Gospođica Austen – Gill Hornby - što kriju pisma Jane Austen? ili, svaka obitelj ima kosture u ormaru

Engleska, 1840. Dva desetljeća nakon smrti voljene sestre, Cassandra Austen živi sama, povremeno posjećuje prijatelje i rodbinu te tiho i predano radi na očuvanju Janeine reputacije. Kako je zakoračila u svoje šezdesete, nekad energična žena sada je sve slabija i zna da joj se bliži kraj. Impulzivno putuje od svog doma u Hampshireu, do sela Kintbury u Berkshireu. Službeno, da posjeti obiteljsku prijateljicu Isabellu Fowle kojoj je nedavno umro otac o kojem je brinula, i koja zbog dolaska novog župnika mora spakirati sve stvari iz kuće u kojoj je odrasla. Obitelji Fowles i Austen su povezane: Fowlesovi su obitelj Cassandrinog davno umrlog zaručnika, njegova sestra je bila intimna Janeina prijateljica, a druga se sestra udala za Janeinog i Cassandrinog brata nakon što je ovaj ostao udovcem. Tako Cassandra samo bane na vrata - nije se najavila jer bi joj sigurno poslali neki izgovor. Ali, njezina je posjeta daleko važnija od izražavanja podrške Isabelli. Mora pronaći pisma! Godinama su se i ona i Jane, osobito Jane, dopisivale s Elizom i u pismima su opisani svi događaji, sretni i nesretni, razmišljanja... Cassandra se boji da bi Janeina pisma Elizi mogla pasti u beskrupulozne ruke. Industrija Austen već je dovoljno napredovala da se Cassandra osjeća dužnom zaštititi Janeinu privatnost pazeći da intimni detalji koje je njezina sestra povjerila svojoj prijateljici ne postanu javni.

Kad je Jane Austen umrla s 41 godinom od, misle danas, Addisonove bolesti ili Hodgkina, ostavila je tisuće pisama koje je pisala članovima obitelji i prijateljima. S Elizom se redovito dopisivala i bila uz nju na samrtničkoj postelji. Ako je ikome pisala o SVEMU, to je bila Eliza.Cassandri nije lako zakoračiti u tu kuću jer je u njoj odrastao njen davno pokojni zaručnik, zna da će se morati suočiti s duhovima prošlosti i bolnim uspomenama. Ali uvjerena je da su pisma skrivena negdje u kući, i da su u njima otkrića i tajne kao i (znajući Jane) nepristojni komentari o drugoj obitelji i poznanicima. Mora ih pronaći, sačuvati Janeinu reputaciju. osim toga, Jane je znala koliko je preljubništvo popularno u aristokratskom i običnom društvu pa se i o tome pisalo... možda...

I tako je ponovo u starom župnikovom domu, gdje se kao mlada žena oprostila od voljenog Toma kad je on odlazio na Karibe ne bi li zaradio i osigurao sredstva da se on i Cassandra vjenčaju. Sjećanja naviru i priča nas vraća u vrijeme tih ranih godina i obećanja koja je dala Tomu. U međuvremenu Elizina kći Isabella krade Bogu dane sa svojom mračnom, ali odanom sluškinjom Dinah, iako mora pronaći i mjesto gdje će živjeti, i spakirati svo pokućstvo. Cassandra je užasnuta kad vidi da Isabella ne zna kako započeti, očito smlavljena očevim dugogodišnjim zlostavljanjem i omalovažavanjem.

Cassandrin dolazak uznemiri i Mary, nametljivu i neomiljenu drugu ženu Cassandrinog brata Jamesa Edwarda. Udajom je u svojoj glavi postala gospođa broj jedan, uvjerena kako je najpozvanija i najpametnija za bilo koju temu, a svog muža i njegove pokušaje pisanja pjesama, diže u nebesa. On će, tvrdi, ostaviti traga u književnosti, a ne već pokojna Jane. Iako su joj i Jane i Cassandra pomogle da se uda za Jamesa, ova je doslovno podivljala. Ima u njoj mnogo lika sestre Anne Elliot Kad Cassandra nađe svežnjeve pisama, odnese ih u sobičak u kojeg su je smjestili, ni lijep ni udoban, i uranja u često bolna sjećanja na mladost, otkriva drame financijske nesigurnosti i romantične nade i razočaranja o kojima vjerni poklonici Jane Austen znaju ponešto. Izbjegavajući nesposobnu Isabelle i nametljivu Dinah, Cassandra suočava se i s nekim novim tajnama. Jer, svaka ih obitelj ima, a njena je obitelj velika pa je i tajni mnogo.

Tajne i nezgodne epizode

U obitelji Austen je osim njih dvije, rođeno i šestoro braće: James, George, Charles, Francis, Henry i Edward. George je "nevidljivi brat". Bio je mentalno zaostao pa ga je mama Austen maknula iz doma. Znamo da je bio deset godina stariji od Jane, da "nikada nije naučio govoriti", misli se da je bio gluh i nijem, mentalno zaostao i da je imao napadaje epilepsije. Živio je do smrti u jednom selu u Hampshireu, s bratom Janeine majke, zaostalim Thomasom Leighom kod skrbnika. Uz osmero djece, malena primanja, internat koji su pokrenuli ne bi li poboljšali financije, obrađivanja zemlje kojeg su obrađivali uz župničke dužnosti nije bilo vremena za brigu o djetetu s potrebama. Takovo je bilo vrijeme, pa je najbolja opcija bila plaćati ljude da brinu o njemu što su Austenovi već radili i za majčinog brata. Jane je naučila govor nijemih i tako s bratom komunicirala, pa su "optužbe" da ga ne spominje u pismima blesave. Kojim pismima? Preživjelo ih je od više od 3000 tek 160! Treba znati i da u to vrijeme nije bilo ni bolnica ni ustanova za mentalno ili tjelesno hendikepirane, a u jedinu su bolnicu dolazili "posjetitelji" kao u cirkus, čuditi se i zgražati nad nesretnicima. Ili bi "takvu" djecu ostavili negdje. Austenovi su brinuli o svoje dvoje bolesnih članova najbolje što se tada moglo. To bi bila prva tajna. Druga je teta, lijepa Philadelphia Austen Hancock. Živjela je u Indiji i Engleskoj i o njoj su za života kružile glasine da je bila "vesela" u mladosti dok se nije udala za vojnog kirurga, a onda i da je bila ljubavnica Warrena Hastingsa, Guvernera Indije koji joj je bio kum i, sumnjalo se, otac njezine kćeri Elize de Feuillide. A onda je tu i treća neugodnost. Mamina sestra Jane Leigh-Perrot, dobrostojeća, udana za bogataša, završila je pred sudom. Nakon što su u jednoj trgovini ona i muž kupili crnu čipku za debeli iznos od 19 funta, za njima je izjurila vlasnica i pitala je li kupila i čestitku od bijele čipke. Gospođa Perrot je rekla da nije, pružila joj zamotani paket, rekavši: "Ako je u paketu, vaš mladić ga je sigurno stavio do pogreška." U paketu je bila i bijela i crna čipka, gospođa Perrot je vratila bijelu čipku i činilo se da je zabuna trgovca riješena. Ali, gospođa Perrot je uskoro dobila poziv da se pojavi pred sucima koji su je strpali u zatvor gdje je čekala suđenje za krađu - nešto što je moglo značiti smrtnu kaznu, ili jednosmjernu kartu u Australiju. Perrot-Leighovi su tvrdili da je optužba pokušaj ucjene, a kad su i mnogi drugi svjedočili da su bili žrtve iste prijevare, neopravdane optužbe za krađu u trgovini, s podmetnutim dokazima nakon čega bi uslijedila iznuda, poroti je trebalo samo 15 minuta da je proglasi nevinom. Ali govorkanja nisu prestala. Do danas... očito.

Braća i sestre

Jane je bila najbliža s bratom Henryjem Thomasom koji je bio njezin književni agent i koji je s Cassandrom dogovorio posthumno objavljivanje romana "Uvjeravanje" i "Northanger Abbey" pa danas imamo šest romana, uz nezavršen "Sandition" (koji je dopisan pa je sada serija) i "The Watsons" u kojeg još nisu takli. Henry je oženio Elizu (znali su se kao djeca, baš kao Fanny i Edmund u "Mansfeld Parku"). Charles je postao kontra-admiral i kasnije će Jane za "Uvjeravanje" pomoći oko pomorskih termina, a Frank je dogurao do admirala. Francis je nakon smrti svije prve žene s kojom je imao desetoro djece oženio Marthu Lloyd, sestru pokojnog Toma Fowlesa koja je na kraju i dala svijetu recepte iz domaćinstva Jane Austen. Edwarda je usvojio rođak Thomas Knight pa je naslijedio imanje i ime, i zapravo bio najbogatiji. Imao je 11 djece od kojih je Fanny bila Janeina najdraža nećakinja, i on je bio taj koji je osigurao Jane kućicu u Chawtonu (danas Muzej Jane Austen), pazio na sestre, častio ih i brinuo o njima.
Najstariji James je naslijedio očev posao kao župnik i gombao se s nemogućom ženom. Kad je ostao udovcem bio je u potrazi za novom ženom, i kad udvaranja Elizi nisu uspjela, okrenuo se sestri Janeine prijateljice Marthe, djevojci rošava lica Mary. Imali su dvoje djece, a njihov sin će biti prvi biograf Jane Austen... I eto nam negativke. Nije bila tajna da nema ljubavi između sestara Austen i Mary, ali baš da na svjetlo dana izađu pisma u kojima je sve crno na bijelo... Jer, kad su roditelji Austen odlučili presiliti u Bath kojeg je ona prezirala ("Uvjeravanje"), a Jamesu dati Steventon, Jane se našla pred selidbom u mrsko mjesto, otac je prodao i svoju biblioteku i piano forte, a James i njegova žena bili su netaktični, osobito Mary koja je napokon imala muža i mislila da je apsolutno savršena. Gill se s time u romanu zgodno poigrava. James je volio knjige, a Maryne, stalno je ogovarala, i jedna je od onih žena koja stalno spominje svog supruga, kao da je jedina koja se ikada udala. Kasnije će zapisati Jane: "Društvo tako dobrog i pametnog čovjeka samo po sebi bi trebalo biti zadovoljavajuće; ali njegovo čavrljanje izgleda potpuno usiljeno, njegova mišljenja o mnogim točkama previše kopiraju od njegove žene." Nježan pjesnik i talentirani pisac kojeg je poznavala u svom starijem, bratu kao da je nestao.

Od prve smo stranice uronjeni u svijet koji je od prve stranice uvjerljivo Janein. Njezin su stil mnogi su pokušali, ali rijetki su uspjeli no Gill Hornby je to pošlo za rukom – lakoća dodira i brza, jetka duhovitost je ono što volimo kod Jane. Koliko je Hornbyjeva vješta vidjet ćete čitajući, jer ćete željeti provjeriti koliko je "pravih" pisama Jane Austen korišteno a koliko ih je izmišljeno. Osim toga, si zae neke od njezinih ne baš ugodnih likova. U romanu su i te osobe razrađene s komičnim užitkom koji djeluje tako Austenovski. Cassandra je zabrinuta,  svjesna da bi i ona mogla postati predmetom ogovaranja, jer "ne bi voljela da je neko vrijeme u budućnosti iskopavaju i proučavaju." Priča je tu i o Jane i Tomu Lefroyu kojem nisu dali da se njome oženi. Imala je Jane udvarače. Prosidbu mlađeg Harris Bigg-Withera prvo je prihvatila, pa odbila. Možda ih je bilo još. Ali Cassandra je sve zatajila. Zapravo, zapalila. Možda nešto saznamo i o tome?
Gospođica Austen je roman ljubaznosti, često neočekivano dirljiv, a mnogo toga govori o statusu "nevidljivih" starijih i neudatih žena. Iznad svega, bavi se trijumfom malih djela dobrote i ne možete se oteti osjećaju da bi Jane to odobrila.

Pisma

Možda bi bilo manje prostora za nagađanja o Janeinim romantičnim pustolovinama da je preživjelo više detalja o njezinim privatnim razmišljanjima. No, dvadeset tri godine nakon Janeine smrti, a malo prije svoje, Cassandra je spalila veći dio svoje korespondencije sa sestrom. Književni povjesničari i obožavatelji Jane nikad nisu Cassandri sasvim "oprostili" to "skrnavljenje", a "Gospođica Austen" i Gill Hornby pokušava riješiti misterij izmišljenim tumačenjem Cassandrinih motiva i primamljivim prijedlogom o tome što su ta izgubljena pisma mogla sadržavati.
Za koliko vaših malih ili većih tajni ne biste voljeli da se zna, npr neka mladenačka zaljubljenost ili slomljeno srce? Koga se to tiče osim vas? A opet, neispričana priča o Janeinim razmišljanjima, događajima pa i ljubavima i danas budi zanimanje. Pišući o najvažnijoj osobi u Janeinom životu uz empatiju, emocionalnu složenost i duhovitost, Gill Hornby konačno odaje Cassandri ono što joj pripada, oživljava ženu koja je zadivljujuća baš kao i bilo koje druga junakinja iz Janeinih romana. Uvjerljiva priča, zanimljiva i iako nije krimić, natjerat će vas da sve brže čitate i okrećete stranice... 

Pisma su naravno objavljena a možete ih pronaći na Project Gutenberg

Jane Austen je ne samo jedna od najpopularnijih književnica koja i danas, sa svakom novom generacijom dobiva vojske novih obožavatelja i obožavateljica, sjajna je promatračica društva i ljudi pa su zato njezine junakinje i junaci i dalje na vrhu liste najomiljenijih.
Dolazi nam i četverodijelna mini serija s Keeley Hawes u ulozi Cassandre, Isabellu glumi Rose Leslie. No prije nego završi snimanje, pročitajte ovaj roman. Zabavit će vas, iznenaditi, dirnuti.

Romani po redu pokazuju koliko je Jane bila vrijedna u pisanju:
Anonimno su prvo objavljeni "Razumi osjećaji", 1811, pa dvije godine kasnije "Ponos i predrasude". "Mansfield Park" objavljen je 1814. a "Emma" 1816.
 Dva su romana "Northanger Abbey" i "Uvjeravanje" objavljeni zajedno,  posthumno 1817. Nedovršen je ostao "Sandition" i "The Watsons".
Juvenilije: "Ljubav i prijateljstvo", "Povijest Engleske", "Lady Susan".