Dancehall

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dancehall je popularni muzički pravac iz 1970-ih, nastao na Jamajci.[1] U početku Dancehall je bio jedna verzija reggae muzike, ali nakon što je digitalizacija postala sveprisutna, mijenjajući u potpunosti zvuk, ubrzo Dancehall ili ragga odlikuju isključivo brzi ritmovi, dodavanje vokala i gotovih zvukova[2]. Ekspanzija i prihvatanje Dancehall muzike izvan Jamajke počelo je u ranim 1990-im, sa megahitovima Dawn Penn-a, Shabba Ranks-a, Patra i Chaka Demus and Pliers-a.[3][4] Danas, na spomen Dancehall muzike, kroz svjetske medije odmah bez oklijevanja pomislimo na pjevače i umjetnike kao što su: Vybz Kartel, Popcaan, Beenie Man i naravno Sean Paul.

Historija[uredi | uredi izvor]

Dancehall je dobio naziv po plesnim dvoranama javnog karaktera, gde se lokalno stanovništvo okupljalo.[5] Vlasnici različitih plesnih dvorana često su se međusobno takmičili u veličini i mogućnostima muzičke opreme, kako bi privukli svoju mladu klijentelu. Takve vrste slobodnih okupljanja su počele u 1940-im. Jamajčanska muzička industrija oduvijek je bila poznata po tome da se upravlja po željama svojih konzumenata, počevši od sound systema 40-ih, preko ska i reggae perioda, uvijek je publika bila ta koja odlučuje o tome šta želi čuti - na ovaj način Dancehall predstavlja samo povratak tamo odakle je sve počelo - na plesne podijume.[6]

Jamajčanski DJ-evi počeli su da upotrebljavaju hip hop ritmove koji su tada preplavili Ameriku. Nasilje je sve češće bilo tema pjesama i poziv na nasilje, rasnu mržnju i homofobiju. Tek što je potpisao veliki ugovor u Evropi, ranih 1990-ih, Buju Banton je objavio pjesmu Boom Bye Bye u kojoj otvoreno poziva na ubijanje homoseksualaca. Svijet je bio zapanjen, negativne kritike su upućivane ne samo njemu već i cjelokupnoj jamajčanskoj muzičkoj industriji. Zbog svega toga se Dancehall muzika našla na udaru kritika svjetskih organizacija i individualaca. Ovakva je situacija na Dancehall sceni i danas, ali srećom postoji i veliki broj izuzetaka, pjevača i DJ-eva koji u svojim pjesmama propagiraju rasnu i socijalnu jednakost i poštovanje, vraćajući se tako originalnom duhu reggae muzike.

Novi stil donosi nova imena producenata, uključujući Linval Tomsona, Gusi Klarka i Jah Tomasa i dvije najveće zvijezde tadašnje dancehall scene Yellowman-a i Eek-a-Mouse-a. Sly & Robbie, sa svojim session bendom Roots Radics, obilježili su početak Dancehall ere obradama starih hitova. Roots Radics su uskoro postali najbolji session band toga vremena, sastavljen od sjajnih muzičara. Barrington Levy je uz njihovu pratnju postao prvi Dancehall pjevač koji je postao zvijezda, a i Junior Reid, Half Pint i Frankie Paul. Nova generacija DJ-a zamijenila je stare velikane toasting scene: Kilimanjaro, Black Scorpio, Captain Sinbad, Shaggy, Yelloman, Eek A Mouse, Garnett Silk, Tony Rebel. Pojavili su se i ženski DJ-i, kao što su Lady Saw, Lady Shabba, Sister Nanncy.

Razvoj Dancehall-a[uredi | uredi izvor]

Sredinom 1980-ih, francuska grupa porijeklom sa Kariba je bila prva koja je upotrijebila tzv. MIDI tehnologiju, koja je podigla muziku Kariba na drugi nivo, snimajući u digitalnom formatu. Prva pjesma sa digitalnim ritmovima u potpunosti 1985. godine je bila "(Under Me) Sleng Teng" od Wayne Smith-a. Mnogi se slažu sa teorijom da je ovo prva digitalizovana pjesma u regeu. Međutim, ovo nije u potpunosti tačno, jer postoje raniji primjeri digitalnih produkcija, kao što je singl Horas Fergusona „Sensi Addict“ produciran od strane Prince Jazzbo-a 1984. godine. „Sleng Teng“ ritam je korišten u više od 200 novih snimaka. Deejay-led komponovao je spajanje glasa sa muzikom na način koji je dosta odstupao od tradicionalnog shvatanja popularne zabave na Jamajci.

Dancehall plesna kultura[uredi | uredi izvor]

Popularnost Dancehall-a proširila se i na plesnu kulturu, koja je obogaćena mnoštvom novih koraka koji su doprinjeli potpuno novoj energiji, kako na performansama izvođača, tako i na party-ima. Mnogi pokreti koji su viđeni u hip hop spotovima zapravo su varijacije ovog plesnog stila. Primjeri takve vrste koreografija su: „Like Glue“, „Bogle“, „Whine & Dip“,“Tek Weh Yohself“, „Whine Up“, „Boosie Bounce“, „Drive By“, „Shovel It“, „To Di World“, „Dutty Wine“, „Sweep“, „Nuh Behavior“, „Nuh Linga“, „Skip to My Lod“, „Gully Creepa“, „Bad Man Forward Bad Man Pull Up“, „Keeping it Jiggy“, „Pon Di River“, „One Drop“, „Whine & Kotch“, „Bubbling“, „Tic Toc“, „Willie Bounce“, „Wacky Dip“, „Screetchie“, „One Vice“, „Daggering“ itd. Dancehall muzički pravac je podstakao mnoge koreografe na potpuno novu plesnu groznicu. Izrodilo se mnoštvo novih koraka inspirisanih ovom muzikom. Slobodan stil koji ova muzika dozvoljava postao je inspiracija mnogim plesačima. Ovo su imena samo nekih koraka: „Godzilla“, „Walk like a lion“, „Step back“, „Hamma“, „Our world“, „Lead out“, „Groovin“, „Twinkle star“ itd.

Dancehall na Balkanu[uredi | uredi izvor]

Iako sa sigurnošću ne možemo tvrditi da takvih muzičara i pjevača nema (zbog medijske nezastupljenosti), zasigurno postoje umjetnici, dj-evi i pjevači koji izvorno djeluju nešto više u underground muzičkoj sceni. Kada govorimo o komercijalnim upotrebama ovog zvuka u određenim podverzijama Dancehall muzike, tu možemo izdvojiti nekoliko pjevača iz Bosne i Hercegovine, kao i Srbije koji drže primat na sceni i koji kombiniraju Dancehall u svojim ritmovima, kao što su: Jala Brat, Buba Corelli i Franco Balkan iz BiH, te Rasta, Corona, Rimski i Gazda Paja iz Srbije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Niaah, Sonjah Stanley (10. 7. 2010). DanceHall: From Slave Ship to Ghetto (jezik: English). Ottawa: University of Ottawa Press. ISBN 9780776607368.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  2. ^ "Dancehall muzika i kultura".
  3. ^ Wake the town & tell the people: dancehall culture in Jamaica By Norman C. Stolzoff
  4. ^ Barrow, Steve & Dalton, Peter (2004) "The Rough Guide to Reggae, 3rd edn.", Rough Guides, ISBN 978-1-84353-329-0
  5. ^ Sound clash: Jamaican dancehall culture at large By Carolyn Cooper, ISBN 978-1-4039-6424-3
  6. ^ Thompson, Dave (2002) "Reggae & Caribbean Music", Backbeat Books, ISBN 978-0-87930-655-7