Vjerski vođe diljem svijeta upozorili su da prisutnost crvenih junica u Izraelu označava početak ‘smaka svijeta’.
Ne radi se samo o kršćanskim vjerskim vođama. Čak su se i muslimanski čelnici pobunili zbog dolaska crvenih junica u Izrael.
Allisrael.com izvještava: Obilježavajući 100. dana rata u Gazi, glasnogovornik Hamasa Abu Obeidah rekao je da je to što su Židovi “doveli crvene krave” u Izrael dio razloga za poplavu Al-Aqse 7. listopada.
Prema objema skupinama, dolazak crvenih junica u Izrael znak je da će Židovi uskoro pokušati obnoviti svoj Hram, možda čak i uništiti Kupolu na stijeni i džamiju Al Aqsu, pripremajući se za dolazak Mesije.
Neki američki evangelisti uzbuđeni su zbog crvenih junica, vjerujući da njihov dolazak označava drugi dolazak Ješue (Isusa).
Video komentatori na YouTubeu i pisci blogova diljem interneta nazvali su crvene junice ispunjenjem židovskog proročanstva i govorili o “žrtvovanju” crvene junice za vrijeme Pashe prije ponovne izgradnje Hrama.
No, je li priča o ovim crvenim junicama razlog za zabrinutost?
Ne vjerujem da je prisutnost ovih crvenih junica dokaz skrivene cionističke zavjere, niti je to nešto što bi trebalo previše uzbuđivati ili brinuti vjerne Ješuine učenike.
Prvo, pogledajmo kratku povijest značaja crvene junice u biblijskom sustavu žrtvovanja i pročišćavanja koji je izložen u Tori.
U biblijskom sustavu, Svetohranište, a potom i Hram u Jeruzalemu, bili su mjesta gdje je Božja prisutnost fizički počivala među njegovim narodom. U Parashat Terumahu (Izlazak 25:1-27:19), Bog je izrazio svoju želju da živi među svojim narodom.
“I neka mi načine svetište da mogu prebivati među njima.” (Izlazak 25:8)
Mnogi zakoni Tore bave se pitanjem čistoće. Zapravo, većina Levijatskog zakonika govori o temi čistoće. Čovjek je morao biti u stanju ritualne čistoće da bi ušao u Svetohranište ili Hram. Svećenici su morali održavati obrednu čistoću kako bi obavljali svoje službe, a posjetitelji Hrama morali su postići stanje obredne čistoće kako bi ušli u dvorišta Hrama.
U Brojevima 19:1-10 vidimo propise za pravljenje vode za čišćenje, koja se koristi za čišćenje ljudi, mjesta i predmeta prije nego što dođu u Božju prisutnost.
U tom odlomku vidimo da riđa junica mora biti “crvena junica bez mane i na koju nikad nije stavljen jaram”. (Brojevi 19:2)
Mora se zaklati “izvan logora” [ili grada]. (Brojevi 19:3)
Junica mora biti spaljena cijela, zajedno s izopom, cedrovinom i grimiznim koncem. (Brojevi 19:5-6).
Zatim se pepeo junice uzima da se napravi “voda pročišćenja”, koja se koristi za pročišćavanje onih koji su ritualno nečisti, i za pročišćavanje samog svetišta. (Brojevi 19:9)
Prema tom shvaćanju obredne čistoće, ako židovski narod želi ponovno izgraditi Hram u skladu s uputama Tore, onda on mora uključivati vodu pročišćenja koju zapovijeda Tora.
Iako danas postoji pokret za prikupljanje potpore za ponovnu izgradnju Hrama, on je i dalje mali dio izraelskog društva. Međutim, nakon napada Hamasa 7. listopada, došlo je do porasta duhovnosti u Izraelu, a podrška za povratak sustava Hramova mogla bi dodatno rasti tijekom sljedećih nekoliko godina.
Pitanje je, međutim, zašto je ovo tako kontroverzna stvar?
Jedan odgovor, među mnogim kršćanskim i muslimanskim komentatorima, je da je prisutnost crvenih junica dokaz da Židovi planiraju obnoviti Hram na Hramskom brdu u bliskoj budućnosti.
To bi bilo problematično, jer većina povjesničara i arheologa vjeruje da je Brdo hrama, gdje se trenutno nalaze Kupola na stijeni i džamija Al Aqsa, mjesto Prvog i Drugog hrama. Stoga bi plan za ponovnu izgradnju Hrama ukazivao na očitu spremnost da se uništi jedno ili oba ta mjesta ili, barem, izgradi židovski centar bogoslužja u području koje je bilo rezervirano za muslimansko bogoslužje barem zadnjih tisuću godina.
Kao potporu, oni koji su zabrinuti ukazuju na rabinsku židovsku tradiciju, koja datira barem iz vremena Maimonidesa, koja kaže da je samo devet crvenih junica ubijeno za vodu čistoće između vremena Mojsija i uništenja Drugog Hrama, a desetu crvenu junicu koristit će Mesija.
“… desetu crvenu junicu će postići kralj, Mesija; neka se brzo otkrije, Amen, Neka to bude Božja volja,” napisao je Maimonides u svom komentaru na Mišnu.
Uzevši zajedno s uvjerenjem među nekim Židovima da samo Mesija može izgraditi Treći hram, moglo bi se razumjeti zabrinutost dijela muslimanskog stanovništva, jer bi to značilo da barem neki Židovi očekuju skori dolazak Mashiaha (Mesije) i ponovnu izgradnju Hrama na Hramskom brdu.
Ali ima li više od ove zabrinutosti među muslimanskom zajednicom osim straha zbog sudbine Kupole na stijeni? Postoji li nešto u ovoj priči što bi izazvalo zabrinutost za smak svijeta i dolazak islamskog mesije, Mahdija, zajedno s dolaskom islamskog antikrista, Dedžala?
Što neki muslimani govore o crvenim junicama i kako se to odnosi na sukob koji se trenutno odvija u Izraelu?
Neki muslimani koji se usredotočuju na apokaliptično razumijevanje posljednjih vremena opisanih u muslimanskoj literaturi, izvučenih iz mješavine odlomaka iz Kur’ana, hadisa i tefsira (komentara na Kur’an), vjeruju da je dolazak islamske mesijanske figure, tzv. Mahdi, povezan sa sudbinom Židova u zemlji Izrael.
U tome dijele mnoge zajedničke točke s određenim skupinama evanđeoskih kršćana koji se više usredotočuju na eshatologiju (proučavanje posljednjih stvari) nego na druge dijelove Svetoga pisma.
Baš kao što mnogi od tih evanđeoskih kršćana očekuju povratak Židova u zemlju Izrael i ponovnu izgradnju Hrama kao znakove drugog dolaska Ješue, kojem prethodi dolazak osobe poznate kao antikrist, tako i ove skupine muslimana očekujte povratak Židova u zemlju, uključujući privremeno povećanje židovske kontrole nad zemljom i ugnjetavanje muslimana u tom području, prije dolaska Mahdija i odgovarajuće antikristove figure poznate kao Dajjal.
Prema mnogima od ovih muslimana, postoje tri znaka koje očekuju vidjeti prije dolaska Dedžala, Mehdija i konačnog potčinjavanja svijeta islamu. Ovi znakovi se temelje na odlomcima iz Kur’ana (jedan od njih je Sura 17:7) kako su tumačeni u Tefsiru.
Ti znakovi, prema šejhu Ustadhu Wahaju Tarinu, su sljedeći: ponižavanje muslimana od strane Židova (barem muslimana koji žive u blizini Židova); ulazak Židova u Mesdžid (džamiju) – što se tumači kao džamija Al Aksa; i uništenje onoga što je izgrađeno (tumačeno ili kao Kupola na stijeni ili kao muslimanski gradovi u zemlji).
Iako nemam želju ulaziti u osnove ovih vjerovanja, budući da je tumačenje Kur’ana notorno teško, čak i za arapske učenjake, želim pogledati kako ta vjerovanja utječu na neke u muslimanskom svijetu, koji također sve više naginju apokaliptici eshatološkog smjera, kao što to čine i mnogi evangelici.
Među mnogim tumačenjima koja sam istražio, neki muslimani očekuju da će dolazak Dedžala (lik antikrista u islamskoj eshatologiji) biti znak koji Židovi pozdravljaju. Jedan učenjak je čak rekao da će Dedžala Židovi prihvatiti kao svog Mesiju. On je ovo razumijevanje povezao s proročkom izjavom Maimonidesa, govoreći da se dolazak Dedžala može dogoditi tek nakon žrtvovanja 10. crvene junice. Ovo je slično onome kako neki evangelici očekuju da će žrtva crvene junice i ponovna izgradnja Hrama biti neophodni za dolazak Antikrista, kao što je bilo predviđeno u Knjizi proroka Danijela, Knjizi Otkrivenja, Isusovim učenjima i Pavlovim učenjima.
Međutim, nekoliko ovih učitelja islamskog proročanstva, vjeruje da će nakon ubojstva crvene junice uslijediti neka vrsta židovskog ustanka koji će uništiti džamiju Al Aqsu.
Abdullah Hakim Quick izrazio je uobičajeni muslimanski nesporazum kada je rekao: “Iznad hrama (Salomonova) je Majid al-Aqsa (džamija al-Aqsa).” U stvarnosti, džamija Al Aqsa ne nalazi se iznad mjesta gdje se nalazio Hram, već tamo gdje su nekada bila vanjska dvorišta. Kupola na stijeni nalazi se iznad mjesta gdje je stajao Hram.
Šejh Abdullah Quick tvrdio je da religiozni Židovi vjeruju da ako prinesu žrtvu crvene junice (što zapravo nije žrtva u biblijskom smislu), Mashiach (Mesija) će izgledati kao da vodi Židove do vladavine nad zemljom.
Fokus na Židove u Kuranu i islamskoj eshatologiji zbunio je čak i islamske mislioce. Jedan učenjak, Hassan Mneimneh, pisao je o Židovima u članku o modernoj reinterpretaciji klasičnih kur’anskih tekstova.
“Ako je velika količina prostora dodijeljena Banu Isra’ilu i Yahudima od Yathriba [dvije židovske skupine] u Kur’anu primarno povijest, a ne parabole moralne mudrosti, Kur’an je uglavnom sveden na knjigu usmjerenu na Židove.”
Nastavio je: “Popularni i skolastički teolozi nedavno su pribjegli demonizaciji Židova kako bi racionalizirali ogroman prostor koji njihovi izvještaji zauzimaju u Kur’anu.”
Ovaj fokus, kaže on, objašnjava golemu ulogu koju Židovi imaju u modernim džihadističkim pokretima.
“Ova nova teološka tumačenja Židova kao jedinstveno zlih i onih koji zaslužuju nerazmjernu kaznu pojavljuju se na modernoj političkoj pozornici.”
U zaključku svog članka on piše: “Zapravo, i javna retorika i akcije Hezbollaha, Hamasa, Palestinskog islamskog džihada, ili čak u sveprisutnom sloganu udaljenog Ansarullaha (Hutija) u Jemenu—koji proglašava ‘Smrt Americi, Smrt Izraelu, prokleti bili Židovi’— pokazuju široko rasprostranjeno uvjerenje džihadističkih skupina da su Židovi kao kolektiv intrinzično zli i stoga potencijalno podložni eliminaciji.
Mneimneh je to shvaćanje povezao s proročanstvom – uobičajenim među mnogim džihadističkim skupinama – da potčinjavanje svijeta islamu ovisi o porazu Židova. Neki od islamskih šejhova i komentatora koje sam istraživao tvrde da sve dok Židovi ne budu poraženi kao politička i vjerska sila, muslimanski ummet (zajednica) neće moći širiti islam na sve narode.
Dok neki muslimani vjeruju da će povratak Isusa dovesti do toga da Židovi napuste svoju religiju i pređu na islam, čini se da je to gledište manjinsko gledište među džihadističkim tumačenjima.
Češći je stav izražen u hadisu Sahih Muslima:
“Poslanik je rekao… Posljednji čas neće doći ako se muslimani ne budu borili protiv Židova i ako ih muslimani ne budu ubijali dok se Židovi ne sakriju iza kamena ili drveta. , a kamen ili drvo bi rekli: Musliman, ili Allahov slugo, iza mene je Jevrej; dođi i ubij ga.”
[Ovaj hadis je citiran u originalnoj povelji Hamasa.]
Ono što je zabrinjavajuće, u hajku i galami oko crvenih junica u mnogim kršćanskim i muslimanskim videima, blogovima i podcastovima, središnja je uloga koja se daje navodnom urođenom zlu Židova, kao i fokus na navodne zle planove Židova žrtvovati riđu junicu kako bi došlo do uništenja džamije Al Aqse.
To pokazuje da među nekim ekstremnim elementima, antisemitsko tumačenje aktualnih događaja, povezano s antisemitskim pogledom na eshatologiju, pokreće raspravu. Židovskom narodu nije dano pravo težiti obnovi svoje domovine i svog vjerskog sustava. Umjesto toga, sve je bačeno u mračno, podlo, sotonsko svjetlo.
Za one koji su kršćanske vjere, ovo je opasna pozicija. Proroci upozoravaju da će u posljednjim danima Bog od Jeruzalema učiniti svađu u svijetu (Zaharija 12,3). To će biti Njegovo oruđe za razbijanje naroda (Psalam 2,9). Međutim, ovo će biti preteča Njegovom obraćanju Izraelu u zavjetnoj ljubavi, spašavanju Izraela od gnjeva naroda (Zaharija 12:9 i 14:3) i obraćanju srca Izraela i naroda svom Pomazanom Kralju (12. :10-14).
