PUTOHOLIČAR MARIN PETROVIĆ "Do sada sam obišao 123 zemlje svijeta, a od svih kontinenata Afrika me najviše očarala"

Za Marina Petrovića, ne možemo samo reći da je profesor ili putoholičar, avanturist ili planinar. Ne postoji nijedan od šablona u koji bi se mogao smjestiti, jer svestranost njegovog primarnog zanimanja u kombinaciji sa hobijima mnogo govori.

Marin Petrović je redoviti profesor na Strojarskom fakultetu u Sarajevu, planinarski vodič, član gorske službe spašavanja. Strastveni putoholičar. Pisac.

Do sada je obišao preko 120 država svijeta, što priznatih članica UN, što onih koje to nisu, sa težnjom da ih sve obiđe. Sa putovanjima je krenuo odavno, pa se njegov staž kada su putovanja u pitanju sada mjeri dvocifrenim brojem godina.

“Putujem odavno, još od srednje škole, ali ne ovako intenzivno kao sad. Dok sam bio na doktorskom studiju u Dublinu, koristio sam jeftine letove i posjetio dobar dio Europe. Što se tiče prvih europskih putovanja, odnosno samog početka istraživanja izvan Balkana, to su bile posjete rodbini u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, gdje sam boravio po otprilike mjesec dana. Što se tiče prvog ozbiljnijeg izvaneuropskog putovanja, ako izuzmem nekonvencionalne destinacije, to je bio Japan,” govori Petrović za Hercegovina.info

Svaka država sa sobom nosi neke lijepe asocijacije, neke manje lijepe i to sve se i ne vidi dok se ne kroči na njezino tlo. Na pitanje koja država ga je očarala, a koja razočarala, Marin kaže da je to ustvari “jednostavno pitanje sa teškim odgovorom”.

“Od ove 123 države u kojima sam dosad bio, nemoguće je izdvojiti neku koja je najbolja ili neku koja je najgora. Volim destinacije s gostoljubivim narodom pa bih u tom pogledu izdvojio Iran, Pakistan i Oman. Volim plaže pa bih tu izdvojio Mauricijus, Mozambik, karipske države. Afrika je kontinent koji me očarava. Ako moram izdvojiti razočaravajuće destinacije, to su onda DR Kongo i Moldavija. Djelomično i Indija.”

Postoje države za koje ima zanimljive anegdote, ali ih istodobno svrstava u skupinu zemalja koje ne planira opet posjetiti. Jedna od njih je i Afganistan, za koji kaže da je fascinantna destinacija, ali prvo i osnovno higijena u toj zemlji ne postoji. To je jedan od čimbenika koji Marina odbija da opet ode u tu državu.

“U Afganistanu sam bio prošle godine, nakon što su Talibani preuzeli vlast. Nisam nešto puno razmišljao kada sam krenuo tamo i sada sasvim sigurno ne bih opet otišao na takav način. Da bih što jeftinije prošao, pošto je karta za Kabul ekstremno skupa, kupio sam kartu za glavni grad Pakistana. i onda sam kopnom prešao preko prijelaza koji je izuzetno ozloglašen. Vizu sam uzeo u Pakistanu. Na ulazu u Kabul su nas zarobili, ne baš doslovno, ali bili smo njihovi zarobljenici dok nisam dokazao da sam turist. Nismo imali negativno iskustvo, naprotiv, kada sam krenuo, dali su mi broj telefona za slučaj da imamo nekih problema.”

Kao netko tko je redovit na aerodromskim čekaonicama i kao netko tko je postao domaćin u putovanjima po svijetu, na osnovu izgleda putnika, njihovog ponašanja i mimike, može dosta zaključiti o njima. Tako kaže da su ljudi iz Afrike puno sretniji u odnosu na Europljane, iako materijalno imaju mnogo manje, tako ih mnogo više stvari čini sretnijima. Srdačniji su, otvoreniji, nasmijaniji. Svoju opčinjenost Afrikom, pretočio je u putopis “Kopnom zapadne Afrike”.

Kontinent koji zove “Kontinent sretnih ljudi”.

Kada se netko odluči na putovanja, najteže je krenuti. Prvi korak je presudan i kada se on napravi, svaki sljedeći je mnogo lakši.

“Mnogo je načina na koje se može upustiti u obilazak svijeta. I nijedan od tih načina nije manje ili više ispravan od nekog drugog. Prije svega morate imati volju i snažnu želju za tim. Najlakše je krenuti na put oko svijeta ako imate neku veliku ušteđevinu, bez razmišljanja koliko to košta. Ja putujem na potpuno drugačiji način, svakodnevno tražim jeftine letove, ne trošim mnogo na putovanjima, nije mi prioritet komfor, nego da iskusim kako ljudi na nekoj destinaciji doista žive. Putovanja su onoliko skupa koliko vam je visoka granica komfora. Svatko može putovati ako to želi, ne trebaju uopće velika novčana sredstva. Često se kod kuće potroši više novca nego što bi se potrošilo na putovanju.”

Mi, iz naših perspektiva o nekim državama i ne znamo mnogo. Znamo ono što se prezentira u medijima, a to vrlo često nije realna slika neke regije.

Po Marinu, postoji par država koje su nepravedno zapostavljene, a to su Mozambik, Siera Leone, i Gambija, zbog prekrasnih plaža, Alžir, Oman i Pakistan zbog gostoprimstva lokalnog pučanstva, Uganda, Armenija i Kirgistan zbog netaknute prirode.”

Na putovanjima sreće suborce i ljude koje dijele istu strast kao on. Sa nekim kaže da je razvio velika prijateljstva.

Marin, kao svaki patriot, nije odlučio da obilazi svijet, a svoju zemlju zapostavi. Zato u svoju knjigu dostignuća i obilazaka može upisati i 78 planinskih vrhova iznad 2000 metara, a koji se nalaze na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Želja mu je bila da se popne na Maglić, koji je ujedno i najveći vrh, pa kako je tada krenuo, odlučio je da se popne na sve najviše vrhove.

“Problem je bio što nisam imao s kim otići. Tada nisam znao nikoga tko je zainteresiran za takvu stvar. Prije dvije godine se uspijem dogovoriti s prijateljem čiji je otac bio nekoliko puta na Magliću, da idemo sa njim. To je bila cjelodnevna tura od nekih dvadesetak kilometara hoda, ne znam točno koliko metara uspona, takozvanom Poštarevom stazom iz Nacionalnog parka Sutjeska: Dernečište – Maglić – Trnovačko jezero – Prijevor. To je izuzetno naporna i djelomično opasna tura za nekoga tko tada nije bio u nekoj posebnoj kondiciji za penjanje po planinama. Ali pogledi su prelijepi i toliko nestvarni, da se taj umor ne osjeti do povratka. Sljedeći dan nisam mogao stati na noge”, uz osmjeh se prisjeća Marin sada već davnog prvog podviga.

Sa njim mu se i planinarenje uvuklo pod kožu, pa je nedugo potom odlučio i da se pridruži Planinarskom društvu Visočica iz Sarajeva.”

Marinovi planovi za budućnost i dalje obuhvaćaju putovanja.

“Ovaj tekst tipkam dok se vozim za aerodrom. Ujutro se ukrcavam na let za Burkinu Faso, trenutačno drugu najopasniju državu na svijetu. A što se tiče nekih dugoročnijih planova na polju putovanja, želio bih da uđem u svaku državu svijeta. Pri tome nigdje ne žurim, ni s kim se ne natječem, putujem za svoj gušt u slobodno vrijeme i ne želim da mi bilo kakva ‘popularnost’ iskvari uživanje i doživljaj putovanja. Subjektivne doživljaje i najinteresantnije fotografije s putovanja s vremena na vrijeme objavim na svom instagram profilu”.

Marin uspješno žonglira na svim poljima, od profesije, preko putovanja do pisanja. Svoja zapažanja nesebično dijeli i iskreno bi posavjetovao svakoga tko se odluči na ovu avanturu. Hrabra je, odvažna i proširuje vidike, znanja i saznanja. Putovanja nas tjeraju da rastemo i sazrijevamo i svaka nova država je još jedna ljestvica više ka razumijevanju običaja, tradicije i kulture.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.