Rupreht od Nemačke
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Rupreht III | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Rupreht III Vetelsbah |
Datum rođenja | 5. maj 1352. |
Mesto rođenja | Amberg, Sveto rimsko carstvo |
Datum smrti | 18. maj 1410.58 god.) ( |
Mesto smrti | Openhajm, Sveto rimsko carstvo |
Grob | Crkva Svetog Duha, Hajdelberg |
Porodica | |
Supružnik | Elizabeta Hoenocelern |
Potomstvo | Ludvig III Palatinatski, Johan od Nojburga, Stefan, vojvoda od Zimern-Cvajbrikena, Oton I, palatin Mosbaha, Margareta od Palatinata, Elisabeth van de Palts, Ruprecht Pepijn van de Palts, Agnes van de Palts |
Roditelji | Rupreht II Palatinatski Beatrisa Sicilijanska |
Dinastija | Vitelsbah |
Kralj Rimljana | |
Period | 21. avgust 1400. - 18. maj 1410. |
Prethodnik | Vaclav IV |
Naslednik | Jošt Moravski, Žigmund Luksemburški |
Rupreht Palatinatski, poznat i kao Rupert III, Rupreht III ili samo Rupert (5. maj 1352, Amberg - 18. maj 1410, Openhajm), bio je kralj Rimljana (21. avgust 1400 - 18. maj 1410) i grof Palatinata (6. januar 1398 - 18. maj 1410). Otac mu je bio Rupreht II Palatinatski, a majka Beatrisa Sicilijanska, kćerka kralja Pedra II Sicilijanskog. Rupreht je stekao nadimak Klemens. Bio je hrabar i velikodušan, ali resursi u Svetom rimskom carstvu su za vreme njegove vladavine bili nikakvi.
Dolazak na presto[uredi | uredi izvor]
Kao mladić pomagao je ocu upravlljanjem Palatinata i sa njim je osvojio oblasti oko Rajne,a 6. januar 1398. postao je vladar Palatinata. Bio je jedan od četiri plemića koji su se 20. avgusta 1400. godine sastali u Oberlanštajnu i proglasili da je kralj Vaclav IV svrgnut. Rupreht je potom 21. avgusta uz pomoć nadbiskupa proglašen kraljem Rimljana i krunisan je 6. januara 1401. godine u Kelnu, ali njegov prethodnik Vaclav ga nije priznavao za vladara i 1402. godine u Bohemiji je protiv njega izbila pobuna i bio je utamničen u Beču i oslobođen tek u jesen 1403. godine.[traži se izvor]
Pohod na Italiju[uredi | uredi izvor]
Videvši šta se desilo njegovom prethodniku zbog lenjosti, Rupreht je bio aktivan, pa su mu se posle krunisanja zakleli na vernost plemići Svetog rimskog carstva i on je potom krenuo u Italiju gde je nameravao da se kruniše krunom cara Svetog rimskog carstva i da pokori Milansko vojvodstvo. On je već u jesen prešao Alpe gde je izgubio većinu vojske i morao je da se povuče natrag.
Finansijska kriza[uredi | uredi izvor]
Već 1402. godine Rupreht nije imao novca da bi ponovo napao Italiju. Tako je kreljev autoritet bio uništen, ali finansijsku krizu je još iste godine, u julu, zalečio Ruprehtov sin Ludvig III Palatinatski, tako što je oženio Blanš od Engleske i taj brak mu doneo 100.000 guldena, a i kraljev autoritet obnovio je papa Bonifacije IX 1. oktobra 1403. godine, tako što ga je priznao kraljem Rimljana, ali to nije značilo mnogo pošto je u isto vreme postojao jednako moćni antipapa. Za vreme njegove vladavine se ipak razvijao Univerzitet u Hajdelbergu. Štitio je Jevreje da bi od njih pozajmljivao novac i 1407. godine formirao je Jevrejsku kancelariju. Pošto je ekonomija carstva bila nikakva Rupreht je udavao kćerke da bi izvukao neku finansijsku korist od toga. Najviše finansijskih koristi je ipak imao od brakova njegovih sinova, tako je na primer izvukao koristi od braka njegovog sina Johana od Nojburga 15. avgusta 1407. godine sa Katarinom Pomeranskom.[traži se izvor]
Pobune plemića[uredi | uredi izvor]
Ruprehta su za celo vreme vladavine pratile pobune lokalnih gospodara od kojih je najveća bila pobuna u Švabiji i pobuna Amajstera u Strazburu, posle čega grad postaje de facto slobodan. Te pobune su od 1405. godine podržavali nadbiskupi Majnca, Baden Badena i Vertemberga. Godine 1406. da bi ih smirio je napravio izvesne ustupke plemstvu. Godine 1407. Pokušao je da se učvrsti na prestolu uz pomoć novih zakona, ali nije uspeo zbog pobune kraljeve vlade u Majncu, ali ona je smirena već do 14. novembra iste godine.
Sabor u Pizi i smrt[uredi | uredi izvor]
Pokušao je da prekine Zapadnu šizmu saborom u Pizi, koji je sazvao 23. marta 1409. godine i na tom saboru su se samo našli otpadnici katoličke crkve, tim saborom je formirano i antipapstvo u Pizi. Ovo je nateralo papstvo da svrgne Ruprehta i za kralja je ponovo proglašen Vaclav, iako nije bio priznat od plemića. Rupreht je odlučio da napadne Italiju ponovo u junu 1410. godine, ali je posle kraće bolesti umro 18. maja 1410 u Openhajmu, samo nekoliko nedelja pre napada, a pokopan je u crkvi Svetog Duha u Hajdelbergu.[traži se izvor]
Brak i deca[uredi | uredi izvor]
Dana 27. juna 1374. godine oženio se Elizabetom Hoenocelern, kćerkom Fridriha IV Hoenocelerna sa kojom je imao devetoro dece, od kojih su šestoro bili sinovi, a imao je samo tri kćerke.
Brak i deca[uredi | uredi izvor]
Dana 27. juna 1374. godine oženio se Elizabetom Hoenocelern, kćerkom Fridriha IV Hoenocelerna sa kojom je imao devetoro dece, od kojih su šestoro bili sinovi, a imao je samo tri kćerke.
- Rupreht Pipan (20. februar 1375 — 25. januar 1397), prestolonaslednik Palatinata
- Margarita (1376 — 26. avgusta 1434)
- Fridrih (1377—1401)
- Ludvig III (23. januar 1378 — 30. decembar 1436), grof Palatinata (1410—1436.
- Agnes (1379—1401)
- Elizabeta (1381—1409)
- Johan (1383 — 14. marta 1443), grof Nojburga
- Stefan (23. jun 1385 — 14. februar 1459), grof od Zimern-Cvanbokena
- Oton I (24. avgusta 1390 — 5. jul 1461), grof Mosbaha
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Ludvig II, vojvoda Bavarske | ||||||||||||||||
8. Rudolf I, vojvoda Bavarske | ||||||||||||||||
17. Matilda of Habsburg | ||||||||||||||||
4. Adolf, Count Palatine of the Rhine | ||||||||||||||||
18. Adolf of Germany | ||||||||||||||||
9. Mechtild of Nassau | ||||||||||||||||
19. Imagina of Isenburg-Limburg | ||||||||||||||||
2. Rupreht II Palatinatski | ||||||||||||||||
20. Ludvig V od Etingena | ||||||||||||||||
10. Ludvig VI od Etingena | ||||||||||||||||
21. Marie of Hohenzollern-Nürnberg | ||||||||||||||||
5. Irmengard of Oettingen | ||||||||||||||||
22. Eberhard I, Count of Württemberg | ||||||||||||||||
11. Agnes of Württemberg | ||||||||||||||||
23. Irmgard of Baden | ||||||||||||||||
1. Rupreht Palatinatski | ||||||||||||||||
24. Pere III od Aragona | ||||||||||||||||
12. Fridrih III Sicilijanski | ||||||||||||||||
25. Konstanca od Sicilije, kraljica Aragona | ||||||||||||||||
6. Petar II Sicilijanski | ||||||||||||||||
26. Karlo II Napuljski | ||||||||||||||||
13. Eleonora Anžujska | ||||||||||||||||
27. Marija Ugarska | ||||||||||||||||
3. Beatrisa Sicilijanska | ||||||||||||||||
28. Majnhard, vojvoda Koruške | ||||||||||||||||
14. Otto III of Carinthia and Tyrol | ||||||||||||||||
29. Elizabeta od Bavarske | ||||||||||||||||
7. Elizabeta od Koruške | ||||||||||||||||
30. Henry V, Duke of Legnica | ||||||||||||||||
15. Euphemia of Silesia-Liegnitz | ||||||||||||||||
31. Elizabeta od Kališa | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Deutsche Biographie "Ruprecht (III.) von der Pfalz"
- Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Rupert (king)”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press.