BURAN LJUBAVNI ŽIVOT AJNŠTAJNA Zbog Mileve je ostavio svoju prvu devojku, a njegova pisma OTKRIVAJU koliko joj je bio odan
Najnovije vesti
Blic Slobodno vreme Vesti

BURAN LJUBAVNI ŽIVOT AJNŠTAJNA Zbog Mileve je ostavio svoju prvu devojku, a njegova pisma OTKRIVAJU koliko joj je bio odan

- Kada sam pročitao tvoje pismo, činilo mi se da gledam kako mi kopaju grob. Uništeno je ono malo radosti koja mi je preostala, sada još jedino mogu da vodim sumoran život ispunjen dužnostima - pisao je Albert Ajnštajn svojoj ljubavi iz mladosti Mari Vinteler.

Marie Winteler detalj foto Foto: Wikipedia
Marie Winteler detalj foto

TAJNA BELEŠKA GENIJA Ajnštajn nije imao novca za bakšiš, pa je portiru dao "UPUTSTVO ZA SREĆU"

Pisma, koja se čuvaju u Istorijskom muzeju u Bernu (Švajcarska), objavljena su tek ove godine i otkrivaju da je ono što je budući naučnik osećao prema mladoj Švajcarkinji ipak bilo više od mladalačkog zanosa.

Mari Vinteler je bila jednostavna devojka iz Araua, glavnog grada švajcarskog kantona Argau. Bila je najlepša u porodici u kojoj je Ajnštajn kao mlad momak stanovao godinu dana, kako bi u lokalnoj gimnaziji završio gimnaziju, koja mu je bila neophodna da bi mogao da upiše studije na Švajcarskom tehničkom univerzitetu u Cirihu.

Albert Ajnštajn
Albert Ajnštajn

Kada se u oktobru 1895. uselio kod porodice Vinteler, Mari je imala 18 godina i upravo je završila učiteljsku školu. Ajnštajn, koji je imao samo 16 godina, zaljubio se na prvi pogled. Kada se u januaru 1896. zaposlila i odselila, počela je prepiska između njih.

- Oh, kod nas je tako dosadno od kada ste zbrisali; a u mojoj glavi je još dosadnije i gluplje - započinje Ajnštajn prvo pismo, nakon koga su usledila još mnoga.

Njegove omiljene teme su muzika, koja ih je spajala (on je svirao violinu, ona klavir), ali i kobasice i praznična peciva kojima namerava da je ugoji zato što mu deluje premršavo. Pisma otkrivaju romantičnu dušu, sklonu sladunjavim izjavama:

- Taj osećaj me ispunjava neizmernom srećom: mi smo jedna duša!... Ljubav nam daje veličinu i bogatstvo i nema Boga koji nam je može oduzeti! - piše Ajnštajn svoj dragoj, kojoj tepa "Mišiću" i "Srculence" i "Marihen" (deminutiv od Mari).

Porodica Vinteler: Na slici je i Ajnštajnova sestra Maja, koja se takođe sprijateljila s porodicom (odmah iza Mari)
Foto: Wikipedia
Porodica Vinteler: Na slici je i Ajnštajnova sestra Maja, koja se takođe sprijateljila s porodicom (odmah iza Mari)

Neizmerna sreća je trajala malo više od godinu dana. U oktobru 1896. Ajnštajn je prešao u Cirih da bi započeo studije. Tamo je upoznao buduću suprugu Milevu Marić. Neko vreme je prestao da piše Mari, iako joj je i dalje slao prljav veš na pranje. Ali ni ona više nije bila sigurna u njegovu ljubav.

Njegova majka je lično otputovala u Arau ne bi li spasla njihovu vezu, ali Mari, uvređena zbog njegove neodlučnosti i sluteći da bi kao suprug bio nepouzdan, na kraju je prekinula kontakt.

- Volim Vas iz sveg srca i poštujem Vašu plemenitu dušu - napisao joj je krajem marta 1897, ali je takođe napisao da je spreman da prihvati bolnu odluku svoje "nemilosrdne drage".

Albert Ajnštajn 1904, kao 25-godišnjak
Foto: Wikipedia
Albert Ajnštajn 1904, kao 25-godišnjak

Uprkos tome, nije je zaboravio. Narednih nekoliko godina svesno ju je izbegavao.

Negde u leto 1909. veza se ponovo rasplamsala. Mari je tada imala 32 godine, a Albert 30. Stanovao je u Bernu, gde je već bio objavio značajne naučne radove, ali brak s Milevom bio je u krizi. Tada se setio Mari, s kojom je nekada bio tako bezbrižan. Usledilo je nekoliko intimnih susreta, o kojima svedoče tri pisma i razglednica iz Istorijskog muzeja u Bernu.

- Za mene su ti sati vrhunac života - pisao joj je.

Mileva i Albert Ajnštajn
Foto: Wikipedia / Wikipedia
Mileva i Albert Ajnštajn

Međutim, posle zlatnog leta, susreti su prestali, a Ajnštajn se ponovo borio za njenu naklonost.

- Jutros sam hteo da se odvezem do tebe, jer više nisam mogao da izdržim od čežnje - pisao joj je u martu 1910.

- Mislim na tebe s naiskrenijom ljubavlju svakog slobodnog trenutka i veoma sam nesrećan. Promašena ljubav, promašen život, odzvanja mi u glavi.

Mari nije omekšala. Pošto joj je dosadila njegova neodlučnost, takoreći iz inata, udala se za čoveka koga uopšte nije volela, vlasnika fabrike satova Alberta Milera. Kada ga je o tome obavestila u leto 1910, bio je skrhan i odgovorio gore citiranim rečima.