Faruk Hadžibegić
Faruk Hadžibegić | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Faruk Hadžibegić | ||
Datum rođenja | 7. oktobar 1957. | ||
Mesto rođenja | Sarajevo, FNRJ | ||
Visina | 1,83 m | ||
Pozicija | Štoper | ||
Klupske informacije | |||
Trenutni klub | BiH (selektor) | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1976—1985 1985—1987 1987—1994 1994—1995 |
Sarajevo Real Betis Sošo Tuluza |
241 75 242 8 |
(25) (8) (16) (0) |
Reprezentativna karijera | |||
1982—1992 | Jugoslavija | 61 | (6) |
Trenerska karijera | |||
1995—1998 1999 2000 2002—2003 2005 2006 2006 2007 2008—2009 2009—2010 2010—2011 2016—2017 2018—2019 2019—2020 2022 2023 |
Sošo Fudbalska reprezentacija BiH Real Betis Troa Gazijantepspor Dijarbakirspor Denizlispor Šamoa Niorte Dižon Bastija Arl-Avinjon Valensijen Red star Crna Gora Alžir Fudbalska reprezentacija BiH |
Faruk Hadžibegić (Sarajevo, 7. oktobar 1957) bivši je jugoslovenski fudbaler, a sada fudbalski trener. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 61 put i postigao 6 golova.
Klupska karijera[uredi | uredi izvor]
Hadžibegić je prve fudbalske korake napravio u Sarajevo. Sa timom sa Koševa osvojio je prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1984/85. Na kraju te sezone prešo je u francuski klub Bordo. Njegove dobre igre su primjetio Betis, gdje je Hadžibegić odigrao dvije vrlo dobre sezone (1985-87). Hadžibegić se nakon Betisa preselio u Francusku, gdje je 7 sezona igrao za Sošo (1987-94). Karijeru je završio u francuskom Tuluzu.
Reprezentacija[uredi | uredi izvor]
Hadžibegić je za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 61 put i postigao dva gola. Debitovao je 13. oktobra 1982. protiv Norveške (1:3) u Oslu. Bio je član selekcije koja je nastupila 1990. godine na Svjetskom prvenstvu u Italiji. U četvrtfinalu protiv Argentine, uz Dragana Stojkovića i Dragoljuba Brnovića, nije bio precizan u izvođenju jedanaesteraca za pobjednika. I za vrijeme raspada SFRJ nastavio je igrati za reprezentaciju Jugoslavije. Posljednji je put "plavi" dres nosio kao kapiten 25. marta 1992. protiv Holandije (0:2) u Amsterdamu, u pripremnoj utakmici za Evropsko prvenstvo 1992. Hadžibegić je bio sa reprezentacijom Jugoslavije pred polazak na posljednje pripremne utakmice, ali se odlučio da napusti saigrače zbog početka rata u Bosni i Hercegovini.
Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]
Hadžibegić je odmah po završetku fudbalske karijere počeo da se bavi trenerskim poslom u Sošou. Sa Sošoom je igrao u polufinalu Kupa UEFA.
Godine 1999. preuzeo je reprezentaciju Bosne i Hercegovine koju kao selektor nije vodio punih godinu dana. Preuzeo je reprezentaciju kada je Bosna i Hercegovina već izgubila sve šanse za plasman na Evropsko prvenstvo 2000. godine. Uprkos posljednjoj pobjedi protiv Estonije rezultatom 1:4, u kojoj je Elvir Baljić sva četiri puta tresao mrežu domaćina, povukao se mjesta selektora.
Kao šef stručnog stožera vodio je ekipe Sošoa, Real Betisa, Troa, Gazijantepa, Dijabakispora, Denizlispora. Nakon tri godine provedene u turskom prvenstvu vratio se u Francusku gdje je preuzeo francuskog drugoligaša Nior, a kasnije je vodio Dižon i Bastiju.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Fudbal brže zbližava ljude nego političari („Politika”, 9. decembar 2016)
- Faruk Hadžibegić na sajtu reprezentacija.rs
- Rođeni 1957.
- Sportisti iz Sarajeva
- Jugoslovenski fudbaleri
- Odbrambeni igrači u fudbalu
- Fudbaleri Sarajeva
- Fudbaleri Sošoa
- Fudbaleri Real Betisa
- Fudbaleri Tuluze
- Jugoslovenski fudbalski treneri
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 1984.
- Jugoslovenski fudbalski reprezentativci
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1990.
- Selektori fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine
- Selektori fudbalske reprezentacije Crne Gore