Roman Polanski
Roman Polanski | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Rajmund Roman Tijeri Libling Polanski |
Datum rođenja | 18. avgust 1933. |
Mesto rođenja | Pariz, Francuska |
Prebivalište | Francuska, Poljska[1][2] |
Zanimanje | filmski režiser, scenarista, producent i glumac |
Porodica | |
Supružnik | Barbara Kvjatkovska-Las (v. 1959 — r. 1962) Šeron Tejt (v. 1968 — u. 1969) Emanuel Senje (v. 1989) |
Deca | 2 |
Rad | |
Aktivni period | 1954—danas |
Veza do IMDb-a |
Roman Polanski (polj. Roman Polański), pravo ime Rajmund Libling (polj. Rajmund Liebling; Pariz, 18. avgust 1933) francusko-poljski je režiser, scenarista, glumac i producent, nominovan za pet Oskara, i dobitnik Oskara za najboljeg režisera za film Pijanista.[3] Njegovim najpoznatijim filmovima se, pored Pijaniste, smatraju Rozmarina beba, psihološki horor iz 1968, i Pisac iz senke iz 2010. godine. Od 1978. godine on je begunac iz krivično-pravnog sistema SAD, nakon što je pobegao iz zemlje dok je čekao presudu u slučaju seksualnog zlostavljanja, u kojoj se izjasnio krivim za statutorno silovanje.[4]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Polanski je rođen 18. avgusta 1933. u Parizu, od oca Rišarda Liblinga (poznatog i kao Rišard Polanski), Jevrejina iz Francuske, i majke Bule (djevojačko prezime Kac), Poljakinje. Godine 1937. porodica se vratila u Poljsku. Njegova majka je umrla u koncentracionom logoru nacističke Njemačke, a Polanski je izbegao ovu sudbinu, pobegavši iz krakovskog geta i provevši ratne godine u izbeglištvu širom Evrope. Polanski je proveo svoje formativne godine u hraniteljskim domovima pod usvojenim identitetom, pokušavajući da preživi holokaust.[5]
Polanski je završio školu filma u Lođu, u Poljskoj, 1959. godine. Snimio je više kratkih filmova tokom svojih studija koji nisu prošli nezapaženo. Njegov film Nož u vodi, iz 1962. godine, je prvi značajan poljski film nakon Drugog svetskog rata koji nema rat kao tematiku. Za ovaj film Polanski je prvi put bio nominovan za prestižnu američku filmsku nagradu Oskar.
Prvi dugometražni film Polanskog, Nož u vodi (1962), napravljen je u Poljskoj i nominovan je za nagradu Oskar za najbolji film na stranom jeziku u Sjedinjenim Državama.[6] Od tada je dobio još pet nominacija za Oskara, zajedno sa dve BAFTA nagrade, četiri Cezara, Zlatnim globusom i Zlatnom palmom filmskog festivala u Kanuu u Francuskoj. U Velikoj Britaniji režirao je tri filma, počevši od Repulsije (1965). Godine 1968. Polanski je otišao u Holivud gde je dobio reputaciju sa sofisticiranim psihološkim trilerom Rozmarina beba.
Tokom snimanja filma Neustrašivi lovci na vampire Polanski je upoznao zvezdu u usponu Šeron Tejt, sa kojom je ušao u ljubavnu vezu i par se venčao 25. januara 1968. u Londonu. Prekretnica u njegovom životu dogodila se 1969. godine, kada su njegova supruga Šeron Tejt i četiri prijatelja brutalno ubijeni od strane članova porodice Manson.[7] Nakon njene smrti, Polanski se vratio u Evropu i na kraju nastavio da režira. Napravio je Makbet (1971) u Engleskoj i ponovo u Holivudu, film Kineska četvrt (1974), koji je nominovan za Oskara.[8]
Polanski je 1977. godine uhapšen i optužen za drogiranje i silovanje 13-godišnje devojčice. On je naknadno priznao krivicu za manje krivično delo nezakonitog seksualnog odnosa sa maloletnicom.[9] Nakon 42 dana provedenih u psihijatrijskoj proceni u zatvoru u pripremi za izricanje kazne, Polanski, koji je očekivao da će biti osuđen na probni rok, pobegao je u Pariz nakon što je saznao da sudija planira da izrekne zatvorsku kaznu.[10]
U Evropi, Polanski je nastavio da snima filmove, uključujući Tes (1979), sa Nastasjom Kinski u glavnoj ulozi. Osvojio je francuske Cezar nagrade za najbolji film i najbolju režiju, a dobio je i tri Oskara.
Polanski upoznaje manekenku i glumicu Emanuel Senje, daje joj ulogu u filmu Ludilo (1988) i ženi je sledeće godine. Ona takođe igra i u njegovom filmu iz 1992 Gorki mesec.
Kasnije je producirao i režirao Pijanistu (2002), dramu o jevrejsko-poljskom muzičaru koji je pobegao iz nacističkog progona, u kojem su glumili Ejdrijen Brodi i Emilija Foks. Film je osvojio tri oskara, uključujući i oskara za najboljeg režisera, kao i brojne međunarodne nagrade. Režirao je i Olivera Tvista (2005), priču koja je analogna sa njegovim sopstvenim životom kao „mladić koji pokušava da trijumfuje nad nevoljama”.[11] Dobitnik je nagrade za najboljeg režisera za film Avetni pisac (pisac koji piše za druge) iz 2010 na 23. Evropskoj filmskoj nagradi.[12] Takođe je dobio nominaciju za najboljeg scenaristu na pomenutim nagradama za film Pokolj (2011).
Godine 2018, Akademija filmskih umetnosti i nauka izglasala je da se Polanski izbaci iz članstva zbog slučaja silovanja.[13]
Odabrana filmografija[uredi | uredi izvor]
Filmovi koje je režirao Roman Polanski | ||||
God. | Srpski naziv | Izvorni naziv | ||
---|---|---|---|---|
1968. | Rozmarina beba | Rosemary's Baby | ||
1974. | Kineska četvrt | Chinatown | ||
1976. | Stanar | Le locataire | ||
1999. | Deveta kapija | The Ninth Gate | ||
2002. | Pijanista | The Pianist | ||
2010. | Pisac iz senke | The Ghost Writer |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Polish court to decide on Polanski's extradition on October 30”. Reuters. 22. 9. 2016.
- ^ Berendt, Joanna (6. 12. 2016). „roman-polanski-extradition-”. The New York Times. Arhivirano iz originala 18. 2. 2017. g. — preko NYTimes.
- ^ All Movie Guide (23. 8. 2023). „Roman Polanski – Biography”. The New York Times. Arhivirano iz originala 24. 11. 2013. g. Pristupljeno 20. 11. 2013.
- ^ „Timeline of Director Roman Polanski's Life”. The Washington Post. Associated Press. 28. 9. 2009. Arhivirano iz originala 31. 12. 2016. g. Pristupljeno 24. 10. 2017.
- ^ Polanski, Roman; Bernstein, Catherine (5. 5. 2006). „Mémoires de la Shoah: témoignage de Roman Polanski, enfant de déporté, enfant caché, né le 18 aoüt 1933” (na jeziku: francuski). INA. Pristupljeno 16. 11. 2018.
- ^ Ain-Krupa, Julia Roman Polanski: A Life in Exile ABC Clio Santa Barbara California 2010 pages 38–40
- ^ „Roman Polanski: Wanted and Desired”. Arhivirano iz originala 4. 7. 2009. g. Pristupljeno 25. 1. 2009.
- ^ „Chinatown (1974)”. IMDb.com. Arhivirano iz originala 11. 1. 2009. g.
- ^ Cieply, Michael (11. 10. 2009). „In Polanski Case, '70s Culture Collides With Today”. The New York Times. Arhivirano iz originala 11. 2. 2017. g.
- ^ Kimble, Lindsay (31. 10. 2015). „Roman Polanski's Victim Samantha Geimer Is 'Pleased' the Director Won't Be Extradited, Says She Recovered 'A Long Time Ago'”. People. New York City: Meredith Corporation. Arhivirano iz originala 2. 11. 2015. g. Pristupljeno 19. 11. 2018.
- ^ Freer, Ian. Movie Makers, Quercus (2009) pp. 129–131
- ^ „The Winners”. europeanfilmacademy.org. European Film Academy. 4. 12. 2010. Arhivirano iz originala 28. 7. 2012. g. Pristupljeno 4. 12. 2014.
- ^ „Bill Cosby and Roman Polanski expelled from Oscars academy”. BBC News. London, England: BBC. 3. 5. 2018. Pristupljeno 20. 11. 2018.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bugliosi, Vincent (1974). Helter Skelter: The True Story of the Manson Murders. London: Arrow. ISBN 978-0-09-997500-7.
- Cronin, Paul (2005) Roman Polanski: Interviews, Mississippi: University Press of Mississippi. 200p
- Farrow, Mia (1997). What Falls Away: A Memoir, New York: Bantam.
- Feeney, F. X. (2006). Roman Polanski. Koln: Taschen. ISBN 978-3-8228-2542-6.
- Jacke, Andreas (2010). Roman Polanski: Traumatische Seelenlandschaften. Gießen: Psychosozial-Verlag. ISBN 978-3-8379-2037-6.
- Kael, Pauline (1982). 5001 Nights At The Movies. Zenith Books. ISBN 978-0-09-933550-4.
- King, Greg (2000). Sharon Tate and The Manson Murders. New York: Barricade Books. ISBN 978-1-56980-157-4.
- Leaming, Barbara (1981). Polanski, The Filmmaker as Voyeur: A Biography. New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0-671-24985-4.
- Moldes, Diego (2005). Roman Polanski. La fantasía del atormentado. Madrid: Ediciones JC Clementine. ISBN 978-84-89564-44-2.
- Parker, John (1994). Polanski. London: Victor Gollancz Ltd. ISBN 978-0-575-05615-2.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Polanski, Roman (1973). Roman Polanski's What? From the original screenplay. London: Lorrimer. ISBN 978-0-85647-033-2.
- Polanski, Roman (1973). What?. New York: Third press. ISBN 978-0-89388-121-4.
- Polanski, Roman (1975). Three film scripts. New York: Fitzhenry and Whiteside. ISBN 978-0-06-430062-9.
- Polanski, Roman; Skolimowski, Jerzy (1984). Knife in the Water. London: Lorrimer. ISBN 978-0-85647-092-9.
- Polanski, Roman (1984). Roman. New York: Morrow. ISBN 978-0-688-02621-9.
- Polanski, Roman (1984). Roman. London: Heinemann. ISBN 978-0-434-59180-0.
- Polanski, Roman (1985). Roman. Pan Books. ISBN 978-0-330-28597-1. (pbk)
- Polanski, Roman (2003). Le pianiste. Paris: Avant-Scene. ISBN 978-2-84725-016-9.
- John Visser, J. (27. 2. 2009). Satan-el: Fallen Mourning Star. Lulu Enterprises Incorporated. ISBN 978-0-557-03412-3.
- Young, Jordan R. (1987). The Beckett Actor: Jack MacGowran, Beginning to End. Beverly Hills: Moonstone Press. ISBN 978-0-940410-82-4.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Roman Polanski na sajtu Curlie
- Roman Polanski na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Roman Polanski na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- Roman Polanski na sajtu TCMDb (jezik: engleski)
- Roman Polanski's official Web page na sajtu Wayback Machine (arhivirano 2006-02-06)
- website dedicated to Polanski's victims (7 November 2017)
- Rođeni 1933.
- Parižani
- Poljski glumci
- Poljski reditelji
- Poljski scenaristi
- Poljski producenti
- Jevreji
- Francuski glumci
- Francuski reditelji
- Francuski scenaristi
- Francuski producenti
- Dobitnici nagrade Oskar za za najboljeg reditelja
- Dobitnici nagrade Zlatni globus
- Dobitnici nagrade BAFTA
- Dobitnici nagrade Sezar
- Dobitnici nagrade Srebrni medved za najbolju režiju
- Pozorišni reditelji
- Satiričari
- Agnostici
- Silovatelji
- Predsednici žirija Filmskog festivala u Kanu
- Predsednici žirija filmskog festivala u Veneciji