DUSTY SPRINGFIELD / Dusty in Memphis (1969)
“Can’t I cry a little bit?
There’s nobody to notice it”
THE STROKES / Is This It (2001)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
The Strokes su slavljeni kao još jedni spasitelji rocka kojemu navodno svako malo treba akcija spašavanja od popa i elektronike, koji su u ovoj verziji svijeta popularne glazbe očito negativci. Nikome ovdje ne treba spašavanje, a pogotovo to ne mogu učiniti The Strokes koji su svoj zvuk pokupili od garažnih bendova 60-ih i 70-ih te post-punk bendova 80-ih i transportirali ga u vrijeme kada je većina na njih zaboravila. Njihovoj popularnosti je možda najveći doprinos dala njihova aura boy banda punog opasnih dečki. Ipak, onima koji ne zaboravljaju u njihovoj je glazbi bilo dovoljno za poslušati svega onoga zbog čega i inače vole gitarsku glazbu pa hajde da i u ovome uživaju. Iako nije bremenit glazbenom originalnošću, „Is This It“ je nošen autentičnom energijom paralelnom s vremenom, izvođačima i stilovima kojima se inspirira. K tome je pun intimne lirike koju autor i frontman Julian Casablancas vješto interpretira.
Teme i motivi su proživljeni na ulicama i po zgradama New Yorka. Junaci tekstova su mladi ljudi koji žele doživjeti nešto posebno, zaljubiti se ili zabaviti. Soundtrack za te avanture mogao je biti i drukčiji, ali nije mogao biti prikladniji od zvuka koji se iz New Yorka čuje već desetljećima, a koji su stvarali The Velvet Underground, Television i Ramones. Bez „Is This It“ ne bi bilo ni popularnosti Arctic Monkeysa, ni Franz Ferdinanda, ni Kings of Leona pa u 21. stoljeću ne bismo plesali na gitare, nego samo na kompjutore. U tom trenutku je ova glazba bila poput šake u lice – oštri gitarski rifovi i zajedljivi tekstovi se dugo nisu čuli u New Yorku, gdje su klubovi bili zatvoreni i scena mrtva sve dok se nisu pojavili The Strokes. Zato je svaka ova pjesma poput buntovničke himne, srednjeg prsta mainstreamu i slavljenje sirove energije rocka.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
Tracklist:
| “Is This It” | ||
| “The Modern Age” | ||
| “Soma” | ||
| “Barely Legal” | ||
| “Someday” | ||
| “Alone, Together” | ||
| “Last Nite” | ||
| “Hard to Explain” | ||
| “New York City Cops” | ||
| “Trying Your Luck” | ||
| “Take It or Leave It” |
autor: Ante Marković, 14/05/2024
Vezane objave
Arhiva
BRIGHT EYES / I’m Wade Awake, It’s Morning (2005.)
O “I’m wide awake, it’s morning” je napisana gomila recenzija i nema ih smisla ponavljati. Ionako Oberstu sklona kritika ovoga puta nije štedjela na komplimentima i to s punim pravom. Mada u načelu uglavnom akustičan, ovaj je album zadržao energičnost ranijih ostvarenja Bright Eyesa, a Conorov se poetski genij manifestira u širokoj lepezi tema u rasponu od avionskih nesreća, preko propalih emocionalnih veza, depresivnih epizoda, promašenih života, podvodnih vlakova pa do jednostavnih ali dubokih ljubavnih interakcija. Stoga zaslužuje svoje mjesto u niski nazvanoj “Nezaboravne vatre”!
Brian Eno – Discreet Music (EG Records Ltd., 1975.)
Prošli tjedan je gdin Eno izdao Reflections, a mi se diskretno podsjećamo nešto starijeg uratka, ovog četvrtka i nedjelje od 16:00.
The Waterboys – Fisherman’s Blues (1988.)
Kako je Mike Scott pronašao novo u starom. I sebe u Irskoj. Priča o albumu koji se snimao dvije godine…
Tjedna rotacija
playlist
