Slobodno se može reći da je supergrupa, u kojoj sva njena četiri člana mogu biti ravnopravne vođe sastava, doslovce razorila 14. Zagreb Jazz Festival. Bio je to možda jedan od najboljih jazz nastupa koji je Zagreb ikada vidio i čuo.
Za početak, naziv grupe u naslovu je proizvoljan. Razlog tome je što Jacob Karlzon, Magnus Öström, Scott Colley i Benjamin Koppel još uvijek ni sami ne znaju kako se zovu i kako bi se nazvali. Zagreb je bio samo jedna od prvih stanica na kojoj su se mišljenja spomenutih glazbenika usklađivala oko toga. I to, pred publikom.
Spomenuta četvorka snimila je u karijeri preko 200 albuma u različitim formacijama, ako je vjerovati najavi direktora JAZZG-a Dražena Kokanovića, jer on je valjda imao vremena sve ih pobrojati, ili se bar umorio kad je prešao broj 200, pa sve u najavi sinoć u Lisinskom sažeo u: „Više od dvjesto. Možete li vi to zamisliti?“
Kokanović je izdvojio kontrabasista Scotta Colleya kao zvijezdu u jednom trenutku, no u perjanicu europskog jazza spada doslovce svaki član spomenutog kvarteta, dakle mogao se tako izdvojiti i pijanist Jacob Karlzon, bubnjar i perkusionist Magnus Öström, kao i saksofonist Benjamin Koppel i ne bi bilo greške, a opet bilo i pogrešno bilo koga posebno izdvojiti u ovom sastavu koji se doima kao skup vizionara koji prate nevidljivu nit koje muze ostavljaju iza sebe na način da je mogu vidjeti oni izuzetno talentirani i vrhunski uvježbani.
„Ovo što ste slušali bio je ustvari samo jedan komad, jedna kompozicija“, rekao je saksofonist Benjamin Koppel u jedinom obraćanju zagrebačkoj publici u Malom Lisinskom nakon sat i petnaest minuta muziciranja. „Donio sam je pred kolege i onda smo počeli muzicirati. Nazvao sam je ‘Portable Infinity’. Mislim da će se tako zvati i album, a vjerojatno i grupa“, rekao je prvo pogledavši Karlozna za klavirom koji je na to klimnuo glavom u znak odobravanja, kao što su i Ostrom i Colley potom dali neki nehajni mig da bi se mogli složiti s tim.
Zagreb im je bio druga ili treća destinacija na kojoj su izvodili „Portable Infinity“. Potpuni work in progress – djelo u nastajanju koje je svoj četvorici još svježe i inspirativno. Djelo koje stalno nadograđuju nekim svojim novim improvizacijskim „igrarijama“. Živo tkivo glazbe koje i njih uvlači u magični kovitlac, automatski i publiku. Ako treba pričati o glazbenim momentima, onda ono što su Karlzon, Ostrom, Colley i Koppel sinoć priredili spada valjda u Sveti gral glazbe, nešto vrjedniji od svake izvedbe već postojećeg ili snimljenog djela, čak i u jazzu.
Gledati i slušati apsolutne titane žanra kako ih prožima nešto novo i u to uprežu svo svoje prijašnje znanje i emocije kako bi komunicirali kao jedno glazbeno tijelo u stvaranju nečeg novog i njima samima uzbudljivog nadilazi mnoštvo toga što podrazumijevamo pod pojmom „koncert“. Možda će studijska verzija „Portable Infinity“ biti najbolja od svih verzija, možda i izvedbe nakon, no biti dio puta na kojem se kristalizira jedno takvo djelo epskih proporcija je nešto što se ne zaboravlja. Nikad.
„Vožnja“ tog djela bila je bravurozna u svakom segmentu, Karlon, Colley i Koppel su sola vodili u fantastične vrhunce, dok bi se Öströmov osjećaj za ritam mogao klasificirati kao groovetastičan. Publika je u najmanju ruku bila zbunjena i hipnotizirana impozantnošću glazbene strukture koja je poput živog tkiva rasla pred njom. Prošlo je dobrih pola sata do prvog aplauza kojim se tradicionalno nagrađuju solisti, no „tkanje“ Portable Infinity Quarteta bilo je toliko gusto i premreženo prijelazima da i kad su krenuli aplauzi bili su poput smetnje, poput šuma koji je prekrivao čulnost nove nadiruće igre zvukova. Slično iskustvo bilo je na koncertu Brad Mehldau Trija 2008. godine gdje je prostora za aplauz bilo samo kad je sastav stao na kraju.
Karlzon, Öström, Colley i Koppel uistinu su nas uvukli u neki novi svemir – neke nove svjetove, i resetirali nam pojmovnik dobre glazbe i kako ona nastaje. Što se tiče potpisnika ovih redaka i njegovog cjelokupnog JAZZG iskustva; ovaj koncert ulazi u all time JAZZG trolist šampionskih izvedbi rame uz rame s koncertima Wayne Shorter Quarteta i Brad Mehldau Trija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
