Jegulja
Jegulja | |
---|---|
Jegulja | |
Status zaštite | |
Status zaštite: Kritično | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Potkoljeno: | Vertebrata |
Razred: | Actinopterygii |
Red: | Anguilliformes |
Porodica: | Anguillidae |
Rod: | Anguilla |
Vrsta: | A. anguilla |
Dvojno ime | |
Anguilla anguilla Linnaeus, 1758 | |
Rasprostranjenost | |
Sinonimi | |
Vidi popis | |
Jegulja (narodni nazivi: jegulja, angula, bižot, uklica, pujoglavica; lat. Anguilla anguilla) riba je iz porodice riječnih jegulja (lat. Anguillidae).
Opis[uredi | uredi kôd]
Izgled jegulje je zmijolik, ima dugo, izduljeno tijelo, leđna peraja započima daleko iza glave, rep se završava trakasto, spojem leđne i trbušne peraje. Donja čeljust jegulje je malo izduženija od gornje, oči se nalaze na samom vrhu glave, odmah poviše usta. Boja jegulje je zelenkasta ili sivkasto smeđa, a donji dio je žućkast. Obavijene su slojem sluzi koji jegulji omogućava provlačenje kroz gusto raslinje u rijekama, a također i puzanje po obali i mulju pri niskom vodostaju.[1]
Hrane se jajašcima riba, ribljom mlađi, crvićima, puževima, ali i jajašcima žaba, malim punoglavcima, insektima... Jegulja je većinom noćno stvorenje, kada izlazi iz skrovišta u potrazi za hranom, premda treba naglasiti da ni po danu neće odbiti zalogaj ako se on približi njenom skloništu.
Može živjeti do 88 godina, a naraste do 133 cm duljine i više od 6,5 kg težine. Jegulje koje žive u Europi nisu spolno zrele, a spolno sazrijevaju u dobi od 6 do 30 godina, ovisno o spolu i području. Boja im se tada mijenja u srebrenkastu s tamnijim bokovima, povećavaju im se nosnice i oči, produljuje im se čeljust, te odlaze u more. Prestaju se hraniti, te im se crijeva skraćuju i ostavljaju više mjesta u utrobi za spolno zrele gonade. Počinju putovanje prema Sargaškom moru, a putem se skupljaju u jata. Putovanje traje i po godinu dana, a po dolasku u Sargaško more, jegulje se mrijeste i ugibaju. Mriještenje se odvija krajem zime i početkom proljeća, na većim dubinama, od 400 - 2500 m. Larve putuju natrag prema Europi uz pomoć Golfske struje, a put traje 7-11 mjeseci, ponekad i do 3 godine. Putem se razvijaju u male bočno spljoštene i posve prozirne zmijice. Dolaskom na odredište, mijenjaju izgled u male jegulje i ulaze u slatku vodu, tj, na ušća i u rijeke. U Hrvatskoj je jegulja najpoznatija na ušću Neretve, gdje se razvio cijeli niz specijaliteta. Prilikom pripreme jegulju treba dobro termički obraditi jer njena krv sadrži ihtiokemotoksine.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Jegulja živi oko cijele Europe, od Skandinavije na sjeveru, pa sve do obala Mediterana, uključujući Baltik. Ova vrsta je jedina vrsta iz svoje porodice koja nastanjuje hrvatsku obalu. U slanom jezeru Mir na Dugom otoku postoji endemična vrsta jegulje zvane bižat ili kajman koja naraste i do 3 kg.[2] Pokušaji da se jegulju uvede u živi svijet Azije i Srednje Amerike nisu uspjeli; premda je uvođenje uspjelo, nije dovelo do reprodukcije.[3]
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
Nedavna istraživanja DNK strukture jegulja pokazala su da postoje razlike kod jegulja iz pojedinih područja Europe, tj. da postoji selektivno razmnožavanje među jeguljama iste vrste, ali različitog područja prebivanja.
Jegulja u zatočeništvu kao i jegulje zarobljene u odvojenim vodenim tokovima nikada neće prijeći u spolno zrelu fazu, cijeli život će ostati kao jedinke koje se hrane.
Wigwassing je poseban način hvatanja jegulja sjevernoameričkih indijanaca.
Sinonimi[uredi | uredi kôd]
- Angill angill, (Linnaeus, 1758)
- Anguilla acutirostris, (Risso, 1827)
- Anguilla aegyptiaca, (Kaup, 1856)
- Anguilla altirostris, (Kaup, 1856)
- Anguilla ancidda, (Kaup, 1856)
- Anguilla anguilla oxycephala, (De la Pylaie, 1835)
- Anguilla anguilla var. macrocephala, (De la Pylaie, 1835)
- Anguilla anguilla var. ornithorhyncha, (De la Pylaie, 1835)
- Anguilla anguillia, (Linnaeus, 1758)
- Anguilla bibroni, (Kaup, 1856)
- Anguilla brevirostris, (Cisternas, 1877)
- Anguilla callensis, (Guichenot, 1850)
- Anguilla canariensis, (Valenciennes, 1843)
- Anguilla capitone, (Kaup, 1856)
- Anguilla cloacina, (Bonaparte, 1846)
- Anguilla cuvieri, (Kaup, 1856)
- Anguilla eurystoma, (Heckel & Kner, 1858)
- Anguilla fluviatilis, (Heckel & Kner, 1858)
- Anguilla fluviatilis, (Anslijin, 1828)
- Anguilla hibernica, (Couch, 1865)
- Anguilla kieneri, (Kaup, 1856)
- Anguilla latirostris, (Risso, 1827)
- Anguilla linnei, (Malm, 1877)
- Anguilla marginata, (Kaup, 1856)
- Anguilla marina, (Nardo, 1860)
- Anguilla mediorostris, (Risso, 1827)
- Anguilla melanochir, (Kaup, 1856)
- Anguilla microptera, (Kaup, 1856)
- Anguilla migratoria, (Krøyer, 1846)
- Anguilla morena, (Kaup, 1856)
- Anguilla nilotica, (Kaup, 1857)
- Anguilla nilotica, (Heckel, 1846)
- Anguilla oblongirostris, (Blanchard, 1866)
- Anguilla platycephala, (Kaup, 1856)
- Anguilla platyrhynchus, (Costa, 1850)
- Anguilla savignyi, (Kaup, 1856)
- Anguilla septembrina, (Bonaparte, 1846)
- Anguilla vulgaris, (Shaw, 1803)
- Anguilla vulgaris fluviatilis, (Rafinesque, 1810)
- Anguilla vulgaris lacustus, (Rafinesque, 1810)
- Anguilla vulgaris marina, (Rafinesque, 1810)
- Anguilla vulgaris ornithorhincha, (De la Pylaie, 1835)
- Anguilla vulgaris platyura, (De la Pylaie, 1835)
- Leptocephalus brevirostris, (Kaup, 1856)
- Muraena anguilla, (Linnaeus, 1758)
- Muraena anguilla maculata, (Chiereghini, 1872)
- Muraena oxyrhina, (Ekström, 1831)
- Muraena platyrhina, (Ekström, 1831)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (hrv.) Zmijolike ribe[neaktivna poveznica] (riblje-oko.hr)
- ↑ PP Telašćica - Jezero Mir. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2016. Pristupljeno 4. srpnja 2016. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ (engl.) European eel (fishbase.org)
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jegulja | |
Wikivrste imaju podatke o taksonu Jegulja |