama morski krastavci se koriste za ljudsku ishranu, zbog ~ega su pojedine vrste veoma ugro`ene. Morski je`evi imaju petougaoni skelet na kome su jasno raspore|ene skeletne plo~e u 10 parnih nizova koje su ~vrsto povezane i sa~injavaju solidan oklop. Usta su na donjoj strani a anus na le|ima, mada kod nekih vrsta i usta i anus mogu biti na gornjoj strani. Hrane se algama, sun|erima i polipima korala. Ono {to ih izdvaja od drugih ehinodermata jesu veoma duge bodlje koje kod nekih vrsta (na pr. Asthenosoma sp.) mogu biti vrlo otrovne. Me|utim, za sitne rakove, ribe i {koljke ove bodlje su idealno stani{te. Sitni ra~i} Periclimenes colemani `ivi u paru me|u bodljama je`a Asthenosoma varium, kao i ribica Siphamia unicolor (“je`eva riba-kardinal�, urchin cardinalfish). Dok ove dve vrste u je`u nalaze samo za{titu, pu` Luetzenia asthenosomae je pravi parazit 250

Dubine


–- hrani se je`evim mekim tkivom. Morski krinovi (Feather stars, Crinoid sp.) su najprimitivnije ehinodermate. Nisu se menjali 400 miliona godina, i u svojim po~ecima bili su najdominantnije morske `ivotinje. Imaju izme|u 5 i 200 pipaka nalik na perca koji se {ire iz malog centralnog dela na kom su usta. Dr`e se za ~vrsto tlo i dok perca danju uglavnom dr`e skupljena, no}u ih pru`aju kako bi prosejavali vodu u potrazi za planktonom. Tako|e mogu da se kre}u pomo}u sitnih no`ica (tzv. cirri), pa }e se no}u popeti na ivice korala (naj~e{}e gorgonije, lepezastog korala), gde imaju najbolji pristup vodi bogatoj planktonom. Iako izgledaju veoma pitomo i dekorativno, krinove ne treba dirati jer neki lu~e otrovnu sluz (na pr. Comatella nigra). Gore: morski krin Comatella maculata Desno: morski krin Oligometra serrapina

Dubine

251


NAZIV NA SRPSKOM: /morski cevasti crvi/ (na Jadranu: cevasti mnogo~etina{) NAZIV NA ENGLESKOM: Tube worms, fan worms NAZIV NA LATINSKOM: Annelidae GDE @IVI: u cev~ici ukopanoj u koral ili stenu, ima ih u svim morima, kako u plitkim tako i u dubokim vodama, uspevaju ~ak i u nemogu}im uslovima na ekstremnim dubinama ^IME SE HRANI: sitni organizmi koje filtrira iz vode, od bakterija do malih `ivotinja OPASNOST PO LJUDE:” bezopasni OPIS: „li~i na lepezu ili perjanicu“ koja viri iz cev~ice u koju se brzo povla~i na prvi nagove{taj opasnosti. Crvi „"bo`i}na jelka"“ imaju lepezaste karneri}e i mogu biti najrazli~itijih boja

252

Dubine


Na prethodnoj strani: cevasti crvi sa spiralnom cev~icom Serpulidae sp. Gore i desno: crv "bo`i}no drvce" (Christmas tree worm, Spirobranchus giganteus)

Cevasti crvi su ime dobili po cev~ici u kojoj kriju ve}i deo svog tela. Cev~ica se sastoji uglavnom od kalcijuma, mada kako crv raste, u nju ugra|uje i razne sedimente koje nalazi oko sebe. U njoj se krije vre}asti deo koji je zapravo stomak, a hranom ga napajaju lepezasti pipci koji vire iz cev~ice i filtriraju vodu tra`e}i sitne organizme. „Lepeza“ se koriDubine

253


Gore i desno: Sabella pavonina. Najvi{e joj pogoduju mesta na kojima ima ja~ih struja koje joj donose hranljive materije.

sti kako za ishranu tako i za disanje, a svaki pipak je prekriven osetljivim dla~icama (cilia). Kada se crv potpuno povu~e u cev~icu, zatvori je operkulumom, posebnim poklopcem. Cevasti crvi su odvojenog pola, ali je mu`jake od `enki mogu}e raspoznati tek kada se crv izu~e iz cev~ice. U stomaku crva razvijaju se ili jaja{ce (`uto-narand`aste boje) ili spermatozoidi –(svetlo-be` boje). U zavisnosti od temperature vode, mese~evih mena ili u vreme kada su dani du`i pa ima vi{e svetlosti, crvi ispu{taju jaja{ca 254

Dubine


i spermatozoide, dolazi do oplo|enja u vodi nakon ~ega nastaje larva koja pliva i hrani se kao plankton. Kada malo porastu i po~nu da li~e na crva, larve tra`e pogodno mesto na kome grade cev. Tada po~inje njihova stati~na faza `ivota. Rastu tako {to dodaju deo po deo kako na svoje telo, tako i na cev. Odmah ispod lepezastih pipaka, crv ima posebne `lezde koje sakupljaju kalcijum iz vode i me{aju ga sa posebnom sluzi, da bi se ta sme{a zalepila na kraj cevi. Neke vrste crva mogu da grade ~ak do 1 cm cevi mese~no. Isti metod se koristi za popravku polomljenih cev~ica. Ribe su naj~e{}i neprijatelji cevastih crva, ali da bi uspele da odgrizu lepezaste pipke moraju biti veoma brze. Crv se pomo}u jakih mi{i}a uvla~i u cev munjevitom brzinom, a dovoljno je da samo senka pro|e iznad njega, po{to su mu pipci osetljivi na svetlost. Cevasti crvi `ive u svim morima i veoma su prilagodljivi. Mnoge vrste su se nastanile daleko od svojih originalnih stani{ta zahvaljuju}i balasnim vodama (vode koje veliki brodovi uzimaju radi balasta u jednoj luci i ispu{taju u drugoj, ~esto na suprotnoj strani planete). O `ivotu ove vrste u esktremnim dubinama vi{e u slede}em poglavlju.

Crv "bo`i}no drvce" se polako uvla~i i zatvara operkulumom

Dubine

255


NEOBI^NA BI]A IZ MRA^NIH DUBINA Sve fotografije iz ovog poglavlja: CoML

Male podmornice pomo}u kojih se za potrebe Popisa istra`uju velike dubine

256

Dubine


Projekat "“Popis morskog `ivota”" (Census of Marine Life - CoML) pokrenut je 2000. godine zahvaljuju}i sponzorstvu raznih nau~nih vladinih organizacija i Ujedinjenih nacija sa ciljem da otkrije, istra`i i objasni brojne morske vrste pomo}u savremene tehnologije, satelita, podmornica, laboratorija, vrhunskih stru~njaka i globalne nau~ne saradnje. U ovom projektu u~estvuje oko 2.000 istra`iva~a iz 80 zemalja. Do 2010. godine vo|e ovog projekta bi trebalo da objave rezultate o svemu {to je `ivelo, `ivi i {to }e `iveti u svim okeanima sveta. Popis” je uspeo da opi{e preko 78.000 do sada nepoznatih bi}a, a samo u 2006. godini organizovao je 19 velikih okeanskih ekspedicija. Napravljena je analiza DNK za preko 4.000 vrsta, uklju~uju}i 2.000 vrsta riba. Zahvaljuju}i ovom izuzetnom nau~nom poduhvatu otkrivena su bi}a koja `ive u ekstremnim uslovima –- izuzetno velikim dubinama, veoma hladnim vodama ili obrnuto –- u ekstremno toplim. Tako su na Dole levo: podvodni gejziri prvi put su otkriveni 1977. godine kod Galapagosa. Nalaze se u podvodnim vulkanskim masivima u velikim dubinama i interesantni su pre svega zbog `ivotinja koje uspevaju u veoma neobi~nim uslovima i `ive u simbiozi sa mikroorganizmima koji koriste hemijsku energiju gejzira za proizvodnju organske materije. Ovo senzacionalno otkri}e ukazuje na ~injenicu da bi na ovaj na~in `ivot mogao postojati i u svemiru. Dole desno: prikaz nastanka podvodnog gejzira

Dubine

257


3.000 metara dubine u Atlantskom okeanu u Ekvatorijalnom pojasu otkrivene vrste ra~i}a, crva, {koljki i drugih sitnih `ivotinja koje `ive u blizini podvodnih gejzira ~ija je temperatura neverovatnih 407˚˚˚C na kojoj bi se lako istopilo olovo. Malo dalje od gejzira temperatura vode je samo 2˚˚˚C. Nau~nici poku{avaju da istra`e na koji na~in ove `ivotinje toleri{u tako drasti~ne temperaturne razlike kao i visoku koncentraciju te{kih metala koji izlaze iz gejzira. Sami gejziri nastaju kada se tektonske plo~e na dnu okeana pomere i udalje jedna od druge. Tada dolazi do erupcije lave koja obrazuje ~itave planinske vence, okeanske grebene. Morska voda ulazi u grebene kroz pukotine gde nailazi na u`arene stene sa magmom. Metali i sumpor iz stena rastvaraju se i prave hidrotermalnu te~nost koja se potom iz dubina zemlje vra}a na morsko dno oboga}ena sulfidima, 258

Dubine


metanom, manganom i metalima. Kada ova vrela te~nost do|e u dodir sa ledenom morskom vodom, metali i sulfidi izazivaju reakciju koja li~i na gust crni dim. Sve ove ~estice talo`e se na morskom dnu grade}i stubove, "“ dimnjake”" gejzira koji mogu dosti}i i 40 metara visine. Za razliku od podvodnih gejzira gde temperatura dosti`e neverovatne razmere, postoje i “ledeni izvori” koji su otkriveni tek 1984. godine Na prethodnoj strani: nova vrsta meduze otkrivena 2002. kod kanadske obale Arktika Desno: ledeni crv Hesiocaeca methanicola Dole: kitove kosti obrasle bakterijama

u zalivu Monterej u Kaliforniji. To su mesta u velikim dubinama, izme|u 400 i 8.000 metara, na kojima se susre}u podvodne tektonske plo~e i podvla~e jedna ispod druge, prave}i tako okeanske brazde. Ovde je uo~ena pojava ledenih izvora sa visokom koncentracijom metana organskog porekla (koji nastaje usled raspadanja organskih materija i mikrobiolo{ke aktivnosti) kao i sulfata. Upravo ova dva elementa igraju veliku ulogu u opstanku visoko produktivnih Dubine

259


zajednica. U ovakvim uslovima veoma dobro uspevaju {koljke bivalvie i cevasti crvi koji pre`ivljavaju zahvaljuju}i simbioti~kim bakterijama koje energiju crpe iz hemikalija sa dna kao {to fitoplankton na povr{ini crpi energiju iz sun~eve svetlosti. Nedavno je u ovakvom okru`enju u Meksi~kom zalivu na dubini od oko 500 m otkrivena do sada nepoznata `ivotinjska vrsta. Nazvana je “ledeni crv�, Hesiocaeca methanicola. @ivi u rupama koje izdubi u sedimentima na dnu, a nau~nici jo{ uvek istra`uju ~ime se hrani. Sli~ne `ivotinje koje se susre}u kod podvodnih gejzira i ledenih izvora nalaze se i na potonulim kitovim kostima. Kada kit ugine, njegov le{ tone i nosi hranljive materije do dna okeana. Kako su ekstremne morske dubine siTri faze ogoljavanja le{ine kita roma{ne hranljivim materijama, le{ kita predstavlja neprocenjivo bogatstvo. Jedan jedini kitov le{ daje oko 160 tona organske materije koja se konzumira u tri faze: prvi na scenu stupaju le{inari koji se hrane mekim tkivom {to traje od par meseci do par godina, zavisno od veli~ine kita. Izme|u ostalih, njim se goste zmijuljice, neke vrste jastoga, litodidne krabe i ajkule iz roda Somniosus. Nakon njih dolaze crvi, sitni ljuskari i {koljke. Oni se hrane organskom materijom u samoj kitovoj kosti i okolnim sedimentima. Osim organske materije, i sulfidi koji po~inju da cure iz kosti predstavljaju izvor hrane. Njima se hrane bakterije, kao i ko{tanom sr`i. Na kraju dolaze hemosinteti~ke bakterije koje imaju tu sposobnost da od hemikalija proizvedu organske materije. One su same po sebi bitan izvor hrane, a tako|e `ive i u simbiozi sa drugim 260

Dubine


Odozgore, s leva na desno: neidentifikovani sun|er iz arkti~kih dubina; Phronema, veli~ine tek 2 cm; Gymnosome - pu` gola} koji se hrani {koljkama. Ima pipke na glavi kojima zgrabi plen i izvla~i meso testerastim zubima. Mo`e narasti do 20 mm; prelepi crv Osedax koji se hrani kitovom kosti, prvi put otkriven u zalivu Monterej u Kaliforniji 2002. godine na dubini od 2.800 m dok se hranio le{inom sivog kita; Hyppopodius hippopus - raste do 1,5 cm; Rhabdosoma brevicaudatum - "morska buva"; Kiwa hirsuta, kraba-Jeti, nova vrsta prona|ena kod Uskr{njeg ostrva; Cavolinia unicata - krilati pu` veli~ine 10 mm. Lu~i lepljive mehuri}e na koje se lepi hrana koju potom proguta; Leptocephalus - larva jegulje prozirnog tela, raste do 30 cm du`ine; Aphyonus gelatinosus, riba iz dubina prekrivena `elatinastim slojem, vi|ena je do sada samo dva puta; Physonect siphonophore pripadnik vrste Marrus podse}a na svemirski brod

`ivotinjama koje pre`ivljavaju zahvaljuju}i bakterijama koje `ive u njihovim telesnim {upljinama. Kitove kosti, dakle, osnov su izuzetno bogatog ekosistema u velikim morskim dubinama koji opstaje decenijama, ponekad i ~itav jedan vek. Nau~nici su na samo jednom skeletu uspeli da izbroje preko 40.000 `ivotinja. Dubine

261


Projekti “Popisa” su brojni i uspe{ni. U Ju`nom okeanu na otvorenom moru otkriven je `ivot na 700 metara ispod leda. U moru Sargaso na dubini od 5 km otkrivena je kolonija od preko 500 vrsta zooplanktona, od kojih su 12 do sada bile nepoznate. U Koralnom moru prona|en je ra~i} za kog se verovalo da je izumro -– maleni Neoglyphea neocaledonica dobio je ime “ra~i} iz doba jure”. U samo jednom litru morske vode, nau~nici su otkrili oko 20.000 vrsta mikroba, iz uzoraka iz Atlantskog i Tihog okeana, uklju~uju}i i grotao u Tihom okeanu na dubini od 1.500 metara. Na osnovu toga zaklju~eno je da u okeanima `ivi Gore: cevasti crvi koji `ive na neverovatnim dubinama Desno: ra~i} iz doba jure Neoglyphea neocaledonica, za koga se verovalo da je izumro pre 50 miliona godina

262

Dubine


Gore: meduza iz porodice Crossota, prona|ena u dubinama Arktika kod Kanade Desno: Arnoov kljunasti kit (Arnoux's beaked whale, Ziphidae sp), devetometra{ koji se hrani u velikim dubinama

izme|u 5 i 10 miliona bakterija. Pored si}u{nih bi}a iz velikih dubina, nau~nici su otkrili i velikog jastoga Palinurus barbarae kod Madagaskara te`ine 1,8 kg koji je najverovatnije najve}i jastog na svetu. Telo (ne uklju~uju}i pipke) mu je du`ine pola metra. U blizini Uskr{njeg ostrva otkrivena vrsta vrlo neobi~ne krabe ~ija je familija nazvana Kiwaidae, po poline`anskoj boginji-{koljki Kiwa. Kiwa hirsuta ima ekstremitete i pipke obrasle “krznom” pa je dobila i popularno ime “kraba-Jeti”. Osim otkrivanja, istra`ivanja i opisivanja novih vrsta, nau~nici se u okviru ovog programa bave i pra}enjem kretanja vrsta. Tako je pomo}u satelita otkrivena migraciona putanja male morske ptice koja Dubine

263


Nau~nici CoML uzimaju uzorke leda na krajnjem severu Kanade

prelazi 70.000 km u potrazi za hranom iznad Tihog okeana, od Novog Zelanda do Polinezije, sve do Japana, Aljaske i Kalifornije i nazad, i sve to za samo 200 dana. Ova ptica dnevno pre|e oko 350 km. Sredinom 2006. pra}eno je jato od 2.600 lososa koje je napustilo reke i uputilo se u Tihi okean. Pomo}u malih zvu~nih oda{ilja~a otkriveno je da njihova migraciona putanja iznosi preko 2.000 km –- od Kalifornije preko Kanade do Aljaske. Istra`ivanja “Popisa� pokazala su izuzetno nagli pad broja vrsta koje ljudi koriste za ishranu i potvrdila bojazan da je 90% stani{ta za ~oveka bitnih vrsta ogoljeno. Tako|e, potvr|eno je da je uni{teno 65% morskih trava kao i da je kvalitet vode pogor{an od 10 do 1.000 puta. Ipak, na mestima gde su primenjivani principi konzervacije tokom 264

Dubine


poslednjih 20 godina vidan je boljitak, {to uliva nadu. Otkriveno je i da u 70% svetskih okeana nema ajkula, tj. da one ne `ive u dubinama ispod 3.000 metara, ve} da ih ima uglavnom u dubini do 1.500 m. Koriste}i savremene sonare, nau~nici su otkrili da i u moru postoje "jutarnji {picevi". Svakoga dana `ivotinje migriraju vertikalno kako bi se hranile, a uve~e se vra}aju u dublje vode gde spavaju. Ovim metodom otkrivena je dnevna migracija u visini od 400 m, izme|u mezopelagi~ne i povr{inske zone. Programi poput “Popisa” izuzetno su bitni u eri masovnog uni{tenja mora i vrsta, jer, kao {to je rekao Ron O'’Dor, jedan od nau~nika programa, “"zajedno mo`emo sagledati ~uda okeana i podsta}i svet da ih sa~uva i pove}a”." Gore: mehani~ka ruka na maloj podmornici pomo}u koje se snima `ivot na 3.000 m dubine Dole: nau~nici Popisa u~estvovali su u ekspediciji istra`ivanja podru~ja epicentra razaraju}eg zemljotresa koji je zadesio Indoneziju 2004. godine, i tom prilikom fotografisali pukotine na dubini od 4.500 m

Dubine

265


Zibeovo ronila~ko odelo na gr~kom ostrvu Simi koje su koristili lovci na sun|ere, danas je samo eksponat i turisti~ka atrakcija

266

Dubine


RONILAC - NAJMLA\A MORSKA VRSTA Morske dubine su od davnina privla~ile ~oveka. Kako je relativno skoro otkriveno da neke vrste majmuna rone po plitkim lagunama kako bi do{li do hrane, nije neverovatno da je i pra~ovek dolazio na istu ideju. Najstariji nama poznati ronilac ima preko 5.000 godina –- mumificirani ostaci na{eg pretka iz ^ilea kog su arheolozi prona{li pored ribljih kostiju i {koljki, naro~ito njegovo modifikovano uho govore da je ovaj ~ovek najverovatnije provodio dosta vremena pod vodom. ^oveka su dubine privla~ile i iz radoznalosti a ne samo iz koristi: Aleksandar Veliki koristio je navodno 332. godine p.n.e. stakleno zvono kako bi se spustio na dno mora, i to ne da bi {pijunirao neprijateljsku flotilu, ve} da bi posmatrao morske `ivotinje. Homer u Ilijadi pominje ratnike-ronioce u Trojanskom ratu oko 1250.

Dubine

267


Levo i na prethodnoj strani: crte`i na kojima je prikazan Aleksandar Makedonski kako istra`uje morsko dno

godine p.n.e. U 1. veku p.n.e. u Gr~koj su postojali zakoni kojima se ure|ivao lov na podvodno blago. Godine 1500. Leonardo da Vin~i pravi nacrte ma{inerije pomo}u koje se mo`e disati pod vodom. Godine 1691. engleski astronom Edmund Hejli napravio je zvono sa sistemom za napajanje vazduhom povezano crevom sa povr{inom, a 1840. Avgustus Zibe, “otac ronjenja” pravi ronila~ki skafander sa te{kom okruglom kacigom. Godine 1893. francuz Luj Butan pravi prvu podvodnu kameru, 1933. francuz Luj de Korilje pravi prva gumena peraja da bi 1942. opet francuzi @ak Kusto i Emil Ganjan napravili i testirali prvu revolucionarnu SCUBA opremu (SCUBA je skra}enica za “self contained unterwater breathing apparatus” –- nezavisna podvodna naprava za disanje). Godine 1953. Dr. Hju Bradner pravi prvo neoprensko odelo za mornaricu SAD, i kako ~ovek polako osvaja dubine, po~inje trka ko }e oti}i dublje i ostati du`e... Godine 1993. Italijan Umberto Pelicari (Umberto Pelizzari) postavlja rekord u ronjenju na dah zaroniv{i na 123 metara i od tada do sada traje neprekidna borba ko }e biti bolji. Danas u kategoriji apnee (slobodnog ronjenja, ronjenja “na dah”) “no limits” rekord dr`e Austrijanac Herbert Ni~ (Herbert Nitsch) sa 183 metara i Tanja Striter (Tanya Streeter) iz SAD sa 160 m. U dinami~koj apnei apsolutni rekorderi su Nemac Tom Zitas (Tom Sietas) sa 223 m i Natalija Mol~anova (Natalia Molchanova) iz Rusije sa 200 m. Mol~anova dr`i rekort i u stati~noj apnei - ona mo`e dah da zadr`i 7,30 minuta, dok je kod mu{karaca juna 2009. godine rekord postavio Francuz Stefan Misfud (Stephane Misfud) koji mo`e da ne di{e ~itavih 11 minuta i 35 sekundi. 268

Dubine


Pored svega ovoga, istorija ronjenja prepuna je neobi~nih izuma, od slamke pomo}u koje se disalo u pli}aku, do raznih buradi i skalamerija koje su se spu{tale na dno i davale roniocima nekoliko dodatnih udaha, a neretko su izumitelji zavr{avali `ivot u dubinama, u svojim nesavr{enim pronalacima. Moderni izumi i mogu}nost spu{tanja na ve}e dubine doneli su nov problem: dekompresionu bolest. Desno: Umberto Pelicari je verovatno najpoznatiji apnea{, pored @aka Majola, poznatog i zahvaljuju}i filmu Veliko plavetnilo. Majol, koji je verovao da bi ~ovek uz dovoljno ve`be i upornosti mogao postati Homo Delphinus, prvi je apnea{ koji se spustio na 100 metara dubine godine 1976. Testovi su pokazali da su mu se, prilikom jednog takvog zarona, otkucaji srca sa 60 smanjili na 27 otkucaja u minuti, {to je pojava koja se sre}e kod morskih sisara. Na`alost, Majol je izvr{io samoubistvo u 74. godini `ivota. Foto: Fabrice Dall'Anese

Komprimovani vazduh i dekompresiona bolest Sredinom 19. veka sa pojavom modernih vazdu{nih pumpi bilo je mogu}e napraviti duboke podvodne komore, vertikalne tunele pomo}u kojih je, izme|u ostalog, bilo mnogo lak{e graditi ~vrste stubove za mostove. Radnici koji bi neko vreme provodili na dnu ovih komora, a disali vazduh pod pritiskom koji se sa povr{ine slao pomo}u pumpi kako bi se u potpunosti istisla voda iz komora, na povr{inu bi se vra}ali sa bolovima i gr~evima u mi{i}ima i zglobovima. Godine 1878. francuski fiziolog Pol Ber je shvatio da ovaj negativni efekat nastaje pod uticajem azota prilikom naglog penjanja i preporu~io radnicima da iz komore izlaze polako i postepeno. Isti efekat ose}a i ronilac koji du`e vreme ostane na izvesnoj dubini Dubine

269


gde di{e komprimovani vazduh iz boce, a potom naglo izroni. Vazduh koji di{emo sastoji se od 20,9% kiseonika, 78% azota i 1,1% drugih gasova. Kada je vazduh pod pritiskom, on postaje gu{}i jedna ronila~ka boca sadr`i isto toliko vazduha kao jedna telefonska govornica, samo na mnogo manjem prostoru. To zna~i da }emo na dubini jednim udahom u plu}a uneti vi{e vazduha nego na povr{ini. Ako na povr{ini u jednoj minuti podi{emo 25 litra vazduha, na 10 metara za isto vreme podisa}emo 50 litara, na 20 m -– 75 litara, na 30 m -– 100 litara, i tako dalje. Pritom }emo disati ve}e koncentracije svakog pojedina~nog gasa koji sa~injava vazduh jer se procenat svakog od njih u me{avini ne menja. Pod pritiskom i kiseonik i azot imaju negativno dejstvo. Azot ulazi u tkivo i ima omamljuju}i efekat, a kiseonik u ve}im koncentracijama postaje otrovan. Prilikom spu{tanja u dubinu pod uticajem pove}anog pritiska azot koji unosimo disanjem ulazi u krv i prodire u tkivo. Prilikom izranja270

Dubine


nja, kako pritisak pada, azot napu{ta tkivo. Ako izranjamo polako i kontrolisano, azot se postepeno vra}a u krv i napu{ta telo bez ikakvih posledica. Me|utim, ako izronimo naglo i brzo, azot se pretvori u mehuri}e koji nemaju vremena da iza|u napolje, ve} se natalo`e ispod ko`e i oko zglobova, {to izaziva bolne gr~eve. Tada patimo od dekompresione bolesti. U ekstremnijim slu~ajevima, ako se mehuri}i na|u u mozgu ili nervnom sistemu posledice mogu biti paraliza i smrt. Dekompresiona bolest se le~i u posebnim dekompresionim komorama u kojima se ronilac izla`e visokom pritisku koji se postepeno smanjuje. Ista situacija de{ava se kada naglo otvorimo bocu kisele vode. Ova fizi~ka pojava definisana je Henrijevim zakonom, koji ka`e da je koli~ina gasa rastvorenog u te~nosti na konstantnoj temperaturi direktno proporcionalna parcijalnom pritisku tog gasa. U boci gazirane vode rastvoren je ugljen dioksid, koji }e, kada se boca naglo otvori i pritisak iznenada drasti~no padne, pohrliti napolje. U krvi i tkivu ronioca rastvoren je azot, koji }e prilikom naglog izrona te`iti da sav odmah iza|e napolje, ali nailazi na barijeru i ostaje zarobljen ispod ko`e. Azot ima jo{ jednu lo{u karakteristiku: na dubinama ispod 30 metara ima narkoti~ko dejstvo koje kod ronioca izaziva ose}aj pijanstva i euforije, ali i teskobe. Po{to mu je zdrav razum pomu}en, ronilac nije u stanju da racionalno proDesno: sme{a gasova pod pritiskom zauzima manju zapreminu i rastvara se u te~nosti Na prethodnoj strani: ronioci na obaveznom zastoju od tri minuta na pet metara. Kada su struje jake potrebno je dr`ati se za stene ili konop

Ilustracija: Poljoprivredni fakultet, Novi Sad

Dubine

271


ceni situaciju, pa mo`e donositi sulude odluke, ose}ati se svemo}no i spu{tati jo{ dublje, skinuti masku sa lica ili izvaditi regulator iz usta, itd. Azotna narkoza se re{ava vrlo jednostavno -– penjanjem na manju dubinu. Ovo je jedan od mnogih razloga za{to se na zaron nikada ne ide samostalno, ve} uvek u paru ili grupi, i za{to je ronjenje sa komprimovanim vazduhom ograni~eno na ~etrdeset metara. Po jo{ jednom zakonu, Daltonovom, ukupni pritisak sme{e gasova jednak je zbiru parcijalnog pritiska svakog gasa u me{avini. Za ronjenje na ve}im dubinama koriste se posebne gasne me{avine, sa ta~nim prora~unom parcijalnog pritiska svakog gasa na odre|enoj dubini kako bi se izbegla opasnost usled negativnog dejstva nekog od gasova. Tako|e, postoji i tzv. nitrox me{avina sa ve}im procentom kiseonika zahvaljuju}i kojoj se mo`e du`e ostati na izvesnoj dubini bez zasi}enja azotom, ali po istom principu, mora se voditi ra~una na kojoj dubini kiseonik postaje otrovan. Pritisak Osim negativnih posledica azota prilikom naglog izrona i uticaja parcijalnih pritisaka gasova, pritisak ima dodatne ote`avaju}e efekte na ljudsko telo koje nije prilago|eno `ivotu u dubinama. Zapravo, na{e telo je konstantno izlo`eno atmosferskom pritisku, koje na povr{ini iznosi 1 bar. Ve} na deset metara dubine trpimo duplo ve}i pritisak –- 2 bara, jer nas sad osim atmosferskog stuba pritiska i vodeni. Na 20 metara on iznosi 3 bara, na 30 -– 4 bara, itd. Kako su prilikom zarona na{e telesne {upljine ispunjene vazduhom, suo~eni smo sa jo{ jednim zakonom fizike –- Bojlovim. U 17. veku nau~nik Robert Bojl otkrio je da je na konstantnoj temperaturi zapremina gasa obrnuto proporcionalna pritisku -– ili jednostavnije, sa porastom pritiska gas zauzima manju zapreminu. Ovaj zakon se obi~no roniocima-po~etnicima ilustruje pomo}u primera sa balonom. Ako balon ispunjen vazduhom uranjamo u vodu, on }e se sa porastom dubine smanjivati jer }e vazduh u njemu bivati gu{}i i zauzimati manji prostor. Me|utim, kada balon na dubini ispunimo 272

Dubine


Kada su struje prilikom zarona jake, u dubinu se spu{tamo niz konop kako nas struje ne bi odnele i kako bismo mogli da kontroli{emo izjedna~avanje pritiska

dodatnim vazduhom i pustimo ga da izroni na povr{inu, vazduh u njemu }e se sa smanjenjem pritiska {iriti do te mere da }e balon eksplodirati. Ako zamislimo da su na{a plu}a jedan balon, tj. {upljikava masa ispunjena vazduhom, koja pritom nije ni izdaleka toliko rastegljiva, jasno nam je za{to treba da budemo posebno oprezni prilikom izrona. Stoga je jako bitno po{tovati pravilo da se dah nikada ne sme zadr`avati i da se u izron mora i}i polako uz ravnomerno disanje. Svako ko je ikada zaronio na dah prilikom letovanja na moru osetio je u u{ima veliki pritisak. Ljudska glava se sastoji od vi{e {upljina, sinusnih, u{nih i nosnih, koje su ispunjene vazduhom. Uho se deli na spoljno, srednje i unutra{nje, a bubna opna deli srednje i unutra{nje uho od spoljne sredine. Ovo je vrlo osetljiva membrana koja se nategne kod svake promene pritiska. Stoga je neophodno priliDubine

273


kom zarona izjedna~iti pritisak: prstima zatvoriti nozdrve i dunuti ~ime pove}avamo pritisak iza bubne opne tako {to vazduh {aljemo do uha iz grla preko Eustahijeve tube. Ovaj jednostavni potez naziva se Valsalvin manevar. U suprotnom, bubna opna }e se zatezati dok ne pukne, nakon ~ega }e voda u}i u srednje uho, izazvati infekciju i o{te}enje sluha. Valsalvinim manevrom se izjedna~uje pritisak i u sinusima, a ako se desi da ne pomogne u potpunosti, mogu se koristiti i dodatne tehnike, gutanje, pri ~emu se jezik gura uz gornje nepce, duvanje kroz nos u masku i sli~no. Upravo zbog svega ovoga ronjenje se ne preporu~uje kada smo prehla|eni i kada nam je zapu{en nos. Isto tako, ako u bilo kom trenutku nismo u stanju da izjedna~imo pritisak, potrebno je da smanjimo dubinu i nikako ne zaranjamo na silu. Prilikom zarona je tako|e potrebno izjedna~iti pritisak u maski tako {to }emo dunuti kroz nos, jer se i u njoj zgu{njava vazduh i zauzima manju zapreminu, prilikom ~ega nam sve sna`nije “lepi” masku za lice. I pored svega ovoga, ronjenje je danas veoma bezbedan sport pod uslovom da po{tujemo pravila. Neobi~na sredina Kako je vodena sredina ~oveku potpuno neprirodna, da bi se izbegle gre{ke prilikom ronjenja i mogu}e povrede potrebno je naoru`ati se znanjem. Ako `elimo da kleknemo na dno koje je pro{arano je`evima, i vi{e je nego bitno da znamo da predmeti pod vodom deluju ve}i i bli`i nego {to zapravo jesu. Ovo se de{ava zato {to svetlost putuje mnogo sporije kroz vodu nego kroz vazduh a kad doputuje do na{e maske dolazi do refrakcije, tj. prelamanja. Iz istog razloga ka{i~ica u ~a{i vode deluje slomljeno. Tako|e, ako na dubini od desetak metara vidimo na ruci sme|e-crni “obla~i}” mo`emo lako pretpostaviti da smo se posekli i da je obla~i} zapravo krv –- iz razloga {to se boje sa promenom dubine gube. Crvena bledi ve} na tri metra i potpuno se gubi ispod 5, narand`asta na 10, `uta na 15, zelena na 25 metara, i sve poprimaju tamno plavu, tamno sme|u ili crnu boju. 274

Dubine


U dubini se boje gube i postaju tamno plava, sme|a i crna

Osim svetlosti i boja, i zvuk je razli~it: ako ~ujemo sna`an zvuk motora i pogledamo ka povr{ini vrlo verovatno uop{te ne}emo videti brod jer je on mnogo dalje nego {to se to nama ~ini. Na povr{ini zvuk putuje oko 350 metara u sekundi, dok pod vodom putuje ~etiri puta br`e. Isto tako, pod vodom je nemogu}e odrediti odakle zvuk dolazi. Zvu~ni talasi koje proizvede motor jednog broda zavise i od termokline (procesa me{anja tople i hladne vode), pa se zvuk mo`e savr{eno ~uti u jednoj horizontali, i skoro potpuno se izgubiti u drugoj samo metar ispod ili iznad. Pored zvuka, i toplota putuje br`e. Voda provodi toplotu 25 puta bolje od vazduha, pa su nam zbog toga neophodna ronila~ka odela. Napolju na temperaturi od 30 stepeni bi}e nam veoma toplo, a pod vodom koja je iste temperature nakon sat vremena oseti}emo blagu hladno}u. Ako ronimo u vodi od 17 do 20 stepeni, treba}e nam duplo neoprensko odelo debljine 5-7 mm, i ~ak i tad mo`emo osetiti hladno}u, naro~ito ako nemamo rukavice, ~arape ili ~izmice i kapulja~u. Dubine

275


Foto: NNDB Foto: Pick-Upau

Iako je @ak Kusto otac moderne SCUBA opreme, i iako funkcioni{u po istom principu, oprema u njegovo vreme i ona kakvu danas imamo prili~no se razlikuju

Opremanje za zaron Od trenutka kad su Kusto (Jacques-Yves Cousteau) i Ganjan (Emile Gagnan) patentirali SCUBA opremu, ronila~ka industrija je napredovala munjevitom brzinom. Dana{nji ronilac u`iva sve pogodosti koju mu je darivalo moderno doba. Prva stvar koju obla~imo pred zaron je odelo. U tropskim morima dovoljno je obu}i “{orti�, tanko neoprensko odelo debljine 2,5 - 3 mm sa kratkim rukavima i nogavicama. Za vodu temperature izme|u 25 i 15 stepeni potrebno nam je duga~ko odelo, jednodelno ili dvodelno, debljine izme|u 3 i 7 mm. Za ekstremne uslove i ronjenje u umereno hladnim morima neophodno je suvo odelo sa posebnim toplim pododelom. Nakon odela obla~imo ~arape ukoliko imamo klasi~na peraja sa zatvorenom petom, ili ~izmice ukoliko imamo peraja sa otvorenom petom, stavljamo ronila~ki kompjuter na ruku i pojas sa tegovima. Na kraju obla~imo BCD - poseban prsluk na naduvavanje na koji je pri~vr{}ena boca, a na koju smo prethodno montirali regulator. Regulator je sistem creva i ventila pomo}u kojih se vazduh od boce prenosi do BCD-a, manometra i drugog stepena pomo}u kog di{emo. Kada nakon svega 276

Dubine


Gore levo i u sredini: donji i gornji deo duplog neoprenskog odela od 5 mm. Desno: {orti od 2,5 mm. Desno ni`e: ABC oprema maska, peraja i disalica. Dole: finalne pripreme za zaron - obla~enje BCD-a sa prika~enom bocom i montiranim regulatorom

Dubine

277


Gore: ronila~ki brodovi na Crvenom moru Dole levo: ronila~ki kompjuter je postao neizostavan deo opreme, mada je, za svaki slu~aj, dobro znati koristiti i ronila~ke tablice. Dole desno: po`eljno je imati svoju masku za pru`anje prve pomo}i Na slede}oj strani: dobra izbalansiranost nam omogu}ava da posmatramo prirodu a da je pritom ne uni{tavamo

278

Dubine


stavimo masku i obujemo peraja, spremni smo za zaron. Od dodatne opreme postoji ~itav niz sitnica koje mo`emo poneti na zaron: kompas pomo}u kog se orijenti{emo, tablice za dekompresiju pomo}u kojih izra~unavamo koliko se smemo zadr`ati na izvesnoj dubini (u slu~aju da nemamo kompjuter, ili ako isti zaka`e), vodootporne lampe koje su neophodne kad ronimo no}u ili u pe}inama i olupinama, bezbednosne balone koje naduvamo i pu{tamo na povr{inu kako bismo ~amcima signalizirali da su u blizini ronioci, no`eve, sigurnosne zaka~ke, tablice i olovke za pisanje pod vodom, i najinteresantnije -– podvodne fotoaparate i kamere. Plovnost Plovnost je pojava plutanja tela u te~nosti. Prvi nau~nik koji je plovnost objasnio bio je Arhimed po{to je iza{ao iz kade, a njegov ~uveni zakon glasi: gubitak te`ine tela u te~nosti jednak je te`ini istisnute te~nosti, ili - svako telo potopljeno u teÄ?~nost istisnu}e je onoliko te~nosti kolika je i te`Ĺžina potopljenog tela. Plovnost je prilikom ronjenja

Dubine

279


Dobar balans je bitan i prilikom ronjenja u ograni~enom prostoru (na primer u pe}inama i olupinama)

veoma bitan faktor a reguli{emo je pomo}u BCD-a i tegova. Tegovi nam omogu}avaju da potonemo, a da ne bismo neprekidno tonuli, i da bismo mogli da “lebdimo” na onom nivou na kom `elimo, koristimo BCD. Kada shvatimo da smo suvi{e te{ki, malo }emo napumpati BCD, a kad osetimo da nas suvi{an vazduh u njemu “vu~e” ka povr{ini, malo }emo ga ispumpati. Isto tako, plovnost mo`emo kontrolisati i disanjem, jer i na{a plu}a funkcioni{u po principu BCD-a. Kako postati ronilac Postoji jo{ mnogo zakona i pravila koja se primenjuju u ronjenju, a koja se predo~avaju po~etniku na prvom ronila~kom kursu. Pored mno{tva ronila~kih asocijacija, danas su dve najdominantnije. CMAS, ili Conféédéé ration mondiale des activitéés subaquatiques –- Svetska konfederacija podvodnih aktivnosti (www.cmas.org), osnovana je 1959. godine u Monaku, pre svega zahvaljuju}i zalaganju @aka Kustoa, 280

Dubine


a u osnivanju je u~estvovala i tada{nja Jugoslavija. Organizacija se bavi promovisanjem sportskog ronjenja. Danas mnogo popularnija organizacija, pre svega zato {to se bavi rekreativnim ronjenjem pa je pribli`ila ovaj sport {irem krugu ljudi, je PADI ili Professional Association of Diving Instructors –- Profesionalna asocijacija instruktora ronjenja (www.padi.com). U Srbiji danas ima oko pedeset ronila~kih klubova ~iji se kontakti mogu na}i na web stranici Saveza organizacija podvnodnih aktivnosti Srbije (http:// www.sopas.org.yu/clanice.htm). Nakon {to izaberemo klub u kom `elimo da zavr{imo ronila~ki kurs, dogovorimo se sa instruktorom o terminima obuke. Obuka se sastoji iz teorijskog i prakti~nog dela u bazenu. Ako se odlu~imo da zavr{imo kurs tokom letovanja u inostranstvu, postupak je sli~an samo {to je potrebno da koliko-toliko znamo engleski jezik. U popularnim letovali{tima se obi~no organizuju i tzv. “intro-zaroni” na kojima se svako ko `eli da proba da roni spu{ta na dubinu do oko 5 metara uz stalan nadzor instruktora. Da bismo kompletirali kurs, pored polo`enog testa potrebno je da dobijemo potvrdu od lekara da nemamo zdravstvenih smetnji (pregled uklju~uje snimak plu}a, spirometriju, EKG, pregled u{nih kanala, grla, ki~me i laboratorijsku analizu krvi i mokra}e), nakon ~ega idemo na dva obavezna zarona u moru kako bismo dobili sertifikat. @ak Kusto prilikom osnivanja CMAS-a Foto: CMAS Nakon toga, sa takvim sertifikatom mo`emo da ronimo bilo gde na svetu. Naravno, postoje ograni~enja po pitanju dubine, zahtevnosti i te`ine zarona za po~etnike, ali kako nam se ve} pri prvom zaronu otvara ~itav jedan novi svet a ovaj sport zauvek “zavu~e pod ko`u”, nastavi}emo sa obukom i sticati sve vi{e znanja i iskustva. Dubine

281


RONJENJE NA OLUPINAMA I PODVODNA ARHEOLOGIJA

282

Dubine


Morsko dno nije prekriveno samo `ivim svetom, ve} i dokazima postojanja ~oveka na planeti -– olupinama brodova i aviona, potopljenim gradovima, amforama i drugim kulturolo{ko-istorijski vrednim predmetima. Danas je ronjenje na olupinama toliko popularno da je bilo i slu~ajeva namernog potapanja brodova kako bi se koristili za svrhe podvodnog turizma. Brod King Kruzer (King Cruiser) nasukao se 1997. u blizini tajlandskog ostrva Ko Pi Pi (Koh Phi Phi) dok se vra}ao iz Puketa, navodno slu~ajno, ali sve okolnosti ukazuju da je brodolom izazvan smi{ljeno, upravo iz razloga {to u {iroj okolini nije bilo ni jedne olupine dok je “potra`nja” za istima bila velika. Tajlandske vlasti su izgleda za`murile na jedno oko na ~injenicu {to je kapetan nasukao brod na greben koji se vidi hiljadama metara daleko po izuzetno vedrom i mirnom danu kako bi danas imale dobar priliv tajlandskih bata od na stotine zarona koji se svakodnevno tamo obave. Jadran i Sredozemlje prepuni su arheolo{kih ostataka koji su dragoceni izvor podataka arheolozima i istori~arima. Dubine Jadrana, naro~ito na hrvatskom primorju i u Boki Kotorskoj, ~uvaju mnogobrojna podvodna bogatstva. Zaliv na crnogorskom primorju na ~ijim obalama danas le`i simpati~no mesta{ce Bigova nekad je bio anti~ki Grispolis –- “Zlatni grad”. I danas se ovde na dnu zaliva koji je mnogim brodovima odvajkada pru`ao uto~i{te, mogu na}i ostaci ovog drevnog grada. Danas postoje zakoni koji zabranjuju slobodnu eksploataciju arheolo{kog blaga. Bez obzira koliko se oni u nekim zemljama po{tuju ili ne, i da li nam preti ozbiljna kazna ako nas na granici uhvate sa amforom koju smo izronili ili imamo mogu}nosti da je bezbedno pro{vercujemo, prilikom ronjenja va`i staro pravilo: gledati i ne dirati. Naravno, u slu~aju da ronimo organizovano u okviru nekog nau~nog projekta, po{tova}emo pravila i instrukcije koje dobijemo od vo|e projekta. U suprotnom, ako sami pristupimo iskopavanju i pomeranju nekog predmeta, velika je verovatno}a da }emo ga o{tetiti. Dubine

283


Levo: anti~ko sidro u obliku to~ka Dole: ostaci anti~kih amfora i }upova

Dole: ostaci otomanskog broda kod Ka{a u Turskoj od kog su opstali samo drveni delovi dok su metalni potpuno istrulili

284

Dubine


Za olupine va`i isto pravilo pona{anja, kao i bezbednosno pravilo tre}ine: ukupan vazduh u boci treba podeliti na tri dela pa jednu tre}inu iskoristiti za spu{tanje do olupine, istra`ivanje i obilazak, drugu za povratak i izron, a tre}u ostaviti za slu~aj opasnosti, zlu ne trebalo. Danas je ronjenje na popularnim olupinama vrlo dobro organizovano, i one su uglavnom povezane konopom koji je prika~en na bovu na povr{ini tako da je spu{anje do njih bezbedno. Olupine se mogu istra`ivati spolja, a u mnoge je mogu}e i zavu}i se. Me|utim, tada treba biti Gore: paluba broda Gianis D u na oprezu jer korodirani metal mo`e lako da Crvenom moru nas pose~e i kroz odelo, a treba imati i u vidu Dole: ostaci toaleta na olupini tajda se u mra~nim uglovima mogu kriti opasne landskog broda King Kruzer `ivotinje: kamenjarke na koje se mo`emo nabosti, a koje su veoma otrovne, murine koje nas mogu ugristi u samoodbrani jer ih mi uop{te nismo ni primetili, ribe-lavovi, je`evi i sli~no. Unutar olupine se treba dobro izbalansirati i pa`ljivo mahati perajima (najbolje blagim “`abljim� stilom) i ne treba se mnogo udaljavati od svog ronila~kog para. Na veoma popularnim olupinama poput Tistlgorma gu`ve mogu biti veoma velike, ~ak i neprijatne, pa treba paziti da se ne na|emo “zarobljeni� u njoj. Tako|e je jako bitno biti smiren, a u Dubine

285


Prizori sa olupine Tistlgorm gore: paluba obrasla koralima; desno: vojni kamion; dole desno: akumulatori; dole levo: riba-lav voli da se krije u olupinama

286

Dubine


slu~aju panike obavestiti svog ronila~kog para ili vo|u zarona. Osobe koje pate od klaustrofobije ne bi trebalo da se zavla~e u olupine ve} da ih posmatraju samo spolja. Crveno more je danas, pored izuzetnih koralnih grebena, blagosloveno i mnogim interesantnim olupinama. Blagosloveno i interesantno za ronioce, ali nimalo za mnogobrojne `rtve brodoloma. Samo oko grebena Abu Nuhas danas na dnu le`e ~ak ~etiri broda: Gianis D (Ghiannis D, potonuo 1983.), Karnatik (Carnatic, potonuo 1869.), Krizula K (Crisoula K, potonuo 1981.) i “Morska zvezda� (Seastar, potonuo 1976.). Dve svakako najpoznatije crvenomorske olupine su Salem Ekspres (Salem Express) i SS Tistlgorm (SS Thistlegorm). SS Tistlgorm, nosa~ tona`e 4.898, le`i na poziciji [aab Ali od 6. oktobra 1941. kada ga je, dok je ~ekao na dozvolu za prolaz kroz Suecki kanal, pogodio nema~ki bombarder. Osim morskih `ivotinja niko ga nije pose}ivao sve do 1955. kada ga je prona{ao @ak Kusto. Po{to je vozio opremu za potrebe engleske vojske, Tistlgorm pru`a neverovatan prizor –- mala lokomotiva, tenkovi, kamioni, motori, vojni~ke ~izme, oru`je, municija, akumulatori, sve je to i dan danas mogu}e videti na dubini izme|u 13 (pramac) i 27 (propeler) metara. Pri~a o Salem Ekspresu Salem Ekspres, gigantski trajekt duga~ak 110 metara kog su pokretala dva mo}na motora, vra}ao se 16. decembra 1991. iz Saudijske Arabije. Nosio je veliki broj vozila i prevozio jo{ ve}i broj putnika, zvani~no 650, sa posadom. Nezvani~no, po nekim pri~ama, ~ak oko 1.600. Bili su to uglavnom hodo~asnici koji su se vra}ali iz Meke. Brodom je upravljao Kapetan Hasan Moro, iskusan i izuzetno dobro obu~en moreplovac koji je kormilo Salema dr`ao od 1988, a put od D`ede u Saudijskoj Arabiji do Safage u Egiptu od nekih 450 nauti~kih milja znao kao svoj d`ep. Stoga nije bilo potrebe da zaobilazi koralne grebene ju`no od safa{ke luke, ve} je umeo ve{to da manevri{e izme|u grebenja i obale. Na taj na~in svaki put bi u{tedeo oko dva sata. Dubine

287


Gore: bok Salema Levo: propeler bli`i povr{ini Na slede}oj strani, odozgore nani`e: plasti~na klupa sa palube; murina koja se nastanila u olupini; ~amac za spasavanje; kofer; talasasta plastika, nekad nadstre{nica na palubi

Ove kobne decembarske ve~eri vetar se poja~avao i polako prerastao u oluju. Kapetan Moro, svestan ~injenice da su mnogi putnici na palubi izlo`eni veoma neprijatnim vremenskim uslovima, a i `ele}i da {to pre stigne u Safagu, pribli`io se obali {to je vi{e mogao pomeraju}i kurs malo vi{e ka istoku nego obi~no. Bila je skoro pono} kada je oluja besnela a brod 288

Dubine


se “punom parom” pribli`avao hajndmenskom grebenu blizu [a’ab [era. U ovakvim uslovima ni najiskusniji pomorci ne bi trebalo da `ure. Kapetan Moro nije uspeo da Salem dovede bezbedno u Safagu. Brod je svom silom udario u greben. Trup broda je sa prednje desne strane (posmatrano sa pramca) probu{en, a od siline udarca „pokretni most“ na krmi se otvorio i voda grunula u nivo palube na kom su bila parkirana vozila. Ogromna koli~ina vode koja je preplavila brod, kao i divlja~ka oluja potopili su brod za manje od dvadeset minuta. Iako je u blizini bilo nekoliko manjih brodova, nijedan nije bio u stanju da se pribli`i Salemu i pomogne davljenicima iz opravdanog straha da }e potonuti zajedno s njim. Za~u|uju}e je da je od 180 ljudi, koliko je pre`ivelo, ve}ina uspela da dopliva do obale bez i~ije pomo}i. Zvani~an broj `rtava je 470. Nakon ove nesre}e egipatske vlasti obavezale sve velike brodove da idu bezbednijim putem, zaobilaze}i grebene. Prva stvar koja ukazuje na veli~inu Salem Ekspresa je propeler kog su uveliko po~eli da nastanjuju korali. Jedan od dva propelera se nalazi bli`e povr{ini. Drugi je na tridesetak metara, zariven u pesak. Pe{~ano dno prekriveno je talasastom plastikom, nekada nadstre{nicom koja je putnicima na palubi pru`ala za{titu od sunca i ki{e, otvorenim koferima, komadima ode}e koju je ve} te{ko identifikovati, a me|u silnom gvo`|urijom ugnezdili su se i jedan televizor i kasetofon. Ovakve stvari kao i de~ji ranac Dubine

289


i patika bude sa`aljenje i skru{enost pred snagom prirode. Egip}ani retko rone oko ove olupine jer je smatraju pravom grobnicom i misle da mrtve ne treba uznemiravati, naro~ito imaju}i u vidu ~injenicu da tela svih `rtava nikada nisu izva|ena iz unutra{njosti olupine. Kod srednjeg dela broda, na pesku su pore|ani ~amci za spasavanje. Iznad njih izdi`u se dva dimnjaka i paluba sa nekada belim plasti~nim sedi{tima, prozori bez stakala i mra~na unutra{njost u kojima danas uto~i{te nalaze jata riba, kao i 290

Dubine


Na prethodnoj strani gore: istra`ivanje palube Salema Dole: radar od kog su ostale samo gole `ice Gore: ogromni desni propeler na tridesetak metara dubine

metalna ograda na kojoj su se nanizali korali. Na komandnom mostu iz radara mlitavo vise ogoljene `ice. U potpunom mraku prostora za automobile mogu se videti gomila kofera, de~ji bicikli, lutke i, naravno -– automobili. Morska stvorenja koja `ive oko grebena Hajndmen polako iskori{}avaju prednosti stambenog prostora Salema. Ribe-an|eli, leptiri, pegave ra`e i murine odavno su se ovde odoma}ile. Za zar|alu konstrukciju broda “zalepili� su se mnogobrojni `ivopisni korali i li{ajevi. @ivot ide dalje. Dubine

291


NEOBI^NA RONJENJA - SENOTE

Fotografije na ovoj i slede}oj strani: Cesar Velasco

Na ovoj i slede}oj strani: voda u senotama je veoma prozirna a prelamanje svetla i odraz zelenila predstavljaju dodatni u`itak

292

Dubine


Iako ronjenje u moru predstavlja izuzetan do`ivljaj, i ronjenja u slatkim vodama mogu biti podjednako, a ponekad i vi{e interesantna i posebna. Pored reka i jezera, roniti se mo`e i u pe}inama. U ovom poglavlju upozna}emo se sa posebnom vrstom pe}ina –- senotama (cenotes). Naj~uveniji i nekada najmo}niji grad drevnog ju`noameri~kog naroda Maja, ^i~en-Ica, dobio je ime po senoti (dzonot na majanskom jeziku), prirodnoj depresiji, bazenu od kre~njaka ispunjenom slatkom vodom. ^i (Chíi) su na majanskom usta, ~en (chéen) bunar, bazen, a Ica (Itzaá) je, po zapisima op{tine Vajadolid iz 1579, bio izvesni vrli Ah Kin Ica, Indijanac koji je `iveo pored senote, ali i narod koji je naseljavao taj kraj. Tako, ^i~en-Ica su - usta bunara Ica. Nije ni ~udo {to je ~itav grad nazvan po senoti –- ona je igrala klju~nu ulogu u ritualima Maja, a istra`ivanja koja je zapo~eo 1904. ameri~ki arheolog Edvard Tompson otkrila su pregr{t dragocenosti u svetoj vodi ^i~en-Ice, kao i ostatke ljudskih skeleta. Za ovaj drevni narod one su predstavljale ulaz u podzemlje, svet mitova i spiritualnosti, stani{te bogova i du{a predaka. Jednoli~na d`ungla Jukatana, poluostrva na krajnjem jugoistoku Dubine

293


Levo: velika piramida u ^i~en-Ici Dole: sveta senota iz ^i~en Ice

Foto: Aleksandar Stojkovi}

dana{njeg Meksika, veoma je siroma{na rekama. Stoga su bitni izvori vode za pi}e odvajkada bile upravo senote. Maje nisu eksploatisale svaku –- neke senote bile su svete i kori{}ene samo za obrede, a neke za doma}instvo i navodnjavanje. Sa stena iznad svete vode Maje su u vodu bacale ljudske `rtve za koje su verovale da nisu umirale, ve} su vodile novi `ivot u podzemnom svetu. Poreklo senota Nekada davno celo poluostrvo Jukatan bilo je pod vodom. Tokom ledenog doba nivo okeana je opao i ostavio nasukane morske `ivotinje i biljke, {to danas potvr|uju mnogobrojni fosili. Voda je postepeno kroz zemlju dospela nazad do okeana, pritom iskopav{i niz tunela i pe}ina. Blago kisela ki{a (kisela zbog toga {to absorbuje ugljen monoksid iz vazduha) nastavila je da produbljuje ove {upljine u veoma mekom kre~njaku. Ovakav hemijski proces mo`e se jednostavno do294

Dubine


kazati: na obi~nu {kolsku kredu dovoljno je kapnuti sir}eta i videti kakvu to reakciju izaziva. Tokom milenijuma, kiselkaste ki{e izdubile su ogromne pe}ine ukra{ene prelepim stalaktitima, ali sa vrlo tankim i krhkim krovom. Vremenom se tavanica mnogih obru{avala pod te`inom zemlje, ogoliv{i tako senotu koja sad li~i na veliki bunar. Ali to nije sve. Daljim protokom vremena u senotu bi upadali razni organski i mineralni otpadi, pune}i je lagano sve dok ne bi stigli skoro do vrha. Onda bi se u toj plodnoj rupi ugnezdilo rastinje, a ponekad, usled erozije tla, senota bi se potpuno zatvorila. Sveta senota Maja iz ^i~en-Ice u fazi je „zrele senote“, sa obru{enim plafonom i do pola ispunjena organskim otpadom. Ronjenje u senotama Danas su mnogo interesantnije „rane“ senote, jo{ uvek u fazi pe}ine, naro~ito za ronioce i ljude avanturisti~kog duha. Jukatan ih je prepun, a turisti~ka industrija na{la je na~ina da ih eksploati{e. Rivijera Maja, na kojoj je i popularno letovali{te Plaja del Karmen, vrvi od ronila~kih centara koji u svoje ponude obavezno uklju~uju i ronjenje u senotama. Za takav poduhvat potrebno je ili da posedujemo poseban sertifikat za ronjenje u pe}inama, ili da imamo klasi~an ronila~ki sertifiDesno: tabla koja upozorava da se ne sme i}i dalje, kao i lep primer halokline - me{anja slane i slatke vode Foto: Cesar Velasco

Dubine

295


Gore i desno: do senota se dolazi organizovano d`ipovima a priprema za zaron obavlja se ispred ulaza okru`enog d`unglom

kat i iznajmimo iskusnog vodi~a. Roni se samo u bezbednim i obele`enim delovima pe}ine, a na one opasne nas upozoravaju bele table sa zlokobnim crte`ima i natpisima. Ni malo nalik Karipskom moru, voda u senotama je prili~no hladna pa je neophodno deblje dvodelno odelo. Po{to je voda slatka i re|a, potrebno je manje tegova nego za ronjenje u slanoj vodi. Svaki ronilac mora imati lampu, i dok se iz mora izlazi sa najmanje 50 bara rezerve vazduha u boci, u pe}inama je obavezno pri izronu imati najmanje 80. Zato su zaroni kra}i nego ina~e, a maksimalna 296

Dubine


Foto: Vibran Aragon Fernandez

Senote su dom bi}ima koja su se na njih potpuno adaptirala, a morski fosili u zidovima podse}aju na njihovo poreklo

propisana dubina je 21 metar. Sve ovo zato {to ronjenje u pe}inama nosi ve}i rizik –- izron je mogu} samo na otvoru pe}ine koji je obi~no mali, vidljivost je smanjena, komunikacija me|u roniocima ote`ana, a prostor u kom ronimo kao i tavanica pe}ine ponekad mogu izazvati ose}aj klaustrofobije. Ipak, za razliku od klasi~nih pe}ina, senote ne zahtevaju posebne speleolo{ke ve{tine jer su ~esto veoma prostrane. Imena senota su egzoti~na i ma{tovita: ^ak-Mol, Ponderosa, Dos Ohos, Kalavera, Anhelita... Do njih se dolazi d`ipovima ili mini-busevima prepunim opreme koje obezbe|uju ronila~ki centri. Nakon kra}e vo`nje kroz jukatansku nisku d`unglu sti`e se do neuglednog terena koji na prvi pogled ne obe}ava mnogo. Me|utim, izme|u stena okru`enih palmama i mangrovima koji svoje ogoljeno korenje pru`aju metrima duboko dok ne nai|u na vodu, krije se tirkizna povr{ina u kojoj se ogleda bujna vegetacija. Dubine

297


Nakon {to nabacimo na sebe svu te{ku opremu, nezgrapno se dogegamo do vode i usko~imo, iznenada se ose}amo lagano, slobodno i prijatno smo iznena|eni ~isto}om i bistrinom. Ronjenje oko samog ulaza je najlep{e jer se ba{ tu svetlost prelama na najveli~anstveniji na~in, a zeleni odraz palmi i mangrova spokojno treperi na povr{ini. Pa po|imo u obilazak ^ak Mola... Senota ^ak-Mol ima centralni deo i po dve prostorije sa strane. “Predvorje” je relativno veliko i interesantno jer dotle jo{ uvek prili~no dopire sun~eva svetlost. Dno je prekriveno komadi}ima {upljikavog kre~njaka naj~udesnijih oblika, i ve} ovde mo`e se nai}i na haloklinu –- me{anje slatke i slane vode (za razliku od termokline –- me{anja to298

Dubine


ple i hladne vode) koje izgleda kao da smo iznenada skinuli ronila~ku masku pa nam se pred o~ima zamutilo. Kada pogled uperimo na gore vidimo jasnu granicu do koje dopire slana voda koja izgleda kao jo{ jedna povr{ina. Da bi nam se vid izbistrio, dovoljno je da se samo malo izdignemo iznad granice halokline. U prvoj prostoriji deo tavanice se obru{io tako da je dno prekriveno stenama iza kojih se odjednom pojavljuje prelepa odaja sa bogatim `u}kastim stalaktitima. Druga prostorija je jednako interesantna, a uz malo sre}e mogu se videti i primerci pe}inske faune –- sitne ribice, jegulje, `abe, bube, salamanderi i pauci. Najve}a dubina ^ak-Mola je 12 metara, a pe}ina ima dva otvora. Tako|e, u njoj se nalazi najve}i poznati podvodni stalaktit na svetu. Na prethodnoj strani: ulaz u senotu ^ak Mol Gore desno: plan senote ^ak Mol Desno: odraz ronioca u mehuri}u vazduha na tavanici senote

Foto: Cesar Velasco

Dubine

299


O B A L A

300

Dubine


Na kraju na{eg podvodnog putovanja eto nas na obali. Za utehu onima koji nisu u stanju da se upuste u podvodne avanture iz bilo kog razloga, da bi se upoznao morski svet nije neophodno imati ronila~ku dozvolu. Zapravo, nije neophodno ni zagaziti u vodu: ako se malo bolje osmotri jedna obi~na pla`a, pa ~ak i gradsko pristani{te, mo`e se uo~iti mno{tvo morskih biljaka i `ivotinja. Talasi i oluje ~esto na obalu izbacuju lju{ture meku{aca, skelete, alge, {koljke, dok sama obala u {upljinama stena i bazen~i}ima ima svoj minijaturni i ni{ta manje zanimljiv ekosistem. Potrebno je samo malo bolje pogledati u pli}ak, udubljenja u stenama, razgrnuti alge koje je more izbacilo ili bolje osmotriti pesak i {ljunak. Sama obala mo`e biti najrazli~itije strukture, u zavisnosti od dela planete na kojoj se nalazi. Neke su prekrivene ve~itim ledom, na nekima temperatura vode ne pada ispod +25 stepeni, neke su surove i nepristupa~ne a neke sinonim za savr{en godi{nji odmor.

Na dalekom istoku obalu krase duga~ke pe{~ane pla`e i visoke kre~nja~ke stene koje izviruju iz mora. Kako je more izuzetno bogato morskim `ivotom, na obali se mogu na}i najraznovrsniji fosilni ostaci, sipine kosti, {koljke, lju{ture morskih crva i rakova. Najfiniji beli pesak ove obale duguju ribi-papagaju koji se hrani koralima. Nakon {to Dubine

301


par~i}i korala pro|u kroz sistem za varenje ove `ivopisne ribe, i po{to se izdvoje korisne materije, u vidu izmeta izbacuje se pesak koji prekriva morsko dno i obale (videti odeljak o ribi-papagaju). Ve} u veoma plitkoj vodi od jednog metra mo`e se videti mno{tvo egzoti~nih riba, naro~ito mladunaca koji adolescentski period provode u relativno bezbednim lagunama. Tako ovde nije neobi~no videti mladu ribu-{i{mi{a koja opona{a li{}e mangrova, a treba biti oprezan prilikom kretanja kroz pli}ak zbog otrovnih kamenjarki, {koljki i drugih opasnih stanovnika mora.

U zalivu Fan-ga (Phang-Nga) na Tajlandu obala je veoma razu|ena i obiluje pritokama. Tu se me{a morska i slatkovodna flora i fauna, a plitke vode su omiljeno stani{te mangrova i drugog tropskog rastinja koje opet pru`a uto~i{te brojnim `ivotinjskim vrstama.

302

Dubine


Dubine

303


304

Dubine


Tajlandsko ostrvo Ko Pi Pi (Koh Phi Phi) dve godine nakon razornog cunamija. Nakon ove katastrofe na obali su se mogle na}i najrazli~itije `ivotinje, izme|u ostalih i one koje `ive samo u ekstremnim dubinama. Sna`ni talas “prome{ao� je more i razorio obalu, ostaviv{i za sobom ne samo veliki broj `ivotinjskih nego i ljudskih `rtava, jo{ jednom dokazuju}i da je ~ovek potpuno nemo}an pred snagom mora.

Dubine

305


Kada se na dalekom istoku spustimo malo ispod Ekvatora, primeti}emo da vi{e nema visokih kre~nja~kih stena koje vire iz vode. Svejedno, Indone`anska obala obiluje raznovrsnim reljefom, od mirnih, belih pe{~anih pla`a, do vrlo surove stenovite obale iz koje se di`u jo{ uvek 306

Dubine


aktivni vulkani. Gili Trawangan je jedno od mnogobrojnih rajskih indone`anskih ostrva. Sa samo 7 km u obimu, ovo ostrvce koje se nalazi uz severozapadnu obalu Lomboka, idealno je mesto za odmor i ronjenje. Dubine

307


Indone`anska ostrva su ~esto meta razornih cunamija koji na obalu izbacuju korale. Ova velika gomila koralnih fosila samo je jedna od mnogih, pa se korali ~esto koriste i u gradnji, umesto kamenja i cigli.

308

Dubine


Dubine

309


310

Dubine


Karipska obala sli~na je dalekoisto~noj. I ovde `ive ribe papagaji koje oboga}uju dno i pla`e belim peskom, dok iznad povr{ine kru`e pelikani u potrazi za brzim obrokom. Pli}ak do kolena se na nekim mestima mo`e prostirati na desetine metara, ~ak i kilometar. Na dnu pli}aka se ~esto mo`e na}i Strombus gigas, velika bela {koljka koja dosti`e i 30 cm du`ine (videti odeljak o {koljkama).

Dubine

311


Obala meksi~kog ostrva Kosumel (Cosumel) par meseci nakon razaraju}eg uragana Vilma koji je 2005. potpuno uni{tio vegetaciju. Od nekada poznatog nacionalnog parka u niskoj d`ungli (“la selva baja�) ostalo je ogolelo granje, a pla`e omiljenih letovali{ta bile su vi{e meseci prepune mulja, sme}a i raznih nanosa. Sna`ni uragan je morske `ivotinje, ~ak i krupne ribe poput gofova, izbacivao na obalu, ru{io solidne gra|evine, nosio krovove, ~upao prozore i razorio pristani{ta i molove. Na dnu mora su se nakon ove katastrofe, izme|u ostalog, mogle videti palme i{~upane iz korena i par~i}i lepezastog korala kako be`ivotno plutaju. 312

Dubine


Dubine

313


Na obali Crvenog mora prestaje pustinja i po~inje jedno od najlep{ih mora na svetu. Priobalje je ispunjeno koralnim grebenima koji se mogu videti i iz vazduha a brojne vrste se mogu raspoznati ve} u pli}aku do kolena. Da bi nastao jedan metar grebena potrebno je hiljadu godina, pa mnogobrojni i veliki koralni grebeni Crvenog mora predstavljaju neizmerno prirodno bogatstvo.

314

Dubine


Jedan greben primer je savr{enog eko-sistema u kome morske `ivotinje i biljke `ive u simbiozi. Ako bi se samo jedna karika tog lanca uklonila, ceo sistem bi se naru{io, za {ta, na `alost, postoji mno{tvo primera. Ipak, svest o o~uvanju prirode danas je u Egiptu ve}a nego ikad i za svaku pohvalu.

Dubine

315


Surova obala Sinajskog poluostrva dom je beduina koji ovde `ive u veoma te{kim uslovima. Ipak, malo mesto Dahab postaje sve popularnije u ronila~kim krugovima, pa se i lokalno stanovni{tvo privikava na ve}e prisustvo stranaca. Podvodni reljef je ovde impresivan i obiluje sifonima, kanjonima i procepima.

316

Dubine


Dubine

317


318

Dubine


Obala severozapadne Evrope izuzetno je bogata `ivotom. Kako ovuda prolazi Golfska struja, u hladnim vodama Velike Britanije i Skandinavije mo`e se na}i neo~ekivano raznovrstan svet: od kitova i delfina, preko krupnih ajkula do mno{tva sitnijih riba i ljuskara. Ove vode idealan su dom algama, a kako je plima i oseka veoma izra`ena, u vreme oseke obale se pretvaraju u izlo`beni prostor morske flore i faune.

Dubine

319


Obala [kotske je veoma razu|ena zahvaljuju}i “lohovima� (loch). Naj~uveniji loh je sigurno Loh Nes (zahvaljuju}i pri~i o ~udovi{tu Nesi koje u njemu po legendi `ivi), a suprotno uvre`enom shvatanju lohovi nisu samo jezera -– to je svaka vodena povr{ina koja ulazi u kopno. Postoje slatkovodni i slani lohovi (Loh Nes je slatkovodni), a svi su u kombinaciji sa zelenim brdima i padinama deo izuzetnog {kotskog pejza`a.

320

Dubine


Dubine

321


[kotsko ostrvo Stafa (staffa na lokalnom jeziku zna~i stub) pravo je ~udo prirode. Ovo ostrvo vulkanskog porekla, 10 km udaljeno od zapadnog ostrva Mal (Mull), priroda je izvajala od stubova bazalta. Stubovi na vrhu nose pitomu, travnatu “kapu�, dok su u podno`ju ispresecani mno{tvom izlokanih pe}ina, od kojih je najpoznatija Fingalova (Fingal’'s Cave). [um koji talasi ovde prave a akustika pe}ine uobli~ava inspirisali su kompozitora Feliksa Mendelsona. 322

Dubine


Na ostrvu se leti gnezde pafini (Fratercula actica), crno-bele morske ptice sa velikim narand`astim kljunom, koji su glavna turisti~ka atrakcija. Kako je nenaseljeno ljudima, ostrvo se mo`e posetiti jedino brodi}ima koji tokom leta voze iz Obana, ribarskog mesta na ostrvu Mal.

Dubine

323


324

Dubine


Severno evropska obala bogata je morskim pticama. Na ovoj steni nastanili su se kormorani.

Dubine

325


Lindos

Obala isto~nog Sredozemlja je stenovita i slabo po{umljena, mada se izme|u surovih, golih stena mogu na}i najlep{e pla`e. Jedna od takvih, pored ~uvene Olu Deniz, je i pla`a Kaputa{ u Turskoj, dok u neposrednoj blizini, na gr~kom ostrvu Rodos, sli~an predeo preovladava oko anti~kog naselja Lindos. 326

Dubine


Lindoska obala, koja se nalazi u okrilju prelepog malog zaliva, iako leti prepuna turista i brodi}a, krije veoma raznovrsan morski svet. Dno je prekriveno {koljkama, a me|u morskom travom u plitkom zalivu mogu se pored mno{tva riba videti i morski konjici.

Kaputa{

Dubine

327


[TA SE MO@E NA]I NA OBALI?

Sipina kost Jedino {to ostane iza jedne sipe jeste njena kost. Kako je ova kost prili~no lagana, obi~no je talasi izbace na obalu.

Ostaci ljuskara Rakovi su veoma ~esti na obali, vole bazen~i}e koje puni plima i koji su bogati hranom. Na pe{~anim pla`ama ~esto se mogu na}i ostaci njihovih oklopa i kle{ta.

328

Dubine


^udna stani{ta Ove sitne {koljke na{le su zgodno mesto da se nastane. Kokosov orah, plutaju}a grana, alge, sve su ovo pogodna i relativno bezbedna stani{ta. Problem nastaje kada ih talasi zajedno izbace na obalu. Ukoliko na njoj ostanu predugo, `ivot {koljki se tu zavr{ava.

Palmaria palmata Ru ` i ~ a s t a alga palmaria palmata na{la se na oblucima nakon {to je plima Atlantskog okeana izbacila na {kotsku obalu. Ova alga mo`e da naraste do 30 cm i rasprostranjena je u svim morima. Jestiva je i mo`e se jesti sve`a ili kuvana. Dubine

329


Prilepak Patella vulgata je prisutna na svim kamenitim obalama. Ovi meku{ci sa veoma tvrdom lju{turom uvek dolaze na isto mesto da se hrane mladim algama. Mogu da narastu do 6 cm. R a z n i nanosi Kada se more povu~e, za s o b o m ostavlja bogate nanose. Ako se malo bolje pogleda ispod gu`vi morske trave i me|u kamen~i}ima, mo`e se prona}i pravo bogatstvo -– razne lju{ture, {koljke, fosili, kao i `ivotinjice koje tu nalaze hranu. 330

Dubine


Laminaria digitata Ovo je vrsta morske alge poznatija kao “kelp”.

Mo`e da dostigne i preko 2 metra du`ine, a kada je plima ne ogoli `ivi u priobalju potpuno prekrivena vodom, tako {to se “koren~i}em” uhvati za stenu i pusti zeleno, duga~ko, glatko li{}e koje se izdvaja iz stabljike da slobodno leluja na morskoj struji. Iz jedne stabljike mo`e se pru`ati do deset listova. [ume “kelpa” su omiljeno stani{te foka i drugih ve}ih i sitnijih `ivotinja jer se tu mogu lako sakriti od predatora. Nucella lapillus Ova simpati~na {koljka mo`e se na}i na kamenitoj obali. Mesojedi su, one koje se hrane loparima bele su boje, dok nucele koje jedu dagnje imaju lju{ture tamnije boje. Rastu do 4 cm i {iroko su rasprostranjene. Dubine

331


Pu` obalar Littorina littorea Ovaj jestivi pu` mo`e se na}i na ve}ini obala. Dosti`e du`inu do 3 cm, a najaktivniji je tokom plime kada se lagano kre}e po stenama i algama u potrazi za hranom.

Dagnje - Mytilus edulis Dagnje su veoma rasprostranjene {koljke i omiljene u kulinarstvu. Veoma su prilagodljive pa se mogu na}i kako na pustoj obali, tako i u naseljenim mestima gde se ve{to lepe za betonske molove, gvozdene stepenice, korita brodova ili konope. Mogu narasti do 10 cm. 332

Dubine


Ensis siliqua Ova tanka i o{tra, izdu`ena lju{tura pripada vrsti Ensis siliqua (“{koljka-britva, {ljanak� - razor-shell) koja `ivi ukopana u pesku, a na povr{inu izlazi samo u vreme plime kada tra`i hranu. Kada se more povu~e, potrebno joj je samo par sekundi da sebi iskopa rupu i potpuno se u nju uvu~e zahvaljuju}i "“ stopalu" koje se ispuni krvlju i slu`i kao sidro da je povu~e na dole. Mo`e narasti i do 20 cm. Ove {koljke su vrlo cenjene u kulinarstvu a skupljaju se na pe{~anoj obali tako {to se pospu solju, nakon ~ega iznenada isko~e iz stani{ta u pesku.

Chaetomorpha linum Ova morska biljka `ivi na kamenitoj obali a mo`e se videti i u urbanim primorskim mestima kako prekriva betonske molove. Kada se voda povu~e li~i na mahovinu, a kada je prekrivena vodom, jasno se vide lepr{ave niti koje lelujaju na struji. Dubine

333


Stani{te raka Ponekad i najbezazlenije stvari kriju interesantnu pri~u: ovo nije bilo kakva rupa, ve} stani{te si}u{nog raka. On izlazi tek kada se uveri da u blizini nema opasnosti, a hranu mu “na vrata� isporu~uje plima.

Korali Na ovu tropsku pla`u more je izbacilo mno{tvo fosilnih ostataka korala. 334

Dubine


Foke Halichoreus grypus Na ovoj kamenitoj obali nije lako na prvi pogled uo~iti foke. One le`e na stenama koje su potpuno iste boje i u`ivaju na suncu. Foke su veoma prisutne na severnoj evropskoj obali, a ima ih i u urbanim delovima, naro~ito u ribarskim gradi}ima i selima gde rado kru`e oko obale u nadi da }e im ribari baciti neiskoristljiv deo svog ulova. Od celokupne populacije ove vrste foka, ~ak 40% ih se nalazi u [kotskoj. Nakon {to se rode, mladunci na obali provode 4 do 5 nedelja.

Dubine

335


EKOLO[KA KRIZA I RONILA^KI BON-TON

336

Dubine


Na `alost, modernizacija ~ove~anstva dovela je do poprili~nog uni{tenja mora. Smatra se da od svih zaga|enja mora 44% dolazi sa kopna (od izlivanja kanalizacije, industrijskih otpada itd.), 33% putem atmosfere, a “tek� 12% usled pomorskog transporta, {to iznena|uje kada se uzmu u obzir koli~ine nafte koje se izliju u more zbog havarija tankera. Usled prekomernog ribolova, upotrebe nedozvoljenih sredstava prilikom ribolova (dinamita, cijanida i sl.), zaga|enja, izlivanja otrovnih materija, globalnog zagrevanja i porasta podvodnog turizma, mnoge vrste su ili ve} izumrle ili su na samom rubu istrebljenja. Ogromni ribarski brodovi u stanju su da za~as ogole morsko dno velikim mre`ama i ulove ~itava jata riba ne dav{i {ansu ekosistemu da se obnovi, pritom uni{tiv{i i svet koji uop{te nije ni bio predmet lova. U Jadranu i Mediteranu je jo{ uvek rasprostranjeno ko~arenje i lov dinamitom, na istoku lov cijanidom, a u ribarske mre`e se redovno upli}u i potpuno nedu`na bi}a: svake godine samo na taj na~in u svetu nastrada oko 300.000 kitova i delfina. Mnoge morske vrste se smatraju delikatesima i love se samo zbog nekih delova tela. Milioni ajkula se godi{nje love i pritom im se odsecaju samo peraja dok su jo{ Levo, na prethodnoj strani: je`inka pretvorena u luster kako bi "ukrasila" jedan restoran Dole: najve}e `rtve izlivanja nafte u more su nedu`ne `ivotinje Foto: International Bird Rescue Research Center

Dubine

337


Foto: Menlo Campus

Samo neke od havarija tankera u skora{njoj istoriji 1977. – Tanker Hawaiian Patriot u blizini Havaja ispustio u more 101.000 tona nafte; 1978. – Povr{ina od 200 km bretanjske obale u Francuskoj zaga|ena sa 220.000 tona nafte po{to se nasukao tanker Amoco Cadiz; 1979. – 257.000 tona nafte prosulo se u more nakon sudara brodova Atlantic Empress i Aegaean Captain u blizini Trinidada i Tobaga; 1983. – [panski tanker Castillo de Bellver ispustio 239.000 tona nafte u blizini obale Ju`ne Afrike; 1989. – Exxon Valdez, ameri~ki tanker, nasukao se kod Aljaske i zagadio more sa 36.000 tona nafte; 1992. – Kod Galicije, severo-zapadne {panske pokraine, nasukao se i prepolovio gr~ki tanker Aegean Sea i izlio preko 70.000 tona nafte; 1993. – Kod [etlandskih ostrva se izlilo 85.000 tona nafte nakon {to se nasukao tanker Braer; 338

Dubine


Na prethodnoj strani: tanker ispu{ta naftu kod ostrva Princ Vilijam na Aljasci 1989. godine

1994. – 16.000 tona sirove nafte izlilo se u Arapsko more nakon sudara panamskog tankera Seki sa emiratskim Baynunahom; 1996. – Liberijski tanker Sea Empress nasukao se kod Velsa i ispustio 40.000 tona nafte; 1997. – U Japanskom moru ruski tanker Nahodka je, nakon havarije, ispustio 19.000 tona nafte u more; 1999. – Malte{ki tanker Erika se prepolovio i zagadio more sa 25.000 tona nafte kraj bretanjske obale; 2001. – Ekvadorski tanker Jessica zagadio podru~je Galapagosa sa 650 tona nafte; 2002. – Gr~ki tanker Prestige nakon havarije kod obale Galicije izlio u more oko 75.000 tona nafte. 2007. Kod Ju`ne Koreje u more se izlilo 66.000 tona nafte. `ive, a potom se bacaju u more da uginu u mukama, samo zato {to je supa od ajkulinog peraja skup i cenjen obrok u restoranima. Veliki napoleoni, sada veoma retke ribe, love se ~esto samo zbog usana. Kitovi koji su na rubu izumiranja i dalje se nemilice love, najvi{e zbog masti. Foke se hvataju i deru `ive, naro~ito mladun~ad, da bi se od njihovog krzna pravile skupe bunde. Na kineskim pijacama prodaju se na hiljade su{enih morskih konjica koji se smatraju afrodizijakom. Na istoku se love na hiljade riba-balona i tretiraju krajnje surovo zato {to su u Japanu specijalitet. Skoro je utvr|eno da je beli delfin iz reke Jang-ce potupno izumro. Malog delfina vakita (vaquita) koji `ivi u Kalifornijskom zalivu ~eka sli~na sudbina –- ostalo ih je par stotina. Pravih kitova ostalo je oko 300, plavi kit je pred izumiranjem... Du` tajlandske obale danas se retko vi|aju male ajkule i brojne vrste drugih riba, na primer morskih konjica ili riba-leptira koje su tu nekada `ivele u velikom broju. Ali ako u|emo u neku od radionica nakita uz koje se nalaze ogromne i rasko{ne prodavnice za turiste (koje pored nakita prodaju i nov~anike od ra`ine ko`e) mo`emo videti velike i luksuzne akvarijume upravo sa ovim `ivotinjama. Godi{nje se za akvarijume ulovi preko 20 miliona tropskih riba. ^ovek je iz bahatosti `ivotinje iz njihove prirodne sredine preneo u akvarijume Dubine

339


Levo: kitovi se ubijaju harpunima duga~kim 2 metra, te{kim oko 90 kg koji se ispaljuju iz 90 mm topa. Na vrhu harpuna je granata koja bukvalno raznese unutra{nje organe kita par sekundi nakon {to je pogo|en. Obi~no se `ivotinja satima mu~i pre nego {to ugine. Foto: WWF Arctic Program

a da pritom nije ni razmi{ljao da }e ve} nakon nekoliko generacija te iste vrste mo}i da se vide samo na fotografijama u knjigama jer su ih njihovi preci istrebili radi pukog materijalnog profita. Kako je preterano izlovljavanje ribe dovelo do ozbiljne ekolo{ke krize, skorog istrebljenja pojedinih vrsta i potpuno ispraznilo ribarske mre`e, ~ovek se dosetio da bi morsku ribu mogao da uzgaja i ve{ta~kim putem. Danas su {irom sveta veoma popularne, isplative i razvijene farme i slatkovodnih i morskih riba, naj~e{}e se u njima nalaze losos, tuna, osli}, sku{a, a uzgajaju se i {koljke, rakovi i alge. I dok se s jedne strane u ovome vidi svetla budu}nost, farme riba imaju i svoju tamnu stranu. Ribe se dr`e u nedovoljno ~istim i pretrpanim kavezima u kojima se neretko pojavljuju opasni paraziti (koji su u stanju da uni{te tkivo ribe sve do kostiju), a usled ve{Desno: samo Eskimi na Aljasci godi{nje ubiju oko 50 grenlandskih glatkih kitova Foto: Solar Navigator

340

Dubine


Foto: Closer to Free

Ovo je samo jedan od mnogih brodova za lov ajkula. Kada se ajkula ulovi, na`ivo joj se odsecaju peraja a osaka}ena `ivotinja se baca natrag u vodu i umire u mukama

ta~ke hrane koja se daje ribama pojavljuje se ve}a koli~ina otrovnih materija, na pr. `ive, olova i sinteti~kih hemikalija. Dakle, osim {to je ovako uzgojena riba opasna za ljudsku ishranu, farme riba su i veoma nehumane, pa ~esto i do 40% ribe ugine pre nego {to ljudi stignu da je iskoriste. Poslednji trend u ve{ta~kom uzgoju ribe su organske farme u kojima se `ivotinje gaje po strogim pravilima i vodi se ra~una o ~isto}i ribnjaka i drugim bitnim uslovima. Me|utim, ljudski faktor i me{anje u prirodu ima pogubne efekte po ekosistem ne samo kada su u pitanju prekomerni lov i zaga|enje. Najbolji primer za to je alga kaulerpa –- caulerpa racemosa i taxifolia, poznate i kao “"tumor Mediterana�". Po~etkom sedamdesetih godina {tutgartski zoolo{ki vrt nabavio je razne vrste algi za potrebe akvarijuma, izme|u ostalih i alge iz vrste kaulerpa. Kako su bile prili~no zahvalne za gajenje u akvarijumima i dekorativne, i drugi zoolo{ki vrtovi i akvarijumi uzeli su uzorke od {tutgartskog. U Dubine

341


Foto: The Humane Society of US

Gore: foke se ~esto deru pre nego {to se ubiju Desno: kavezi za ve{ta~ko uzgajanje ribe su ~esto zaga|eni i premali Foto: Fishing Hurts

posebnim uslovima alga je mutirala pa je nastala vrsta koja se prili~no razlikuje od originalne, a karakteri{u je izuzetna otpornost i mogu}nost razmno`avanja. Nevolja je nastala kada je 1984. caulerpa taxifolia zapa`ena u moru kod obale Monaka, gde je najverovatnije dospela nakon pranja akvarijumskih tankova. Upozorenja morskog biologa koji je prvi otkrio nisu ozbiljno shva}ena, pa se od tada ova neverovatna alga pro{irila po ve}em delu Sredozemnog mora, prekrivaju}i ogromna prostranstva i uni{tavaju}i sve `ivo oko sebe. Njen jedini prirodni neprijatelj, jedna vrsta zelenog pu`a gola}a, ne `ivi u Sredozemlju, a nau~nici se pla{e da bi njegovo ve{ta~ko nastanjivanje dovelo do nove ekolo{ke katastrofe. U junu 2000. godine kaulerpa se pojavila kod kalifornijske obale u blizini San Dijega, ali je tamo problem mnogo ozbiljnije shva}en. Pou~eni evropskim iskustvom, Amerikanci su odmah po~eli sa prekrivanjem stani{ta algi crnim PVC folijama koje su onemogu}ile fotosintezu, pa je tu razvoj kaulerpe pod kontrolom. Doneti su ozbiljni zakoni koji zabranjuju bilo kakvu eksploataciju ove alge, pa se vlasnici pet-{opova i akvaristi ka`njavaju sa 250 dolara ukoliko se otkrije da je imaju. U Mediteranu kaulerpa ne prestaje da se {iri, a prostranstva koja sada zauzima toliko su velika da je prosto nemogu}e 342

Dubine


otarasiti je se. Kako se razmno`ava i pomo}u otkinutih fragmenata i polno, nije dovoljno samo je i{~upati jer }e iz najmanjeg deli}a izrasti nova biljka. Tako|e, lako se prenosi na sidrima ~amaca i brodova, preko ribarskih mre`a i ko~a a i ronioci je nesvesno mogu preneti na jo{ uvek nezara`ena podru~ja preko opreme. Ronila~ka svest Mi kao pojedinci ne mo`emo drasti~no da uti~emo na krupna zaga|enja koja izazivaju pro{irenje ozonske rupe ili izlivanje nafte u more, mada mo`emo donekle uticati na vladu na{e i drugih zemalja tako {to }emo se u~laniti ili dati donacije nekoj od ekolo{kih organizacija (Greenpeace, Cousteau Society, Project AWARE, Turtle Conservation, WWF, itd.), ili, izme|u ostalog, bojkotovati proizvode koji izazivaju zaga|enje, i}i na posao autobusom umesto kolima ili bacati plasti~ne fla{e u odvojene kontejnere. Me|utim, ono {to svako od nas mo`e da u~ini jeste da da창 svoj skromni doprinos u vidu lepog pona{anja. Danas je u mnogim svetskim ronila~kim centrima ekolo{ka svest prili~no porasla, pa }e nas uglavnom vo|e zarona upozoriti da u moru ni{ta ne diramo. U egzoti~nim Levo i dole: Caulerpa racemosa je puzava alga sa bobi~astim listi}ima, dok caulerpa taxifolia ima pored puzavog stabla i listove duga~ke 5 - 65 cm

Dubine

343


tropskim mestima podvodni turizam je veoma popularan i dobro razvijen, pa je i svest o o~uvanju vrsta visoka. Na crnogorskom primorju, na `alost, ekolo{ka svest je jedva u povoju, pa se smatra sasvim normalnim da se hobotnice hvataju i maltretiraju, iznose na obalu kao trofeji, za sobom ostavlja sme}e, a ~ak ni ronioci nisu bezbedni jer se nikad ne zna da li neko u blizini lovi dinamitom ili se {epuri na gliseru ili skuteru. U svakom slu~aju, bilo da nas neko upozori ili ne bitno je da se potrudimo da sami izgradimo sopstvenu svest da svojim pona{anjem nikoga i ni{ta ne ugro`avamo. Ne zato {to }emo zbog toga dobiti novac, pohvalu ili izvu}i neku drugu korist, ve} zato {to je to jedini ispravan i moralan stav. Ako znamo podatak da koralnom grebenu treba 1.000 godina da bi porastao samo jedan metar, onda lako mo`emo da izra~unamo da smo lomljenjem jedne gran~ice od desetak centimetara uni{tili njegov stogodi{nji trud. A korale ne moramo uvek polomiti namerno –- ako nismo dobro izbalansirani zaka~i}emo ih perajima, zato i znanjem i ronila~kom ve{tinom mo`emo doprineti o~uvanju korala. Ako riba-balon mo`e da se “naduva� samo ograni~en broj puta, i ako je mi prepadamo samo da bismo prisustvovali tom manevru, mo`emo lako zaklju~iti da smo joj na taj na~in oduzeli jedan `ivot, tj. jednu bitnu {ansu da se odbrani od grabljivaca. I kad nismo pod vodom, kad u|emo u restoran i vidimo da se na jelovniku nude retke vrste i odlu~imo se da ih probamo, samo jo{ vi{e doprinosimo porastu lova na te vrste. Ako u prodavnici suvenira nakupujemo retke {koljke, morske zvezde, sun|ere i preparirane `ivotinje, poslovo|a }e naru~iti dodatne koli~ine. Bez potra`nje ne}e biti ni ponude, bez ponude }e krivolovci ostati bez posla, a bez krivolova }e se o~uvati vrste. Mi jesmo samo jedna karika u lancu, ali ako uspemo da tu jednu kariku olabavimo, lanac }e se pokidati. Ba{ kao i na kopnu, i pod vodom 344

Dubine


Gore: turisti~ka mesta obi~no imaju veliku ponudu {koljki i korala koji se masovno love samo zbog trgovine, pa su mnoge vrste danas ugro`ene. Kupovinom ovih {koljki podsti~emo lov.

treba da po{tujemo druge i cenimo razli~itost, jer je upravo zbog te {arolikosti svet jedno prelepo mesto. Isto tako, treba da shvatimo da se `ivot na{e planete ne zavr{ava sa nama i da }e me|u pripadnicima budu}ih generacija biti ljubitelja prirode. Omogu}imo im da u njoj u`ivaju koliko i mi!

Dubine

345


101 MORSKA ZANIMLJIVOST ^ovek godi{nje ubije izme|u 20 i 100 miliona ajkula, dok od napada ajkula godi{nje umre 8 do 12 ljudi.

^ovek je uspeo da istra`i tek 10% morskog i okeanskog sveta.

97% od ukupne vode na Zemlji ~ine okeani.

90% vulkanske aktivnosti odvija se u okeanima.

Brzina zvuka je u vodi skoro 5 puta ve}a nego u vazduhu.

Najve}a plima i oseka na Zemlji zabele`ena je u zalivu Fandi (Fundy) izme|u Nju Brunsvika i Nove [kotske. Razlika u plimi i oseci je ~ak 19,6 m.

Mrtvo more je najni`a ta~ka na Zemlji –- 396 m ispod nadmorske visine. 346

Dubine


Tihi okean je najve}a masa vode na Zemlji koja zauzima tre}inu povr{ine Zemlje.

Tokom proteklih 100 godina nivo mora je porastao u proseku za 10-25 cm. Pre 10.000 godina nivo okeana bio je oko 110 m ni`i od dana{njeg.

Kada bi se otopio sav led na Zemlji, okeani bi porasli za 66 m.

Prose~na temperatura vode svih okeana je oko 3,5°ËšC.

Godi{nje se u okeane baci tri puta vi{e otpada nego {to se ulovi ribe. Tre}ina nafte u svetu poti~e iz bu{otina u moru.

Ako usta napunite morskom vodom, uz nju }ete dobiti i milione bakterija, stotine hiljada fitoplanktona i desetine hiljada zooplanktona. Dubine

347


Veliki koralni greben u Australiji duga~ak je 2.300 km i mo`e se videti iz svemira. Na njemu `ivi preko 400 vrsta korala, 2.000 vrsta riba i 4.000 vrsta meku{aca.

Najve}i procenat proteina koje ljudi na celom svetu unesu u organizam poti~e od ribe. Preko 90% svetske trgovine obavlja se morem.

Svake godine se ulovi preko 20 miliona tropskih riba za akvarijume.

348

Dubine


Polovina svetske komunikacije obavlja se pomo}u podvodnih kablova.

Najbr`a riba je sabljarka koja mo`e da pliva brzinom od 121 km/h.

Najve}a `ivotinja na planeti je plavi kit, ve}i i od najve}ih dinosaurusa. Srce mu je veli~ine manjeg automobila. Mu`jaci prose~no dosti`u 25, a `enke 26,2 metara du`ine, a mogu biti te{ki izme|u 90 i 120 tona. Mlaz koji izbaci kroz nozdrve prilikom disanja mo`e dosegnuti i 12 metara. Plavi kit svakodnevno pojede do 4 tone krila, odnosno oko 40 miliona ovih `ivotinjica. @ivot u moru po~eo je pre otprilike 3,3 milijarde godina. Kopnene `ivotinje pojavile su se pre 400 miliona godina.

Ve}ina riba mo`e lako i brzo da promeni pol.

Dubine

349


Najve}a riba na planeti je kit-ajkula, mo`e imati i do 18 m.

Mu`jaci grdobina nemaju organe za varenje pa mogu da opstanu jedino ako se zaka~e za `enku i hrane se preko nje.

Najve}a morska kornja~a je sedmopruga usminja~a (Dermochelys coriacea), mo`e imati do 2,5 m. “Kornja~ine suze� nastaju iz posebnih `lezda kod o~iju koje imaju zadatak da iz organizma izbace suvi{nu so.

Prime}eno je da delfini umeju da koriste alat: `enke delfina u Australiji navla~e sun|ere na nju{ku kada riju po pe{~anom dnu u potrazi za meku{cima kako bi se za{titile od bodlji otrovnih riba. Ovo znanje prenosi se sa majke na }erku, zato {to `enke du`e ostaju uz majke nego mu`jaci.

Vrsta kita se mo`e prepoznati po mlazu koji izbaci na povr{ini kada izdahne.

350

Dubine


Kit ulje{ura mo`e da zaroni na preko 2.000 metara i ne mora da izranja vi{e od dva sata. Kod delfina broj otkucaja srca prilikom zarona je 33-45 u minuti, dok je na povr{ini 80-90.

Kitovi spavaju samo polovinom mozga, dok im je druga polovina budna i opominje ih kada da izrone da bi disali.

@enka kita mladun~e nosi izme|u 9 i 16 meseci, zavisno od vrste. Po{to kitovi nemaju usne, majka mora mladuncu bukvalno da u{trcava mleko u usta.

Kod kitova je prime}ena pojava “babica” koje poma`u porodilji i slo`no guraju mladun~e ka povr{ini kako bi udahnulo svoj prvi vazduh.

Kitovi poseduju “~ulo” eholokacije koje se sastoji od sposobnosti ispu{tanja kliktavih zvukova i analiziranja odjeka. Kitovi zapravo „vide“ odre|eni objekat na osnovu zvuka koji se od njega odbija. Dubine

351


Kitovi u spoljnom mo`danom tkivu poseduju magnetne kristale (magnetite) koji imaju funkciju kompasa -– orijenti{u se u skladu sa prirodnom magnetnom silom planete Zemlje.

Kada nisu aktivne, kornja~e mogu da zadr`e dah i do dva sata.

Pol budu}ih kornja~a zavisi od temperature peska u kojoj su jaja polo`ena. Ako je temperatura izme|u 24 i 29 stepeni celzijusa izle}i}e se mu`jaci, a ako je izme|u 30 i 34 stepena bebe }e biti `enke.

Ajkule su stare preko 350 miliona godina.

352

Dubine


Prime}eno je da se mante pora|aju u vazduhu - u trenutku poro|aja iska~u iz vode i u tom deli}u sekunde izbacuju mladun~e. Kod nekih vrsta ajkula javlja se pojava kanibalizma u materici: daleko pre ro|enja najja~i mladunac pojede svoju bra}u i sestre.

Mladunci ra`e su u trenutku kada se rode uvijeni u rolnu.

Ako se `ivi morski sun|er raspar~a, svaki }e komad nastaviti samostalan `ivot. Od otrova kockaste meduze (Cubomedusae) od 1883. godine do danas umrlo je oko 70 ljudi.

Meduza irunkandji velika je samo 2,5 cm a svojim otrovom mo`e da ubije ~oveka.

Tropski pu` Conus geographus ima otrovnu `aoku. Domoroci ga zovu „pu`-cigareta“ zato {to nakon njegovog uboda imate vremena da po`ivite koliko da popu{ite jednu cigaretu. Dubine

353


[koljka velika klepavica, Tridacna gigas, dosti`e 1,2 metra.

Proces stvaranja bisera po~inje kada u ostrigu upadne zrnce peska ili neko drugo si}u{no strano telo koje {koljka polako obla`e nakrom, sedefastom materijom.

Glavono{ci su najinteligentniji od svih meku{aca i imaju razvijene re`njeve mozga koji kontroli{u pam}enje i u~enje.

Skoro je prime}eno da lignje me|usobno komuniciraju tako {to menjaju boje i {are na telu.

354

Dubine


Lju{tura nautilusa najsavr{eniji je primer logaritamske spirale.

Samo jedna morska zvezda „kruna od trnja“ (Acanthaster planci) godi{nje opusto{i 13m² korala.

Morski krastavci vrste Bohadschia kada su u opasnosti iz anusa ispu{taju duga~ke bele lepljive niti koje kod ljudi izazivaju ozbiljnu iritaciju ko`e.

Velika barakuda mo`e biti duga~ka do 2m.

Kada oseti da je u opasnosti, riba-balon napuni vodom poseban mehur u stomaku i postane potpuno okrugla. Na taj na~in mo`e i da ugu{i predatora, ako ovaj manevar izvede u njegovom grlu.

Unutra{nji organi ribe balona sadr`e tetraodotoksin, otrov 1.250 puta ja~i od cijanida. U Japanu je ova riba delikates, iako godi{nje od trovanja umre oko 100 ljudi. Kada ne mogu da progutaju plen u jednom komadu, murine telom naprave par om~i i provuku glavu kroz „~vor“ kako bi raspar~ale `rtvu. Ugori ba{tovani `ive u rupama u pesku koje obla`u posebnom sluzi iz `lezde na kraju repa. Dubine

355


356

Dubine


Najotrovnija riba je kamenjarka, od njenog uboda mo`e se umreti u roku od desetak minuta. Kamenjarka ne napada, ve} se na njena otrovna peraja ljudi nabodu slu~ajno, dok hodaju kroz pli}ak ili ako se uhvate za stenu na kojoj mirno le`i ova veoma dobro mimikrirana riba.

Otrov morskih `ivotinja je termolabilan, tj. razgra|uje se na visokoj temperaturi. Zato rane ne treba rashla|ivati, ve} obratno –- utopliti.

Kada meduza ope~e, najbolje je opekotinu istrljati peskom kako bi se otklonile si}u{ne otrovne `aoke i namazati je sir}etom.

Koriste}i standardnu SCUBA opremu i bocu sa komprimovanim vazduhom, najdublje je zaronio Bret Gilijam (Brett Gilliam) -– 145m.

Britanska podmornica Trieste zaronila je na ~itavih 10.912 m. godine 1960. Kada bi se odsekao Mont Everest u stavio na dno okeana do kog je dostigla ova podmornica, iznad vrha bi bilo jo{ dva kilometra do povr{ine.

Riba koja je do sad prime}ena na najve}oj dubini od 8.370 metara je grdobina.

Dubine

357


Mlade crvenouste kernje (Aethaloperca rogaa) imitiraju bojom i pona{anjem bezopasne ribice koje `ive u manjim jatima kako bi lak{e do{le do plena. Najve}a kernja je epinephelus lanceolatus koja raste i do 2,5 m. U stomaku jedne prona|ena je cela mala ajkula.

Riba-balon mo`e da trep}e i zatvori o~i.

Najmanji morski konjic Hippocampus denise ima samo 1,6 cm. Morski konjici su jedine `ivotinje kod kojih mu`jaci nose trudno}u. Mu`jak mladunce nosi oko 20 dana i proizvodi posebnu te~nost kojom se embrioni hrane.

Veliki napoleoni su godinama surovo istrebljivani jer su njihove mesnate usne smatrane za delikates.

Riba-papagaj hrani se koralima i pritom stvara najfiniji beli pesak. Godi{nje jedna riba proizvede na stotine kilograma peska.

Ribe-papagaji no}u prave posebnu “pid`amu� - ~auru od sluzi u kojoj spavaju kako predatori ne bi mogli da ih namiri{u. 358

Dubine


Grdobina ima donju vilicu koju mo`e da odvoji od gornje, zahvaljuju}i ~emu mo`e da proguta plen duplo ve}i od sebe.

Ajkule nemaju mehur i plu}ne organe, pa umesto njih hidrostati~ku ulogu vr{i jetra. Gustina tkiva jetre, koja zauzima 25% te`ine tela, je tek oko 0,95 g/ml. Tako, na primer, tigrasta ajkula mo`e u vodi imati samo 3,5 kg, a na kopnu 450.

Prvi fosilni ostaci ajkula poti~u iz srednjeg devona. Dubine

359


Najve}a kornja~a, sedmopruga usminja~a, mo`e da zaroni do dubine od 1.000 metara i da odr`i telesnu temperaturu od 25˚˚°C ~ak i u vodi koja je temperature od 5°˚˚C. Larve dagnje zovu se glochidia i nakon {to se izlegu `ive u {krgama majke kako bi imale dovoljno kiseonika.

Tradicija ka`e da je ostrige najbolje jesti u mesecima ~ija imena sadr`e slovo r – zbog toga {to se mreste u letnjim mesecima, a tada im je meso vodnjikavo i neukusno.

Morska voda sadr`i 54,3% hlorida, 30,2% natrijuma, 7,6% sulfata, 3,7% magnezijuma, 1,2% kalcijuma, 1,1% kalijuma i 1,9% drugih materija.

Pravac morskih struja i vetrova bio bi pravolinijski, od istoka ka zapadu, da nije Koriolisove sile koja nastaje usled rotacije Zemljine kugle. Zahvaljuju}i ovoj sili postoje ekvatorijalni vetrovi, pasati a struje na severnoj polulopti skre}u na istok, dok na ju`noj skre}u na zapad. Plimu i oseku izazivaju gravitacija Meseca i Sunca. Plima je najvi{a („`iva morska mena“) tokom punog i mladog Meseca, a najni`a („mrtva morska mena“) tokom prve i poslednje ~etvrti. 360

Dubine


Plavi kit jednim izdahom izbacuje ~ak 95% vazduha iz plu}a, dok kopneni sisari izbace samo 45%. Srce plavog kita otkuca samo ~etiri do pet puta u minuti.

Pesma grbavog kita mo`e trajati oko pola sata, a istu melodiju mo`e ponavljati i nekoliko dana. Svi okeani sveta zauzimaju povr{inu od 361 miliona kvadratnih kilometara. Prose~na dubina okeana je 3,8 km, a najdublja ta~ka je u Marijanskoj brazdi u zapadnom Tihom okeanu, i iznosi 11.033 metara.

Tek 5% povr{ine dna okeana je istra`eno i preneto na mape, tako da ~ovek bolje poznaje povr{inu meseca nego okeansko dno.

Nau~nici su procenili da postoji irme|u 500.000 i 10 miliona morskih vrsta koje jo{ uvek nisu otkrivene. Dubine

361


Najstariji ronilac ima preko 5,000 godina -– mumificirani ostaci na{eg pretka iz ^ilea kog su arheolozi prona{li pored ribljih kosti i {koljki, kao i njegovo modifikovano uho, govore da je ovaj ~ovek najverovatnije provodio dosta vremena pod vodom.

Aleksandar Veliki spu{tao se 332. godine p.n.e. u staklenom zvonu na dno mora da bi posmatrao morske `ivotinje.

Zvuk na povr{ini putuje oko 350 m u sekundi, dok pod vodom putuje ~etiri puta br`e.

Dok na povr{ini ronilac tro{i 25 litara vazduha u minuti, na dubini od 30 metara, usled uticaja pritiska na gasove, tro{i ~ak 100 litara za isto vreme.

Tropskim morima se smatraju ona mora u kojima temperatura vode nikad ne pada ispod 20 stepeni celzijusa.

Alga Macrocystis pyrifera, ili d`inovski kelp, mo`e da naraste do 50 metara. To je alga koja najbr`e raste na celoj planeti jer mo`e da se uve}a za do 60 cm dnevno. Kit ulje{ura ima najve}i mozak na svetu –- do 9,2 kg. Prose~na te`ina odraslog ~ove~jeg mozga je 1,4 kg. 362

Dubine


Kit orka ima le|no peraje du`ine do 1,8 m. Mo`e da pliva brzinom od 55 km/h. Sivi kit prelazi najdu`e distance prilikom migraciije -– izme|u 12.000 i 20.000 km. Tokom `ivota koji u proseku traje 40 godina, sivi kit pre|e istu razdaljinu kao od Zemlje do Meseca i nazad. “

Kril” je norve{ka re~ za zooplankton i bukvalno zna~i “hrana kitova”.

Granice ronjenja na dah stalno se pomeraju. U dinami~koj apnei apsolutni rekorderi danas su Nemac Tom Zitas sa 223 m i Natalia Mol~anova iz Rusije sa 200 m. Mol~anova dr`i rekort i u stati~noj apnei - ona mo`e dah da zadr`i 7,30 minuta, dok je kod mu{karaca juna 2009. godine rekord postavio Francuz Stefan Misfud koji mo`e da ne di{e ~itavih 11 minuta i 35 sekundi. Dubine

363


364

Dubine


Dubine

365


LITERATURA [tampane publikacije: •- Encyclopaedia of Fish, John Dawes, Grange Books plc, UK, 2005, •- Sharks, Dr Geoffrey W. Potts and Silja Swaby, Collins, 1997, •- Seashore, Rod and Ken Preston-Mafham, Collins, 2004, •- Corals & Fishes, Florida, Bahamas and Caribbean, Idaz and Jerry Greenberg, Seahawk Press, Miami, 1999, - Seashores and Shallow Seas, Andrew Campbell, Hamlyn, UK, 1996, •- Asia Pacific Reef Guide, Helmut Debelius, IKAN, Germany, 2001, •- Indian Ocean Reef Guide, Helmut Debelius, IKAN, Germany, 2001, •- Mediterranean and Atlantic Fish Guide, Helmut Debelius, IKAN, Germany, 1997, i prevod na hrvatski Andreasa Krona •- Thailand'’s Coral Reefs –- Nature Under Threat, Collin Piprell, Ashley J. Boyd, White Lotus, Bangkok, Thailand •- Whales, Dolphins and Porpoises, Mark Carwardine, Checkmark books, 1999, New York, •- Visual Dictionary, Dorling Kindersley, 2004, London, - Biologija za II razred srednjeg obrazovanja i vaspitanja, Miloje Kruni}, Ivo Savi}, Ljubinka ]ulafi}, Nau~na knjiga, Beograd, Zavod za izdavanje ud`benika Novi Sad, •- Hordati, skripta, Milo{ Kalezi}, Biolo{ki fakultet Univerziteta u Beogradu, 1996, •- Ribe, Erl S. Herald, Kalifornijska akademija nauka, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1968. •- Scuba Diving, Monty Halls and Miranda Krestovnikoff, Eyewitness Companions, Dorling Kindersley, London, 2006

366

Dubine


Internet: •- Wikipedia •- Greenpeace •- CMAS •- PADI, AWARE •- SOPAS •- Cousteau Society •- Mala internet {kola oceanografije •- Morsko prase -– web ~asopis o moru •- Yale School of Forestry and Environmental Studies •- Gastropods, J.H.Leal, The Bailey-Matthews Shell Museum •- Veterinarski fakultet Beograd •- Census of Marine Life •- Fishbase •- Integrated Taxonomic Information System •- Seamounts Online •- Species 2000 •- History of Marine Animal Populations, University of Hull •- Reef Quest Center for Shark Research •- Shark Research •- National Marine Fisheries Service, USA •- Institut za biologiju mora, Kotor •- Fishing Hurts - BBC - Te Ara

Dubine

367


INDEX - SRPSKI ABC oprema 277 ajkule testera~e 171 Aleksandar Makedonski 268 amazonski delfin 31 anisotremus 51 antias 99-100 arapski an|eo 117 arbun 101-107 Arhimed 279 arnoov kljunasti kit 263 askon 203 atlantska ajkula 170, 173, 174 atlantska gata 29, 181-182, 184 atlantski {i{mi{ 110 autotomija 241 Avgustus Zibe 266, 268 azotna narkoza 272 ba~vasti sun|er 203 balista 156-159 barakuda 139-141, 155, 355 barbun 113-115 bat 171 batipelagi~na zona 23, 24 batoglavac 101-107 BCD 276, 277, 280 beli kitovi 31 belopegasti balon 163 beloperka 177-180 belostoma~ni crnelj 124 beluga 17, 31, 34, 36, 48 beski~menjaci 119, 123, 198-255 bisusne `lezde 228 bivalvie 228-260 blenide142-143 bode~njak 86-90 bodianus 130 bodljikava ostriga 229 bodljoko{ci 226-251 Bojlov zakon 272 borbonski konjic 80 brada~ 113-115 brade~ 113-115 brazdeni kitovi 30

368

Dubine

brkavica 113-115 bronzani miripristis 78 buljooki {njurac 154 butor 170 carski an|eo 117 cefalopode 231-238 cesio 101-107 cevasti crvi 199, 220, 252-255, 260, 262 cevasti sun|er 205 cik-cak ostriga 230 cipal 113-115 CMAS 280, 281 crnelj 123-126 crni sun|er 205 crno-beli leptir 122 crnopegasti balon 163 crnouska 170 crv bo`i}no drvce 253, 255 crvena morska zvezda 248 crvenomorska ba{tenska jegulja 71, 72 crvenomorska iglica 85 crvenomorska riba krokodil 92 crvenomorska zastavica 122 crvenomorski klovn 126 crvenoprugi papagaj 137 crvenorepi leptir 122 crvenousta kernja 97 ~e{ljousta 123-126 ~eki}ara 170, 175, 176, 196 ~etvorozupka 162-167 ~ista~ 112, 129, 130, 143, 191, 245 ~ista~ pe}inar 29, 111-112 ~ukov 171 d`inovska kernja 98 d`inovska lignja 236-238 dagnja 199, 227-230, 331, 332, 360 Daltonov zakon 272 dekapodi 244 dekompresiona bolest 269-271 delfin 16, 27, 31, 32, 34, 37, 39, 42-47, 48-49, 159,

163, 174, 319, 337, 339 delfin boto 31 denizin pigmejski konjic 80 disfoti~na zona 23, 24 Dr. Hju Bradner 268 drhtulja 193-197 dubinske zone 23, 24 dugobrki barbun 115 dugonosi leptir 121 dugonosnica 127-130 dugorepasti {i{mi{ 110 duvan leptir 120 dvoprugi zec 152 dvozupka 162-167 |avolska {karpina 87 ehinodermate 246-251 Edmund Hejli 268 efipidi 108-110 egzoskelet 240 eholokacija 40 elektri~ne ra`e 170, 193-197 Emil Ganjan 268, 276 epipelagi~na zona 23, 24 eufoti~na zona 23, 24 fantomska zastavica 112 felun 153-155 finka 95-98 fitoplankton 15, 24, 26, 260, 347 foke 32, 174, 335, 339, 342 forskalov barbun 115 fotopore 24, 112 francuska hemulida 106 francuski an|eo 118 fratar 101-107 Gaspar Gistav Koriolis 17-20, 21, 360 gata 171, 173, 184 Gianis D 285, 287 gimnura 194 gitara~e 170 glatki kitovi 30, 36 glatki kornet 85 glavata kornja~a / `elva 54, 56 glavo~ 142-143 glavono{ci 231-238, 354


glu{ac 171 gobide 142-143 gof 15, 29, 153-155, 159, 312 golfska struja 18, 19, 319 gonade 229 gorgonina glava 248 grampus 48-49 grbavi kit 30, 34, 35, 37, 38 grboglavi papagaj 135, 138 grdobina 75-76, 350, 359 grefeov morski krastavac 250 Grispolis 283 gu{ter 29, 51, 73-74 hadalna zona 23, 24 halofite 26 haloklina 295, 298 hemulida 101-107 Henrijev zakon 271 Herbert Ni~ 268 Hidrolo{ki ciklus 13 hidrotermalna te~nost 258 hirurg ribe 144-149 hirurg-jedrenjak 149 histrotrop 182, 195 hobotnica 199, 201, 231-238 holocentride 77-78, 179 hromatopore 232, 233 iglice 83-85 indijska gata 181-182 indijski papagaj 138 indijski re~ni delfin 31 irunkandji 212-213, 353 iverak 93-94 izbeljivanje korala 218 izuzetna sasa 207 izuzetni leptir 120 jastog 199, 239-245, 263 jastu~asta zvezda 247 javanska riba zec 151 je` 125, 156, 159, 162, 181, 199, 207, 246-251, 274 je`inka 162-167, 337 jednorog 144-149 jegulja 65-70 Johan Fridrih Gmelin 157 kamenjarka 86-90, 357 kanibalizam u mate-

rici 174, 187, 353 kantar 101-107 karipska pro{arana kravica 161 karipski truba~ 83 karirani lutjanus 107 Karnatik 287 kefalna peraja 189, 190, 191 kefalopodi 231-238 kelp 16, 17, 331, 362 kernja 95-98, 358 King kruzer 283, 285 kirnja 95-98, 358 kit ajkula 171, 172, 173, 350 kitovi plo~ani 30, 34, 36, 37 kitovi usani 34 kitovi zubani 31, 34, 36, 37, 38, 39, 40 klarkov klovn 124 klepavice 199, 227-230, 354 kljunasti kitovi 31, 263 kljunasti leptir 121 klovnovski knez 128 klovnovski kostorog 159 klovn-tvor 126, 210 knez 29, 127-130 knez-~ista~ 128, 130 knidocil 207, 214, 216, 217 ko`asti koral 216 ko{ljoribe 64 kockasta meduza 213, 353 kolosalna lignja 235-238 komar~a 101-107 korali 55, 56, 66, 82, 116, 127, 132, 133, 136, 143, 157, 182, 199, 212, 215220, 222, 246, 286, 289, 291, 301, 309, 334, 358 koral-mozak 220 koralna kernja 95 koral-sto 219 koriolisov efekat 17-20, 21, 360 kornet ribe 83-85 kosirica 127-130 kostelji 171 kostorog 29, 156-159, 179 kozica 143, 199,

239-245, 249 kraba 128, 199, 239245, 250, 261, 263 kraja 99-100 krastavac 246-251 kratkonosi jednorog 145 kravica 160-161 krilata ostriga 229 krilati pu` 261 krivo {ilo 82 Krizula K 287 kruna od trnja 199, 246-251, 355 la arribada 53 la plata re~ni delfin 31 labrda 127-130 labrida 127-130 labrida obe{ene vilice 128, 130 lavovska griva 212 ledeni crv 259, 260 Leonardo da Vin~i 268 leopard-ajkula 183-185 lepezasti koral 216, 219 leptir 119-122 leptir-barjaktar 119-122 leptirica 194 leptir-zastavica 119-122 leukon 203 lignja 231-238 lihten{tajnov mehurasti koral 216 lubin 101-107 Luj Butan 268 Luj de Korilje 268 lumbrak 127-130 ma~ka bledica 170 magnetiti 41, 352 magnetno ~ulo 41, 352 mako ajkula 172 mala {krinja{ica 1161 malabarska kernja 96 manta 170, 189-192 mapa-balon 164 Marijanska brazda 12, 361 martinka 127-130 maskirana je`inka 165, 167 maskirani balon 165

Dubine

369


maskirani leptir 120 maslinasta ridlijeva kornja~a 53, 54 matul~i} barjaktar 99-100 mediteranska kernja 96 meduza 17, 54, 120, 150, 152, 199, 201,211-214, 217, 259, 263, 353, 357 mejersov leptir 121 mese~ev cesio / streli~ar 107 mezopelagi~na zona 23, 24, 265 miripristis 77-78 mlat 170, 171, 176 modrulj 171 mor` 32 mornarev izbor 103 morska buva 261 morska sasa 201, 206-210 morska veverica 77-78 "Morska zvezda" (brod) 287 morska zvezda 246-251, 355 morske krave / sirene 32 morske ma~ke 170 morske trube 83-85 morski }uran 86-90 morski ~eki} 170 morski konjic 7982, 326, 358 morski kov~eg 160-161 morski krin 199, 246-251 morski lavovi 32 morski psi 170 morski pu` 221-226 morski sisari 30-41 mrkulja 170 mrtve morske mene 20, 21 murina 65-70, 179, 245, 288 nakra 244, 229, 354 napuha~a 162-167 narval 31, 34, 35 Natalija Mol~anova 268, 363 nautilus 199, 231-238, 355 nematociste 207, 213, 222 nitrox 272 njufaundlendski kit 39 nogatica 75-76

370

Dubine

obi~an konjic 81 odontaspis 174, 186-188 okeanska beloperka 170, 173, 174, 175 okeanske brazde 259 okeanski delfini 31 okeanski greben 258 operkulum 64, 95, 225, 254, 255 orhan 153-155 orijentalni plektorhinkus 102, 103 orka 31, 363 oseka 20, 21, 53, 319, 346 ostrige 199, 227-230, 360 Otrantska vrata 20 otrovni pu` 223 ov~ica 101-107 PADI 281 pafin 232 pagar 101-107 Pangea 13 Pantalasa 13 papagaj 29, 135-138, 179, 301, 302, 311, 358 papagaj sa `utom tufnom 136 papagajka 135-138 papagaj-princeza 136 papiga~a 135-138 paradajz-klovn 124 pas prasac 171 pas zvezda{ 171 patuljasti glatki kit 30 pauk kraba 240 paunasti poklopac 93 pe{~ani gu{ter 74 pe{ec 127-130 pe{njic 127-130 pegava ba{tenska jegulja 72 pegavi plektorhinkus 29, 102 pepeljak 171 pic 101-107 pigmejska ulje{ura 31 pigmejski an|eo 118 pikaso 159 piknjavac 171

plakoidne krlju{ti 170 planule 218 plastu{a 93-94 plava morska zvezda 247 plavi {njurac 155 plavi an|eo 117 plavi jednorog 145 plavi kit 30, 32, 34, 36, 39, 339, 349, 361 plavi kostorog 159 plavo bele kozice 241 plima 20-21, 53, 319, 328, 329, 331, 334, 346, 360 pliskavice 31 plosnatica 93-94 podujka 127-130 podvodni gejziri 257, 258, 259, 260 poklopac 93-94 Pol Ber 37, 269 polarna mora 17 Popis morskog `ivota 256-265 porites 125, 220, 242 portugalski ratnik 54, 214 prava kornja~a 54, 55-61 pravilo tre}ine 285 prstenasti an|eo 118 prugasta jegulja 70 prugaste kozice 241 prugasti leptir 122 pu` obalar 332 pu` 17, 181, 199, 204, 220, 221-226, 250, 261, 332, 342, 353 pu`evi gola}i 261, 221-226 pu`evi nudibrank 221-226 ra`a 170, 171, 175, 193-197, 220 ra`e testera~e 170 ra`opsi 170 ra{ljastorepi crnelj 124 ra~i} iz doba jure 262 radijalna simetrija 246, 247 rak 199, 204, 224, 239245, 250, 301, 328 rak plja~ka{ 240, 244


rak samac 240, 244 rakun leptir 120 r|avi papagaj 136 remora 143, 191, 132, 167, 172, 187 repati leptir 122 reptili 50-54 riba {i{mi{ 108-110, 130, 302 riba an|eo 116-118 riba balon 162-167, 339, 355, 358 riba klovn 123-126 riba krokodil 91-92 riba lav 86-90, 286 riba papagaj 135-138, 358 riba vojnik 77-78 riba zec 150-152 riba zec sa zlatnim sedlom 151 ribe sa hrskavi~avim skeletom 168-197 risov delfin 48-49 Robert Bojl 272 ronila~ka brahikardija 37 Salem ekspres 287-291 salinitet 18, 25-26 salpa 101-102 sargasumska grdobina 76 SCUBA 268 sedmopruga usminja~a 54, 350, 360 senote 292-299 sifon 225 sifon sun|er 205 sigvatera 78, 141, 149, 161 sikon 203 sipa 231-238 sipina kost 328 sivi delfin 31, 42-47 sivi kit 30, 363 sivi mediteranski kostorog 157 sjajni miripristis 77 skapognatiti 247 sklat sivac 171 sklatovke 171 slingurica 142-143 smokva 127-130

sneper 101-107, 179 solanderov balon 165 SOPAS 281 spikula 203 srebrna hemulida 106 Stefan Misfud 268, 363 streli~ar 101-107 struje 17-20 sun|er 55, 116, 199, 202-205, 217, 221 suptropska mora 15 svetlucavi jednorog 144 {arko 127-130 {iba 193-197 {iba s plavim pegama 193, 194 {ilo ~ista~ 82 {ilo 79-82 {karpina, {karpun, {krpina, {krpun 86-90 {koljka britva, {ljanak 333 {koljka 143, 156, 217, 224, 226, 227-230, 235, 247, 250, 260, 301, 329, 330, 332, 333, 340, 344, 345 {krinja{ica 160-161 {njurac 153-155 {par 101-107 taksonomija 27 Tanja Striter 268 termoklina 275, 298 tetraodotoksin 164, 355 tigar ajkula 164, 170, 173, 174, 175, 176 Tistlgorm 92, 285, 286, 287 Tom Zitas 268, 363 triger 156-159 trlja 113-115 tropska mora 14 truba~ 83-85 trupan 171 ugor ba{tovan 71-72 u{ata 101-107 ulje{ura 24, 31, 32, 34, 36, 37, 236, 238, 351, 362 Umberto Pelicari 268, 269 umereno hladna mora 15-17 usna~a 127-130

Valsalvin manevar 274 vatreni koral 219 velika ~eki}ara 175, 196 velika bela ajkula 171, 173 velika je`inka 167 velika klepavica 227, 230, 354 veliki {njurac 155 veliki kostorog 157, 158 veliki napoleon 29, 127, 129, 131-134, 138, 339, 358 vetrovi 18, 20, 21-23, 360 vladika 127-130 vobegong 171 voline 170 volonja sivac 171 vrana 127-130 vu~ica 95-98 zaliv Fandi 21, 346 zapadni klovn 124 zastavica 119-122 zebra-ajkula 171, 183-185 zec 150-152 zelena morska kornja~a 54 zelenkasti krastavac 249 zglavkari 113, 239-245 zmaj sa Komoda 51 zlatni {njurac 154 zmijozupka 186-188 zona ambisa 24 zona pono}i 24 zubata ajkula 186-188 zubatac 101-107 zvezdasti balon 163 @ak Kusto 268, 276, 280, 281, 287 `aba peca~ 75-76 `ive morske mene 21 `uta {iba 194, 195 `utan 171 `uti crnelj 126 `uti sun|er 203 `uto {ilo 81 `utole|ni barbun 115 `utorepa barakuda 141 `utuljka 170

Dubine

371


INDEX - ENGLESKI amazon river dolphin 31 amberjack 154 anemone 201, 206-210 anemonefish 123-126 angelfish 116-118 anglerfish 75-76 anthias 99-100 arabian angelfish 117 arnoux’'s beaked whale 263 atlantic spadefish 110 AWARE 343 banded boxer shrimp 241 banded snake eel 70 bannerfish 119-122 barbel mullet 113-115 barracuda 139-141 barrel sponge 203 basketfish 160-161 basslet 99-100 batfish 108-110 BCD 276, 277, 280 beaked coralfish 121 beaked whales 31 bearded scorpionfish 88 beluga 31, 34, 36 bent stick pipefish 82 bigeye trevally 154 black spotted sweetlips 102, 103 blackspotted puffer 163 blenny 142-143 blue angelfish 117 blue fin trevally 155 blue sea star 247 blue triggerfish 159 blue whale 30 bluespine unicornfish 145 bluespotted stingray 194 borbon seahorse 80 bottlenose dolphin 31, 42-47 bowhead whale 30 boxfish 160-161 brain coral 220 bream 101-107 brittle star 246 bronze soldierfish 78

372

Dubine

bull shark 173 butterflyfish 119-122 Census of Marine Life 257 cephalopods 231-238 checkered snapper 107 christmas tree worm 253 clams 227-230 clark’s anemonefish 124 cleaner pipefish 82 cleaner wrasse 128 clown coris 128 clown triggerfish 159 clownfish 123-126 colonial tube sponge 205 common cleaner wrasse 128 common porcupinefish 167 common seahorse 81 common winged oyster 229 coral grouper 95 corals 215-220 coris 127-130 cornetfish 83-85 Cousteau Society 343 cowfish 160-161 crab 239-245 crinoids 246-251 crocodilefish 91-92 crown of thorns 246-251 cube boxfish 161 cushion star 247 cuttlefish 231-238 damselfish 132-126 denise pygmy seahorse 80 devil scorpionfish 87 doctorfish 144-149 dolphins 31, 42-47, 48-49 double barred rabbitfish 152 echinoderms 246-251 emperor angelfish 117 exquisite butterflyfish 120 fan coral 216 fan worms 252-255 feather star 246-251 flatworms 221-226 flounder 93-94 flutemouth 83-85

forsskaals goatfish 115 Francis Crick 39 french angelfish 118 french grunt 106 frogfish 75-76 fusilier 101-107 ganges and indus river dolphins 31 garden eel 71-72 giant clam 227, 230 giant grouper (potato grouper) 98 giant moray 167 giant spider crab 240 giant trevally 155 giant triggerfish 157, 158 goatfish 113-115 goby 142-143 gold saddle rabbitfish 151 golden trevally 154 gorgonian 216 graeffe's sea cucumber 250 gray whale 30 great hammerhead 175, 196 great white shark 173 green moray 67 green sea turtle 54 greenish sea cucumber 249 Greenpeace 343 grey nurse shark 186-188 grey triggerfish 157 grouper 95-98 grunt 101-107 hawksbill turtle 54, 55-61 hermit crab 240, 244 hogfish 127-130 honeycomb moray 66 humpback whale 30 humphead parrotfish 137 indian butterflyfish 120 indian parrotfish 138 irunkandji 213 jack 153-155 java rabbitfish 151 jellyfish 211-214 kelp 16, 17, 331, 362 komodo dragon 51


leather coral 216 leatherback turtle 54 leopard shark 183-185 lichtenstein’s bubble coral 216 lion’s mane jellyfish 212 lionfish 86-90 lizardfish 73-74 lobed pore coral 220 lobster 239-245 loggerhead turtle 54 long nose butterflyfish 121 longbarbel goatfish 115 longfin batfish 110 lunar fusilier 107 madeira rockfish 88 magnificent anemone 207 malabar grouper 96 manta ray 189-192 mappa pufferfish 164 masked butterflyfish 120 masked porcupinefish 165 masked puffer 165 meyers butterflyfish 121 moray eel 65-70 mottled grouper 96 mullet 113-115 mussels 227-230 napoleonfish 131-134 nautilus 231-238 needlefish 83-85 net fire coral 219 nudibranch 221-226 nurse shark 181-182 oceanic whitetip shark 173 octopus 231-238 olive ridley turtle 54 orange mouth thorny oyster 229 orca 31 oriental sweetlips 102, 103 oysters 227-230 PADI 281 parrotfish 135-138 peacock flounder 93 picassofish 159 pickhandle barracuda 140

pipefish 79-82 porcupinefish 162-167 porkfish 103 porpoises 31 portugese man-of-war 214 princess parrotfish 136 pufferfish 162-167 pygmy right whale 30 pygmy sperm whale 31 rabbitfish 150-152 racoon butterflyfish 120 ragged tooth shark 186-188 ray 193-197 red sea anemonefish 126 red sea crocodilefish 92 red sea garden eel 71, 72 red sea needlefish 85 redband parrotfish 137 ribbon eel 69 right whale 30 risso's dolphin 48-19 ring angelfish 118 rorquals 30 rusty parrotfish 136 sailfin surgeonfish 149 sailor’s choice 103 sand diver 74 sand tiger shark 186-188 sargassum anglerfish 76 scissortail sergeant 124 scorpionfish 86-90 scrawled cowfish 161 SCUBA 268 sea cucumber 246-251 sea slugs 221-226 sea star 246-251 sea urchin 246-251 seahorse 79-82 shortnose unicornfish 145 shrimp 239-245 silver sweetlips 106 skunk anemonefish 126 sleek unicornfish 149 slingjaw wrasse 128 small toothed whales 31 smooth flutemouth 85 snake eel 65-70 snapper 101-107

solander’s toby 165 soldierfish 77-78 sole 93-94 sperm whale 31 splendid garden eel 72 splendid soldierfish 77 sponges 202-205 spotted moray 69 squid 231-238 squirrelfish 77-78 starfish 246-251 starry puffer 163 stonefish 86-90 stoplight parrotfish 136 striped butterflyfish 122 sulphur damselfish 126 surgeonfish 144-149 sweeper 111-112 sweetlips 101-107 table coral 219 tang 144-149 tiger shark 173 tomato anemonefish 124 trevally 153-155 triggerfish 156-159 trumpetfish 83-85 trunkfish 160-161 tube worms 252-255 turretfish 160-161 Turtle Conservation 343 unicornfish 144-149 varicose wart slug 223 western clownfish 124 whale watching 38 whitebelly damselfish 124 white-eyed moray 69 whitespotted puffer 163 white tip reef shark 177-180 wrasse 127-130 WWF 343 yellow stingray 194, 195 yellowsaddle goatfish 115 yellowtail barracuda 149 zebra shark 183-185 zig-zag oyster 230

Dubine

373


INDEX - LATINSKI abudefduf sexfasciatus 124 acanthaster planci 248 acanthuridae 144-149 acanthurus mata 175 acropora 125, 126, 129 actiniaria 206-210 aeolidiodea 222 aethaloperca rogaa 97, 358 allogalathea elegans 242 amblyglyphidodon leucogaster 124 amblygobidus rainfordi 142 ambulocetus 22 amphiprion akallopisos 126 amphiprion bicinctus 126 amphiprion clarkii 124 amphiprion ephippum 124 amphiprion ocellaris 124 anisotremus virginicus 103 annelidae 198, 252-255 antennariidae 62, 75-76 anthiinae 99-100 anthobranchia 222 aphyonus gelatinosus 261 archaeocetes 33 architeuthidae 236 arothron diadematus 165 arothron hispidus 163 arothron mappa 165 arothron nigropunctatus 163 arothron stellatus 163 arthropoda 198, 239-245 asteroidea 247 asthenostoma sp. 250 asthenosoma varium 250 aulostomidae 62, 83-85 aulostomus chinensis 83, 85 australophocoena dioptrica 31 balaena glacialis 30 balaena mysticetus 30 balaenidae 30 balaenoptera edeni 30 balaenoptera musculus 30 balaenoptera physalus 30 balistes carolinensis 157

374

Dubine

balistidae 156-159 balistoides conspicillum 159 balistoides viridescens 157, 158 basilosaurus 33 belonidae 62, 83-85 berardius bairdii 31 bivalvia 98, 227-230 blennidae 63, 142-143 bodianus sp. 130 bohadschia 249, 355 bohadschia graeffei 250 bolbometopon muricatum 137 bothidae 62, 93-94 bothus mancus 93 caesio lunaris 107 caesionidae 63, 101-107 canthigaster solandri 165 caperea marginata 30 carangidae 63, 153-155 caranx ignobilis 155 caranx melampygus 155 caranx sexfasciatus 154 carcharhinus leucas 173 carcharhinus longimanus 173 carchariniformes 169, 170 carcharodon carcharias 173 caretta caretta 54 carnivora 32 Carolus Linnaeus 28 carukua barnesi 213 caulerpa racemosa 341, 343 caulerpa taxifolia 341, 342, 343 cavolinia unicata 261 centropyge 97 centropyge aurantonotus 118 cephalopholis miniata 95 cephalopoda 198, 231-238 cetaceae 32 cetorhinus maximus 16, 171 chromodoris coi 223 ciguatoxin 141 cilia 254

cirri 143, 251 cladorhizide 205 cnidaria 198, 206-210, 217 comatella maculata 251 comatella nigra 251 conidae 225 conus geographus 226, 353 coris aygula 128 cranchiidae 236 crinoidea 247 crossota 263 crustacea 198, 239-245 cubomedusae 213, 353 cyanea capillata 212 chaetodipterus faber 110 chaetodon auriga 122 chaetodon austiacus 120 chaetodon collare 122 chaetodon fasciatus 120 chaetodon larvatus 29 chaetodon lineolatus 122 chaetodon meyeri 121 chaetodon mitratus 120 chaetodon semilarvatus 120 chaetodontidae 119-122 chaetomorpha linum 333 charonia tritonis 249 cheilinus undulatus 131-134 chelmon rostratus 121 chelonia mydas 54 chlorophyta 26 chondrychtyes 168-197 choriaster grandulatus 247 chrysaora melanaster 214 dasyatididae 175, 193-197 delphinapterusleucas 31 dermochelys coriacea 54, 350 diadema setosum 250 diagramma pictum 106 dinoflagellate 141 diodon hystrix 167 diodon litorosus 165, 167 diodontidae 63, 162-167 diogenidae 240, 244 discosmatidae sp. 207 doridella obscura 223


doryrhampus janssi 82 dunckerocapus sp. 81 echidna catenata 68 echinodermata 198, 246-251 echinoidea 247 ensis siliqua 333 ephippidae 63, 108-110 epibulus insidiator 128 epinephelinae 95-98 epinephelus lanceolatus 98, 358 eretmochelys imbricata 54, 55-61 eschrichtius robustus 30 favia 218 favites 218 fistulariidae 83-85 fistularia commersonii 85 flabellina expotata 225 forcipiger flavissimus 121 fratercula arctica 323 galeocerdo cuvier 173 gambirdiscus toxicus 141 gastropoda 198, 221-226 ginglymostroma cirratum 181-189 nebruis concolor 181-189 globicephalia sp. 39 glochidia 229, 360 glossodoris atromarginata 221 gnathanodon speciosus 154 gobiosoma sp. 143 gorgasia sillneri 71, 72 grampus griseus 48-49 gymnosome 261 gymnothorax favagineus 66 gymnothorax javanicus 66, 67 gymnothorax moringa 69 gymnura micrura 194 haemulidae 63, 101-107 haemulon flavolineatum 106 haemulon parrai 103 halichoreus grypus 335 hemitaurichthys zoster 122 heniochus diphreutes 122 heniochus intermedius 122

heniochus pleurotaenia 122 hesiocaeca methanicola 259, 260 heteractis magnifica 207 heteroconger hassi 72 heterocongridae 62, 71-72 heterodintiformes 171 hexanchiformes 171 hexabranchus sanguineus 225 hippocampinae 62, 79-82 hippocampus borboniensis 80 hippocampus denise 80 hippocampus taeniopterus 81 hippolytidae sp. 67, 245 histrio histrio 76 holacanthus bermudensis 117 holocentridae 62, 77-78 holoturoidea 247 hyperoodon ampullatus 31 hyppopodius hippopus 261 illicium 76 indocetus 33 inia geoffrensis 31 isurus oxyrinchus 171 kiwa hirsuta 261, 263 kiwaidae 263 kogia breviceps 31 labridae 127-130 labroides dimidiatus 67, 128 labroides sp. 191 lactophrys quadricornis 161 laminaria digitata 331 lamniformes 169, 173 lepodochelys olivacea 53, 54 leptocephalus 261 linckia laevigata 247 linckia sp. 248 lipotes vexillifer 31 littorina littorea 332 lopha folium 230 lophiidae 75-76 luetzenia asthenosomae 250 lutjanidae 63, 101-107 lutjanus decussatus 107

macrocystis 16 macrocystis pyrifera 17, 362 macrocheira kaempferi 240 manta birostris 189-192 megaptera novaeangliae 30 mesonychoteuthis hamiltoni 236 millepora dichotoma 100, 219 monodon monoceros 31 montastraea 218 montipora 218 mullidae 63, 113-115 mulloidichthys martinicus 113 muraena helena 66 muraenidae 65-70 myliobatiformes 170 myrichthys colubrinus 70 myripristis adusta 78 myripristis melanasticta 77 mytilus edulis 332 naso hexacanthus 149 naso unicornis 145 nemateleotris sp. 142 neoglyphea neocaledonica 262 nereocystis 16 nucella lapillus 331 nudibranchia 222 odontaspis ferox 186-188 oligometra serrapina 251 ophichthidae 62, 65-70 opisthobranchia 222 orcinus orca 31 oreastedidae sp. 247 orectolobiformes 171 osedax 261 osteichthyes 62, 64 ostraciidae 160-161 ostracion cubicus 161 pakicetus 33 palinurus barbarae 263 palmaria palmata 329 pandaka sp. 143 panulirus sp. 244 papilloculiceps longiceps 92 parupeneus cyclostomus 115

Dubine

375


parupeneus forsskali 15 parupeneus macronema 115 patella vulgata 330 pempheridae 63, 111-112 pempheris multiradiata 112 pempheris vanicolensis 29, 112 periclimenes colemani 250 phaeophyta 26 phocoena phocoena 31 phronema 261 phyllidia varicosa 223 phyllodesmium longicirra 222 physalia physalis 214 physeter macrocephalus 31 physogyra lichtensteini 216 physonect siphonophore 261 pinna sp. 230 platanista gangetica 31 platax orbicularis 109 platax teira 110 platycephalidae 62, 91-92 platygra 218 platygyra daedalea 220 plectorhinchus chaetodonides 103 plectorhinchus gaterinus 102, 103 plectorhinchus vittatus 102, 103 pleuronectidae 62, 93-94 pomacanthidae 63, 116-118 pomacanthus annularis 118 pomacanthus imperator 117 pomacanthus maculosus 117 pomacanthus paru 118 pomacentridae 63, 123-126 pomacentrus 97 pomacentrus sulfureus 126 pontoporia blainvillei 31 porifera 198, 202-205 porites 125, 220, 242 porites lobata 220 pristiformes 168, 171 pristiphoriformes 170 protocetus 32, 33 pseudanthias squamipinnis 100

376

Dubine

pseudobalistes fuscus 155 pteria penguin 229 pterois miles 89 rajiformes 168, 170 rhabdosoma brevicaudatum 261 rhinecanthus assasi 159 rhinomuraena quaesita 69 rhodophyta 26 risbecia tyroni 223 rodhocetus 33 sabella pavonina 254 sarcophyton sp. 216 scaridae 63, 135-138 scarus ferrugineus 136 scarus stronglylocephalus 138 scarus taeniopterus 136 scorpaena maderensis 88 scorpaenidae 86-90 scorpaenopsis barbatus 88 scorpaenopsis diabolus 87 scyphozoa 211-214 seriola dumerili 154 serpulidae sp. 253 siderea grisea 68 siderea thyrsoidea 69 siganidae 63, 150-152 siganus guttatus 151 siganus javus 151 siganus virgatus 152 siphamia unicolor 250 sirenia 32 soleidae 62, 93-94 sparidae 63, 101-107 sparisoma aurofrenatum 137 sparisoma viride 136 sphonochalina siphonella 205 sphyraena flavicauda 141 sphyraena jello 140 sphyraenidae 63, 139-141 sphyrna mokarran 175, 196 spirobranchus giganteus 253 spondylus varius 229 squaliformes 169, 171 squatiniformes 169, 171 stegastes 97 stenopodidae sp. 241, 245

stenopus hipidus 241 stichopus chloronotus 249 strombus gigas 226, 311 stylophora 125 subergorgia sp. 216, 219 synanceia verrucosa 87 syngnathidae 62, 79-82 syngnatus sp. 80 synodontidae 62, 73-74 synodus intermedius 74 taeniura lymma 194 tetraodontidae 28, 63, 162-167 thyrsoidea macrura 66 tiktaalik rosae 33 torpedinidae 193-197 torpediniformes 170 torpedo nobiliana 197 trachyrhampuhus bicoarctatus 82 tridacna gigas 230, 354 tridacna maxima 230 triaendon obesus 177 trimmaton sp. 143 tursiops trucantus 31, 42-47 tylosurus choram 85 urolophus jamaicensis 194, 195 xestospongia muta 205 xestospongia testudinaria 203 zebrasoma desjardinii 149 ziphidae sp. 31, 263 zooxanthellae 218, 222


Moja zapa`anja i bele{ke

Dubine

377


378

Dubine


Dubine

379


380

Dubine


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.